Nakon niza nagrada za film Jasmile Žbanić „Quo vadis Aida“ dolazi dodjela nagrade „Oskar“. Bit će to najveći trenutak filmskog svijeta u ovoj godini.
Redateljica Jasmila Žbanić je sa svojim filmom do sada, pored brojnih nagrada, osvojila i srca gledalaca vraćajući sjećanja na genocid u Srebrenici.
U više navrata film je uzdizan i među najbolje filmove svih vremena. Podržan je od mnogih kritičara kao izuzetna priča o tragediji jednog grada i naroda. Film je podržan i od bračnog para Hilary i Bila Clintona, koji su i svjedoci tog vremena i aktivni učesnici. Oni Srebrenicu osjećaju kao dio svojih života i ako ništa, imaju pravo iskazati svoja očekivanja. Oni stariji Bosanci se sjećaju užasa kad je ambasadorica SAD Madeleine Albright pred UN-om javno pokazala mjesta masovnih pogubljenja u okolni Srebrenice.
„Među svim pitanjima koje treba raspraviti pred Vijećem nacionalne sigurnosti, najviši predsjednikov prioritet ima Bosna“, rekla je svojevremeno gospođa Albright o stavovima tadašnjeg predsjednika SAD Billa Clintona.
Amerikanci su genocid pokušavali na sve načine spriječiti. Prvo diplomatijom, pa izravnim osudama i prijetnjama, na kraju angažmanom avijacije. Nakon rata protv BiH, Sjedinjene Američke Države su sve učinile da se mir održi, počiniocima sudi pred Međunarodnim sudom u Hagu i da se kazne za zločine.
Najpoznatiji američki filmovi su oni koji su oslonjeni na historijsku zbilju. Svaka umjetnost mora biti društveno angažirana jer je cilj stvaranja filmskih i svakih drugih djela učiniti ovaj svijet boljim i pravednijim mjestom za život.
Kao što je nekada Danis Tanović rekao podižući Oskar: „Ovo je za moju Bosnu i Hercegovinu“, Jasmila i ne mora izgovoriti. Znamo da je to za našu BiH.
„Quo vadis Aida“ i tragedija Srebrenice su oslonjeni na istinitu priču i jednu planetarnu tragediju. O moćnim epskim scenama filma i razarajućim ljudskim tragedijama mnogi su filmski kritičari rekli svoje. Bit će pravo čudo ako Jasmila ne dobije Oskara.
A najljepše čudo kada tu najvažniju filmsku nagradu dobije !!!
