“Dajte mi medije i ja ću od jednog naroda napraviti krdo svinja”, davno je rekao Josef Gebels, Hitlerov ministar za propagandu. Herman Gering, osnivač Gestapoa, brutalne nacističke policije, upotpunio je svog nacističkog kolegu: “Ako nađeš način da prestrašiš ljude, onda možeš raditi od njih šta želiš.”
Gabelsa i Geringa nema evo 76 godina a njihove ideje su i te kako žive u BiH i drugim balkanskim medijima. Reklo bi se oživijele su nacističke metode propagandnih manipulacija ljudima. Mediji su dugo bili sastavni dio UZP-ova, kojima se moralo, a nije sudilo pred međunarodnim sudovima. Danas rade jednako sraman posao ratnog huškanja u srbijanskim medijima, uz bezbroj laži.
Najvažnije pitanje u sadašnjoj bh. medijskoj zbilji je da li se moze časno obavljati novinarska profesija? Ja još uvijek mislim da može, uz teži način održavanja ponosa i časti novinara i profesije koju predstavljaju.
Šta čitaoci svakodnevno mogu naći u medijima i portalima? Prvo napuhani ekskluzivitet, polutačne ili netačne informacije, sijanje straha, proizvodnju misterija, vrijeđanje javnih ličnosti na najprimitivniji i najbrutalniji način. Čak i nazovi politički analitičari ulaze u personalne kvalifikacije i otvorena vrijeđanja, te pristupaju svakoj vrsti poricanja onog ko predstavlja neki politički kurs.
Zaboravili su najosnovnije postulate analitičke žurnalistike da se objasne uzroci i posljedice određenih procesa i predlože rješenja nekih situacija. Nažalost, sve je više analitičara, a običnom čovjeku sve nejasnije stanje u društvu.
Degutantno je ovih dana čitati tekstove o svadbi kćerke Bakira i Sebije Izetbegović i odsustvo najosnovnije ljudskosti, da se možda i kritikuje način i vrijeme ovog događaja, umjesto da se ističe cijena haljine, torbice gospođe Izetbegović ili govori na primitivan način o životu mladenaca. Nema, izgleda, granice pristojnosti koju današnji mediji neće preći i ući na teren bezobzirnog kopanja po porodičnoj intimi.
Živimo, nažalost, uz javno mnijenje u kojem su laž i istina neodvojivi, medijskim nasiljem zgurani u jedno, a svakodnevne su obmane, klevete i podmetanja. Gdje je izlaz, šta je rješenje?
Čitaocima sa obrazom trebaju novinari sa obrazom. Treba mu medijski prostor koji će promovirati istinske vrijednosti, a ne paranoju, beznadežnost i apatiju. Treba mu otvarati ozbiljne teme za razumne komentare, ocjene i stavove. Jer, situacija u javnom mnijenju BiH je više nego opasna. Kvazi novinari, urednici portala, i drugi koriste Internet prostor za svoje uhljebljenje. I nisu oni problem u startu, problem je što im se problematični i tekstovi puni laži dijele na hiljade FB profila, koji su pratioci i promotori njihovog populizma. To su majstori mraka, majstori virtualnog svijeta, koji obične ljude ponižavaju, pronalazeći i koristeći sve moguće ljudske slabosti.
Takvim medijima su oni kratke pameti najdraži čitaoci.
Ovo o čemu govorim je bio razlog da skupa sa mojim prijateljima Seadom Omeragićem, Ahmetom Sejdićem i Mehmedom Kozlicom kreiram novi portal “BosnaGlobal” koji će donijeti u rastrojeni BiH medijski prostor jasne i precizne tekstove, tačne informacije, vijesti, analize sa kredibilitetom. Redakcijski kolegij ovog portala daje na znanje mladim novinarima koji žele da poštuju kodeks svoje profesije da nam se pridruže. Otvoren je prostor za dva mlada novinara, pa neka se zainteresovani jave u redakciju. Idemo drugačije nego drugi, idemo sa promocijom i afirmacijom onog po čemu je naše društvo uvijek bili poznato. Po ljudstvu i karakteru.
