U ovom feljtonu objavljujemo rad dr. Senije Milišić o stalnim udarima na suverenitet BiH od njenih komšija i susjeda. Ovo su historijske činjenice koje obični ljudi moraju znati da bi se na pravi način suočili sa stalnim udarima na njihovu domovinu.
Kroz pokušaje osporavanja i podjele Bosne i Hercegovine se narušavaju odnosno podrivaju njena suverena prava.Uvijek su dešavanja na globalnom nivou pogodovala, od Načertanija do Memoranduma I i II, podrivanju suvereniteta Bosne i Hercegovine. Projekti zaokruživanja vlastitih (velikih) država na račun teritorije Bosne i Hercegovine od strane njenih susjeda su u suštini funkcionirali kao savez ili dogovor. U radu se daje kratak osvrt na primjere podrivanja suvereniteta Bosne i Hercegovine u pojedinim historijskim periodima. Svi periodi su povezani, dio su jednog procesa, a sve s jednim ciljem: osporavanja suvereniteta Bosne i Hercegovine kako bi se njen teritorij raskomadao od strane njenih susjeda.
Poseban akcenat je stavljen na agresivno manipuliranje prošlošću radi ostvarenja političkih ciljeva, a ti ciljevi su izmjena demografske slike i vlasničke strukture nad zemljištem. Pored djelovanja vanjskih faktora, tu je i djelovanje onih unutrašnjih. Karakteristika svih razdoblja je da su nacionalizmi bosanskohercegovačkih istočnih i zapadnih susjeda težili i teže negiranju i rastakanju Bosne i Hercegovine“, piše dr. Milišić.
Svi periodi o kojima je ovdje bilo riječi su povezani, dio su jednog procesa, a sve je vodilo ka jednom cilju: osporavanje suvereniteta Bosne i Hercegovine kako bi je se moglo raskomadati.
Agresivno manipuliranje prošlošću vrši se zarad ostvarenja političkih ciljeva, a oni su izmjena demografske i vlasničke strukture nad zemljištem, kompletan prostor Bosne i Hercegovine se tretira srpskom državom. S tim ciljem se vrši opstruiranje rada na historiji BiH, Enciklopediji BiH, suprotstavljanje uvođenju predmeta Historija BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, u čemu je Ekmečića 1979. godine podržalo još pet profesora tog Odsjeka. Uz sve navedeno su išle prateće privilegije: napredovanje u karijeri, sticanje najvećih naučnih zvanja, dobivanje najvećih republičkih odlikovanja.
Član političkog savjeta Srpske demokratske stranke, na čiji je prijedlog Radovan Karadžić u jednom kabinetu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu izabran za predsjednika stranke u novembru 1991., dobiva nagradu ZAVNOBiH-a, samo nekoliko dana nakon pada Vukovara.
Ekmečićevo antibosansko djelovanje je ANUBiH čiji je član bio,ostavilo gotovo ravnodušnom „prema nekim autorima.“ Podrivanje se vrši svakodnevo, nizom napisa u štampi, knjigama, tv emisijama, filmovima, tv serijama. Izrazima poput „bivša BiH“, „okupirane srpske zemlje“ se nastoji ubijediti slušaoce i čitaoce da je država Bosna i Hercegovina nešto što više ne postoji.
Slabljenje i razvaljivanje Bosne i Hercegovine se vrši s ciljem opstanka RS i ujedinjenja sa Srbijom. Ekmečićeve izjave da takvi planovi ne postoje ipak će ostati smo za lokalnu upotrebu: jedan od najvećih pisaca ošte historije J. M. Roberts u svojoj knjizi Povijest Europe navodi da je Jugoslavija bila u bîti izraz staroga povijesnoga svijeta o uspostavi „Velike Srbije.“
Bosna i Hercegovna se podriva iznutra po svakom aspektu, kroz obrazovanje, nauku, monetarni sistem, na ključnim mjestima i funkcijama u državi su ljudi koji je podrivaju, a ta ista država ih plaća, daje im platu. Oni javno iskazuju ono što centri koji za njih odlučuju u drugim državama projiciraju.
