Združene snage Ukrajine napreduju na istoku, napad na Herson je bio varka

Združene snage Ukrajine ovih dana pišu svjetsku povijest. Na dijelu fronta oko Balaklije došlo je do potpunog raspada i bježanije ruskih okupatorskih snaga. Prvi put od početka agresije 24. veljače 2022. godine, mogu se vidjeti školski primjeri manevarskog ratovanja. Brzim prodorima oklopno-mehaniziranih jedinica na težišnim pravcima, ukrajinska vojska izbjegavanjem borbe u naseljenim mjestima, vrši blokadu i zaobilaženje otpornih točaka, održava tempo prodora prije nego što neprijatelj organizira novu crtu obrane.

Na taj se način sprječava mogućnost angažiranja rezervi i izvođenje protuudara. Lekciju iz manevarskog vojevanja ruskoj vojsci, nasljednici slavne i pobjedonosne Crvene armije, održale su jedinice Združenih snaga Ukrajine. Vojnici “umjetne” države i “izmišljene” nacije isprašili su drugu po snazi vojsku na svijetu.

Promjena ‘glavnog grada’

U svom strelovitom prodoru prema istoku, za samo četiri dana, oslobodili su u Harkovskoj oblasti 400 četvornih kilometara okupiranog područja. To je otprilike ista površina koju je ruska vojska uspjela okupirati za tri mjeseca napadnih operacija u Donbasu.

Kad brod tone, štakori prvi bježe. “Vlast” Harkovske oblasti, koju je imenovala Rusija, promijenila je “glavni grad” i preselila se iz Kupjanska u Vovčansk. Takve informacije objavio je zastupnik Jedinstvene Rusije Jevhen Jevtušenko, prije predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina.

Obmana epohalnih razmjera

Izgleda da je ukrajinski glavni stožer, na čelu s zapovjednikom oružanih snaga Ukrajine, generalom Valerijem Fedorovičem Zalužnjijem, uspio izvesti epohalnu stratešku obmanu. Organizirali su je oblikujući napadnu operaciju na Hersonskom frontu, na desnoj obali Dnjepra. Prvo su zaprijetili ruskim položajima na poluotoku Krimu. Sistematskim udarima dalekometnim naoružanjem, otjerali su dio zrakoplovstva i mornarice s otoka, uništili glavni opskrbni centar južnog bojišta na Krimu i polupali neke ključne elemente komunikacijske infrastrukture.

Nakon toga su otpočeli kopnene napade na ruske snage zapadno od Dnjepra. Padom Hersona i Nove Kahovke dalje bi se kompromitirao položaj ruskih snaga na Krimu. Pošto je poluotok, na kojem bazira Crnomorska flota, strateški najznačajniji dio okupiranog teritorija Ukrajine, Rusi su počeli dovlačiti pojačanja s ostalih dijelova ratišta. Zapadno od Dnjepra prebacili su 10 do 15 tisuća vojnika, zajedno s tehnikom. Kako su Ukrajinci drastično reducirali mogućnost prelaska Dnjepra, te su snage praktično blokirane daleko od glavnih okršaja na istoku zemlje.

Front je kolabirao

Jedini dijelovi fronta koje su, zbog pregrupiranja snaga, Rusi oslabili jest upravo dio fronta od Čakalovske do Balaklije. Ruske rezervne snage bile su grupirane oko Izjuma na jugu i Vovčanska na sjeveru. Ukrajinci su pravilno procijenili situaciju i udarili upravo na tom sektoru. Rusko zapovjedništvo ostavilo je vrlo malo snaga na tom području.

Veći dio ruskih snaga bile su militarizirane policijske formacije koje nisu opremljene, a ni osposobljene za protuoklopnu borbu. U pozadini nisu imali nikakvih značajni rezervnih snaga. Cijeli front je jednostavno kolabirao. Umjesto organiziranog povlačenja nastupila je opća bježanija ruskih snaga. Pri tome su ostavljali ogromne količine naoružanja, streljiva i opreme. Kod Balaklije je bilo najveće skladište ruskog streljiva u Ukrajini. Snimke s ratišta pokazuju zarobljavanje cijele baterije najsuvremenijih ruskih samohodnih haubica Msta-S kalibra od 152 milimetra.

Prodor prema Kupjansku

Težište prodora je grad Kupjansk, prometno čvorište na rijeci Oskil. Kroz njega prolaze sve važne cestovne i željezničke komunikacije vitalne za snabdijevanje velike ruske vojne grupacije oko grada Izjuma, na sjevernom dijelu fronta u Donbasu. Proruske vlasti u toj regiji, koje je imenovala Moskva, ustvrdile su kako su počeli evakuirati civile iz okolice Izjuma i Kupjanska.

