Danas, 27. februara, navršava se 27 godina od zločina u Štrpcima kada je iz voza 671 na relaciji Beograd – Bar izvedeno 18 Bošnjaka, 1 Hrvat i jedan crnac, koji su potom likvidirani.
Pripadnici srpskih paravojnih jedinica pod komandom Milana Lukića uz logističku pomoć Srbije počinili su ovaj zločin. Grupom je komandovao zločinac Milan Lukić, koji je pred Haškim sudom osuđen zbog zločina počinjenih nad bošnjačkim civilima u Višegradu tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali njegova optužnica nije obuhvatala zločin u Štrpcima.
Iako je nekoliko direktnih izvršilaca osuđeno, još uvijek se ne znaju imena onih koji su naredili i organizovali ovaj zločin.
Prema izjavama očevidaca, putnici su izvođeni i provođeni do kamiona potpuno mirno, bez ikakvih incidenata, bez opiranja, bez bilo kakvog povika ili protesta. Sve se to odvijalo naočigled deset policajaca, pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije koji su bili iz Priboja i Prijepolja. Imena policajaca su: Miroslav Gazdić, Zoran Udovičić, Miroslav Vranić, Ljubiša Radomirović, Goran Bukvić, Željko Šalipur, Goran Vuković, Radojko Ješić, Nenad Cvijović i Periša Golubović. Žrtve su odvedene u Višegrad gdje su ih brutalno likvidirali.
Na 16. godišnjicu zločina u Štrpcima podignuto je spomen-obilježje u Prijepolju. Kamen simbolično postavljen kraj mosta na obali rijeke Lim podsjetnik je na nevine žrtve na kojem je ispisano samo 11 imena Prijepoljaca, uz riječi “Ko u ovoj zemlji zaboravi stanicu Štrpci i 27. februar 1993, odustao je od budućnosti”.
Na posljednji put prije 27 godina na voz za Beograd su se ukrcali: Esad Kapetanović (19 godina), Ilijaz Ličina (43), Fehim Bakija (43), Šećo Softić (48), Rifet Husović (26), Ismet Babačić (30), Halil Zupčević (49), Adem Alomerović (59), Rasim Ćorić (40), Fikret Memetović (40), Favzija Zeković (54), Nijazim Kajević (30), Muhedin Hanić (27), Safet Preljević (22); Džafer Topuzović (55), Jusuf Rastoder (45), Zvezdan Zuličić (23), student, Tomo Buzov; te najmlađi među njima, šesnaestogodišnji Sead Đečević.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve. Tijelo Trebinjca Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine, dok se za ostalim žrtvama i dalje traga.
Za nesretnog čovjeka koji se vodi kao „crnac“ ne zna se ništa.
Među ubijenim putnicima našlo se i ime jednog Hrvata, kapetana JNA Tome Buzova. On se časno i hrabro pobunio protiv odvođenja ljudi, a onda je i on skinut s voza i kasnije ubijen. Njemu je usred Beograda, gdje je živio, u aprilu 2016. podognuta spomen ploča. Bilo je i pedesetak ljudi na otkrivanju ploče s njegovim likom. Pišu se tekstovi, s razlogom, u njegovu čast. O 18 ubijenih Bošnjaka, skinutih civila s voza, danas se u Srbiji ništa ne zna. Niti ih interesuje ovaj teški zločin. Za njih ni ploče ni sjećanja nema. Da nije tako, u Srbiji bi se našao makar još jedan Tomo Buzov da se pobuni protiv zla.
Izgleda da su životi Bošnjaka bezvrijedni jer su pogrešne nacionalnosti.