Pored djelovanja vanjskih faktora, nezaobilazno je djelovanje i onih unutrašnjih (tzv. vanjska i unutrašnja kliješta). O nekima je već bilo riječi. U kontekstu djelovanja unutrašnjih faktora je i primjer zabilježen na seminaru pod naslovom „Kako pomiriti (h)istorije, održanom u Sarajevu 21-24.3. 2014. u organizaciji Centra za nenasilnu akciju (CNA) Beograd/Sarajevo, kada jedan od učesnika kaže da se on bori protiv države. Kada neko sa strane ko ne zna o kome/o čemu se radi ovo pročita reći će (npr. u Srbiji/Hrvatskoj) ova država ne valja, evo i njeni građani se bore protiv nje, i mi smo u pravu što je i mi, zarad naših ciljeva podrivamo.
Kada se pak zna o kome/čemu se radi ova izjava se doima nepromišljena, nezrela i vrlo lako je se može iskoristiti upravo od strane onih koji podrivaju BiH“.
„Osporavanje prava na naziv jezika kojim se govori ili manipuliranje sa rezultatima popisa stanovništva su takođe načini podrivanja BiH. „Problem“ porasta broja muslimana pritiskao je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i zvaničnike u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini.
Rodoljub Čolaković je u martu 1972. saznao od Branka Mikulića da su Muslimani na posljednjem popisu (1971.) po brojnosti pretekli Srbe i da ih u BiH ima 39% a Srba 37%.
Mikulić je tom prilikom rekao da „još ne smemo da objavimo rezultate popisa jer će skočiti muslimanski reakcionari da traže svoju matičnu republiku koju imaju sve nacije osim Muslimana.“
Premda je Čolaković odgovorio da taj podatak ne mijenja karakter BiH, jer ona i dalje ostaje republika Muslimana, Srba i Hrvata, kako je zamišljeno u Jajcu, Mikulić se s tim složio, ali smatra da će oko toga biti žučne rasprave. Današnja situacija u vezi s objavljivanjem rezultata popisa je identična.
Od Geršića do danas je položaj ostrva Kipra i Bosne i Hercegovine „sasvim osobene prirode i upravo nečuven u istoriji međunarodnih odnošaja.“ Kao što je Geršić 1893. godine rekao taj položaj je „očevidno proizvod nejasnih i još potpuno nerazmršenih političkih situacija i ukrštenih interesa, privremeno regulisanje odnošaja, čiji će konačni oblik tek budućnost rešiti i utvrditi.” Dakle, Bosna i Hercegovna je i dalje u položaju potpuno apsurdnom sa pravnog gledišta i koji je malo podesan da te pokrajine stalno umiri.
Od Berlinskog kongresa do danas je pri samome rješavanju o načinu reguliranja bosanskohercegovačkog pitanja isticano da je to pitanje ravnotežena istoku, balkanske ravnoteže. I da se velike sile trude da učine pravdu svima plemenima/narodima, da na balkanskom poluostrvu spreče prevlast samo jednog plemena/naroda koje je „malo raspoloženo da učini pravdu drugim plemenima.“
Ako se povuče paralela između vremena o kome Gligorije Geršić govori i današnjeg stanja, očigledne su analogije kojima se rukovodi „međunarodna pravda“. Kipar je podijeljen. Oni koji u zadnjih 150 godina žele podijeliti Bosnu i Hercegovinu to i dalje žele i uporno rade na tome ne birajući sredstva. Na koji način se boriti protiv svih onih koji podrivaju suverenitet Bosne i Hercegovine?
Geršić je bio mišljenja da je potrebno tražiti „da im se ne oduzima ono što je njihovo ili što nikada nije prestalo biti njihovo.“ Ili po onom, još od Rimljana izrečenom nepromjenjljivom pravnom načelu SUUM CUIQUE TRIBUERE. Svakom svoje. Agresija i rat 1991.-1995. pokazali su koliko je ta borba teška.
(dr. Senija Milišić)