Padom Kupjanska, ruske snage na sjevernom dijelu fronta našle bi se u poluokruženju bez mogućnosti dostatnog snabdijevanja. Jedini izlaz bilo bi povlačenje na istok preko nekoliko mostova na rijeci Oskil, ili pokušaja proboja prema sjeveru što bi bio vrlo rizičan potez.

Prema Kupjansku, ukrajinske jedinice napreduju iz dva konvergentna pravca. Jedan vodi od Čakalovske prometnicom P7, a drugi od Balaklije prometnicom T2112. Napadne kolone sastaju se u gradu Ševčenkove koji djelomično pod svojom kontrolom drže ruske snage. Prema potvrđenim informacijama, ukrajinska vojska zaobišla je Ševčenkovu i stigla je do mjesta Grušivka, osam kilometara nadomak Kupjanska. No, kako tvrdi proruski šef lokalne uprave Vitalij Gančev vode se žestoke bitke na tom području i Rusi zapravo više ne kontroliraju Balakliju.

Odsijecanje dijela fronta

Južni, očito pomoćni pravac prodora, ide iz smjera Balaklije prema mjestu Vesela, na prometnice M03 prema Izjumu. Dakle, osnovni cilj operacije jest odsijecanje sjevernog dijela fronta u Donbasu i neutralizacija ili uništenje ruskih snaga u rajonu Izjuma. Zanimljivo je da je jedna napadna kolona ukrajinskih oklopno-mehaniziranih snaga već izbila na rijeku Oskil, kod mjesta Senjkove, južno od Kupjanska. Naime, tu se nalaze ključni cestovni i željeznički mostovi preko kojega se snabdijevaju ruske trupe u rajonu Izjuma.

Ovakve vrste dubokih prodora vrlo su ranjive na udare s boka i iz pozadine. Ukrajinska vojska uspjela je staviti pod kontrolu manje-više sva naselja u pozadini fronta i tu nema ozbiljne prijetnje. Eventualni bočni udar s juga, iz pravca Izjuma, malo je vjerojatan. Ruska vojna grupacija u ovom području nema stabilno snabdijevanje, a niti dovoljno transportnih sredstava za podršku takvog protuudara.

Pitanje je hoće li imati dovoljno transportnih kapaciteta za organizirano povlačenje prema istoku, na lijevu obalu rijeke Oskil. Ako bi krenuli prema sjeveru, oslabili bi liniju fronta na jugu. Ukrajinske snage s juga, umjesto sadašnjih pojedinačnih taktičkih prodora, odmah bi prešle u napad na cijeloj liniji fronta.

Neuspjeh moćnog tenka

Dakle, jedini ozbiljan protuudar mogao bi doći sa sjevera pravca Vivvanska Belgoroda, to jest Vivčanska. U ovih nekoliko dana Rusi su pokušali ubaciti neka pojačanja, ali to su bile manje nepovezane vojne jedinice. Za sada nisu postigle neki značajni uspjeh. Čak su u borbu ubacili i ponos ruskog oklopa, tenk T-90M koji ima tri sustava zaštite. Snimak s bojišta dokazuje da jednoj posadi tenka T-90M ni trostruka zaštita nije bila od pomoći.

Na popravcima mogućeg ruskog protuudara ukrajinske snage koriste isprobanu taktiku mobilnih udarnih timova. Manje grupe vojnika, naoružane protuoklopnim vođenim raketama iz zasjede napadaju kolone neprijatelja dok su u marševskom poretku. Međutim, Ukrajinci moraju organizirati snažnija bočna osiguranja svojih snaga u prodoru prema istoku. U slučaju da se to ne dogodi, cijela operacija mogla bi doći u pitanje.

Raspad cijelih jedinica

Rusko zrakoplovstvo intenziviralo je nalete u pokušaju da uspori napredovanje Ukrajinaca. Za sada bez primjetnih rezultata. Paralelno s operacijama na istoku, na Hersonskom frontu nastavlja se polagano, ali sistematsko uništavanje ruskih borbenih potencijala zarobljenih na desnoj obali Dnjepra. Za razliku od značajnih gubitaka u ljudstvu, koje su na početku operacije kod Hersona pretrpjele Združene snage Ukrajine, gubici na istoku su gotovo zanemarivi.

Na drugoj pak strani, gubici ruske strane, u ljudstvu, tehnici i materijalu mogu se usporediti s ponižavajućem porazom na prilazima Kijevu. Cijele jedinice naprosto se raspadaju što zbog gubitaka, što zbog bježanije. Kako sada stvari stoje, ukrajinski generali dobrano su nadmudrili i nadjačali svoje ruske kolege. Ako se nešto drastično ne promijeni u rusku korist, izgleda da je na pomolu najveće poniženje Vojske Ruske Federacije od raspada Sovjetskog saveza.