Visoki predstavnik Christian Schmidt želi promijeniti zakone. Ustavni stručnjak Josef Marko objašnjava da bi to bilo u suprotnosti sa Aneksom 10 mirovnog sporazuma.
“Visoki predstavnik Bosne i Hercegovine, njemački političar Christian Schmidt, predložio je korištenjem svojih bonskih ovlasti za uvođenje prepreke – praga od tri posto u federalnom dijelu zemlje. Prema ovome, u onim kantonima – njih ukupno deset – gdje je etnička grupa manja od tri posto, predstavnici ove etničke grupe više se ne mogu slati u Dom naroda u dijelu koji se zove Federacije BiH. Prijedlog je izazvao buru negodovanja u Bosni i Hercegovini jer ispunjava samo zahtjeve hrvatske nacionalističke stranke HDZ, ali ne uzima u obzir brojne diskriminacije koje je godinama osuđivao Evropski sud za ljudska prava”, piše novinarka lista Der Standard Adelheide Woelfl, a prenosi politički.ba.
Ona citira stručnjaka za ustavno pravo iz Graca i stručnjaka za Bosnu i Hercegovinu Josefa Marka koji tvrdi da bi Schmidt takvim potezom prekoračio svoja ovlaštenja kao visoki predstavnik, ukoliko bi uradio ovakvo nešto.
Politički.ba je danas objavio da će Schmidt nametnuti promjene Ustava entiteta F BiH i Izbornog zakona BiH, ali da će intervencija biti u korist građanskih stranaka.
Istraga.ba potom je objavila da će sporni prag od 3 posto biti izmijenjen i da bi trebao iznositi 1,5 posto.
Prema ovom izvoru, to znači da iz Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i Unsko-sanskog kantona više neće biti moguće delegirati Hrvata u entitetski Dom naroda.
Woelfl citira Marka koji kaže da “prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, visoki predstavnik je ovlašten samo da kontrolira provođenje Dejtonskog sporazuma, ali nije ovlašten da se bavi autonomnim pravnim sistemima entiteta”. To se odnosi i na ustave oba entiteta .
“U tom smislu, visoki predstavnik bi prekoračio svoje nadležnosti ako bi uz pomoć Bonskih ovlasti izvršio promjenu Ustava Federacije”, tvrdi Marko u izjavi za Standard.
Kada je bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch 2002. godine mijenjao ustave oba entiteta, učinio je to – suprotno Schmidtovim prijedlozima – kako bi implementirao odluku državnog Ustavnog suda BiH. “U to vrijeme se radilo o usklađivanju entitetskih ustava sa Dejtonskim mirovnim sporazumom. Zato je visoki predstavnik tada imao ovlaštenja za to”, objašnjava Marko. U slučaju Schmidtovih prijedloga, međutim, visoki predstavnik bi se umiješao u autonomiju entitetskog ustavnog prava, za što nema ovlasti, prenosi dalje list.
Zbog ovog Aneksa 10, Schmidt bi morao uzeti u obzir i zahtjeve za izmjenom Dejtonskog ustava kako bi uopće mogao intervenirati u Ustav Federacije, kako se navodi u presudama Evropskog suda za ljudska prava u Slučajevi Zornić i Pilav, naveo je dalje Marko.
No, toga nema u prijedlogu odluke visokog predstavnika.
Woelfl podsjeća na “Slučaj Pilav” koji je na kraju pobijedio na Sudu u Strazburu.
Po njoj, taj primjer “vrlo dobro pokazuje koliko je ovo pitanje centralno za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. U slučaju Pilav radi se o Bošnjaku koji je tužio jer mu je zabranjeno da se kandidira u RS”.
“Ako biste uveli prag od tri posto, onda bi svi Hrvati i Srbi u onim kantonima u kojima ima manje od tri posto Srba i Hrvata bili lišeni mogućnosti da glasaju za Hrvata ili Srbina”, rekao je Marko.
Marko ističe da bi eventualni Schmidtov amandman mogli osporiti i Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Evropski sud za ljudska prava. Jer kada je Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch bio u Bosni i Hercegovini, dozvolio je da zakonske akte koje je donio preispita Ustavni sud i Visoki predstavnik je tako bio podvrgnut kontroli normi. Tek kasnije je to osporeno u pravnom mišljenju Ureda visokog predstavnika”, piše Woelfl.
