Knjiga “Četiri puta za Mostar”, autora Omera Karića, uglednog novinara, promovisana je 20. februara 2020., u sklopu programa obilježavanja Dana općine Jablanica. Promocija je upriličena u punoj kino sali Omladinskog kluba “Pod istim suncem”, uz poštivanje epidemioloških mjera. Knjiga donosi mnoštvo izvještaja o ratu, fotografija o radu novinara, snimatelja, montažera i svih drugih medijskih radnika s područja Hercegovine, ali i o radu inostranih medija koji su izvještavali o ratu u BiH. O knjizi su govorili promotori: prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić, prof. dr. Senadin Lavić i prof. dr. Mustafa Sefo, profesori FPN Sarajevo.
Knjiga “Četiri puta za Mostar” uskoro će biti predstavljena i u Mostaru.
Omer Karić je tokom rata bio je u Press službi 44. brdske brigade i u informativnim službama 4. i 6. korpusa. Javljao se izvještajima za RTV BiH, a njegovi tekstovi su objavljivani u Ljiljanu, Slobodnoj Bosni, Oslobođenju, Prvoj liniji itd. Bio je glavni i govorni urednik lista Jablaničke ratne novine-Jaran.
Godine 1995. godine izabran je za prvog predsjednika prelaznog Općinskog vijeća Jablanica, zatim biran za vijećnika Općinskog vijeća, poslanika u Skupštini HNK, te poslanika u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Knjiga ”Četiri puta za Mostar – mediji u Hercegovini 1992-1995.“ je njegov najveći autorski projekat.
„Knjigu sam počeo pisati prije pet godina. Kao akter tih burnih ratnih događaja, htio sam ostaviti dokument o ljudima i tragičnim sudbinama novinara, koji su ugrađene u četiri godine sveopće destrukcije Hercegovine, materijalne i duhovne. Mi novinari smo bili svjedoci svih strahota rata, trpili i dijelili sudbinu stanovništva, pišući i ističući doprinose boraca, ratnih ljekara, bolničara i sestara, radnika u namjenskoj industriji, na radnoj obavezi. Javljali smo o tragičnim sudbinama logoraša, o tragedijama majki koje ne znaju gdje su kosti njihove djece i svima onima koji su na bilo koji način dali svoj dio doprinosa da se ”odbrani i prehrani“. Htio sam da ostavim trag o novinarima kao i o onima o kojima su pisali. “Što nije zapisano kao da se nije ni desilo”, a priča o hercegovačkim i stranim novinarima je samo skroman doprinos dokumentiranju i razumijevanju rata kao trajne opomene da nam se zlo ne ponovi. Na kraju, želio sam dati osvrt na jednu profesiju, koja, zahvaljujući novom informatičkom dobu, više nikada neće biti kao što je to bila u ratno vrijeme“.
(FENA)
Knjiga “Četiri puta za Mostar”, autora Omera Karića, uglednog novinara, promovisana je 20. februara 2020., u sklopu programa obilježavanja Dana općine Jablanica. Promocija je upriličena u punoj kino sali Omladinskog kluba “Pod istim suncem”, uz poštivanje epidemioloških mjera. Knjiga donosi mnoštvo izvještaja o ratu, fotografija o radu novinara, snimatelja, montažera i svih drugih medijskih radnika s područja Hercegovine, ali i o radu inostranih medija koji su izvještavali o ratu u BiH. O knjizi su govorili promotori: prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić, prof. dr. Senadin Lavić i prof. dr. Mustafa Sefo, profesori FPN Sarajevo.
Knjiga “Četiri puta za Mostar” uskoro će biti predstavljena i u Mostaru.
Omer Karić je tokom rata bio je u Press službi 44. brdske brigade i u informativnim službama 4. i 6. korpusa. Javljao se izvještajima za RTV BiH, a njegovi tekstovi su objavljivani u Ljiljanu, Slobodnoj Bosni, Oslobođenju, Prvoj liniji itd. Bio je glavni i govorni urednik lista Jablaničke ratne novine-Jaran.
Godine 1995. godine izabran je za prvog predsjednika prelaznog Općinskog vijeća Jablanica, zatim biran za vijećnika Općinskog vijeća, poslanika u Skupštini HNK, te poslanika u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Knjiga ”Četiri puta za Mostar – mediji u Hercegovini 1992-1995.“ je njegov najveći autorski projekat.
„Knjigu sam počeo pisati prije pet godina. Kao akter tih burnih ratnih događaja, htio sam ostaviti dokument o ljudima i tragičnim sudbinama novinara, koji su ugrađene u četiri godine sveopće destrukcije Hercegovine, materijalne i duhovne. Mi novinari smo bili svjedoci svih strahota rata, trpili i dijelili sudbinu stanovništva, pišući i ističući doprinose boraca, ratnih ljekara, bolničara i sestara, radnika u namjenskoj industriji, na radnoj obavezi. Javljali smo o tragičnim sudbinama logoraša, o tragedijama majki koje ne znaju gdje su kosti njihove djece i svima onima koji su na bilo koji način dali svoj dio doprinosa da se ”odbrani i prehrani“. Htio sam da ostavim trag o novinarima kao i o onima o kojima su pisali. “Što nije zapisano kao da se nije ni desilo”, a priča o hercegovačkim i stranim novinarima je samo skroman doprinos dokumentiranju i razumijevanju rata kao trajne opomene da nam se zlo ne ponovi. Na kraju, želio sam dati osvrt na jednu profesiju, koja, zahvaljujući novom informatičkom dobu, više nikada neće biti kao što je to bila u ratno vrijeme“.
(FENA)
