Husein Husaga Čišić jedan je od najistaknutijih bosanskohercegovačkih političara i intelektualaca koji je dao izuzetno značajan doprinos očuvanju i jačanju državnog identiteta Bosne i Hercegovine.
Husaga Čišić je rođen 15. decembra 1878. godine u Mostaru (15. 12. 1878. ‒ 30. 8. 1956.), gdje je proveo i najveći dio svog života. Izuzetnu pažnju je pridavao ličnom obrazovanju. Bio je predsjedavajući Gradskog vijeća Mostara, pa predsjednik Općine Mostar, predsjednik Vakufsko-meafirskog sabora Muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji, te član III zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a. U ratu su mu u partizanima poginula dva sina.
Husaga Čišić je jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Tada veoma moćni Milovan Đilas je Muslimane definirao kao “etničku grupu” te ih izostavio s popisa jugoslovenskih naroda. Đilasov plan bio je zasnovan na sovjetskom modelu o pet nacionalnih republika za pet naroda. Bosna je po Đilasu trebala biti posebna jedinica, kao neki corpus separatum, ali ne republika, već samo autonomna pokrajina. Đilasu se preidružio i Moša Pijade pa je prevladalo njihovo negiranje Bošnjaka kao nacije.
Tada je došlo do natezanja između srpskih delegata koji su sve činili da se cijela BiH pripoji Srbiji i bosanskohercegovačkih delegate koji su tražili ravnopravan status BiH s ostalim republikama. Napokon je napravljen kompromis prema kojem će BiH imati republički status, ali je rečeno da je ta republika nastanjena ”dijelovima srpskog i hrvatskog naroda, kao i bosanskohercegovačkim muslimanima”.
Jedini koji se na Ustavotvornoj skupštini Jugoslavije usprotivio ovakvom stavu bio je Husaga Čišić. On je na Trećem zasjedanju AVNOJ-a održanom od 7. do 10. avgusta 1945. u Beogradu podnio amandman na novi Ustav Jugoslavije i jasno istupio protiv negiranja prava muslimanskog, kako je on tada govorio bošnjačkog naroda i BiH kao republike.
Naime, iako je Bosna i Hercegovina po tadašnjem Ustavu ušla kao ravnopravna republika u sastav jugoslavenske federacije, Husaga se oštro protivio tome što na grbu nove države pored postojećih pet nije unesena i šesta buktinja koja bi označavala Bošnjake kao šestu jugoslavensku naciju, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca. Kako na tadašnjoj sjednici njegov prijedlog nije usvojen, Čišić je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i bio jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. U dopisu Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine od 18. januara 1946. godine Čišić je sasvim jasno istakao nepravdu koja je nanesena Bošnjacima, jer je po tadašnjem ustavu, Bosna i Hercegovina zasnovana na ravnopravnosti Hrvata i Srba, a bez spominjanja Bošnjaka kao konstitutivnog naroda.
Husaga Čišić je već tada ukazao na srpski nacionalizam te se otvoreno sukobio s Milovanom Đilasom.
„Mi nismo neka repa bez korijena, kako bi to neki htjeli da kažu, a naša privrženost bosanštini ne datira od novih datuma, kako to neki već vele, nego je ona produkt jedne zdrave narodne misli, koja je vjekovima davala impulsa svom javnom životu u našim pokrajinama.”
O kakvoj se ljudskoj veličini radi govori i činjenica da su tokom Drugog svjetskog rata bili bezuspješni svi pokušaji da se Husein Husaga Čišić vrbuje i prikloni bilo kojoj struji koja bi dovela do toga da se njegovo mišljenje promjeni. Naprimjer, Džaferbeg Kulenović, koji je u Pavelićevoj vladi bio „čovjek za muslimanska pitanja“, pokušao ga je pridobiti ali ga je Husaga strašno izružio i bukvalno istjerao iz svoje kuće.
Tako nešto napraviti u doba ustaške strahovlade mogao je samo zaista izuzetno hrabar čovjek koji se nije bojao za svoje principe i glavu zijaniti. I general Ambrosi ga je uzalud 1942. godine pokušao prikloniti na stranu italijanskog fašizma. Bez uspjeha! I general je izružen i istjeran! Svim udarima, strujama i pokušajima Husein Husaga Čišić se oštro i hrabro suprotstavljao. Imao je svoj stav koji niko nije mogao slomiti.
Hamza Humo jeo njemu svjedočio: „Bio je za saradnju sa srpskom i hrvatskom građanskom politikom na ravnopravnoj i demokratskoj osnovi, pod uslovom da ne svojataju Bosnu i Hercegovinu kao srpsku ili hrvatsku zemlju, a ne za Spahino političko cjenkanje sa beogradskim reakcionarnim režimom.”
Kada je pobijeđen brutalno od Đilasa i Pijade, zbog Husaginog otvorenog suprostavlannja stavovima ove dvojice, oni su tražili od Josipa Broza Tita da se obračuna sa njim kao sa reakcionarom. Tito je to odmah odbio i stavio se u Husaginu zaštitu.
Nakon svega Husaga Čišić se povukao i živio više od decenije u kućnoj izolaciji. UBDa je dugo godina slala ljude koji su po kafanama pričali protiv Husage i ismijavali ga. To je prihvatila primitivna rulja, a odbijao pošten i častan svijet.
Kad je Husaga Čišić umro 1956. zabilježeno je da mu je gotovo čitav Mostar došao na dženazu. Kažu da takvog ispraćaja nikad do tada nije bilo. Bila je to osveta običnog svijeta zbog svega što je Husaga Čišić značio Bošnjacima Hercegovine.
