Ima li ilegalaca u institucijama države ?

Ima li ilegalaca u institucijama države ?

Kada je nekakva “zamolnica” otišla iz Suda BiH prema Hrvatskoj za 14 generala Hrvatske vojske, pri tome su tri već umrla, javnost je bila zbunjena. Ministarstvo pravosuđa Hrvatske potvrdilo je da su “zamolnicu” zaprimili diplomatskim putem 6. augusta i da je riječ je o postupku u kojem Tužilaštvo BiH “sumnja da je četrnaest državljana Hrvatske navodno počinilo kaznena djela koja BiH dovodi u vezu s VRO ‘Bljesak'”.

Dakle, koji su to diplomatski kanali? Na čelu Tužilaštva je Gordana Tadić, koja po svemu urađenom i neurađenom djeluje kao HDZ-ov službenik. Na čelu Ministarstva pravde BiH je HDZ-ov Josip Grubeša.

Po svemu sudeći prvi cilj ovog “papira” je bio propagandni, pa se tri dana uspješno galamilo protiv Bošnjaka i BiH. U čijim je glavama ostala laž, tamo će se i konzervirati.

Drugi cilj je bio usluga hrvatskom pravosuđu nakon prijava koje su prije desetak godina napravila tužilaštva u RS-u, a koja su čekala na sudski tretman.

Nakon bjekstva generala VRS Milomira Savčića u Srbiju, optuženog za zločine genocida u Srebrenici, objavljen je snimak razgovora koji s njim vodi Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske.

“Ovi naši ljudi dolje sugerišu da se sutra ode kod postupajućeg tužioca, da odete Vi i general i da kažete – mi smo došli da damo izjavu u vezi toga. Znači, da se izbjegne taj njihov cirkus, tog hapšenja koji oni hoće i žele. I to je meni sugerisao odozdo čovjek naš. Mi imamo tu sigurnu liniju kojom pričamo. To je borba. Odobašić hoće po svaku cijenu hapšenje, a hoće i ovaj budala, taj Tomić. I to je njima cirkus sada. Ova Tadićka se opire, opire.

Jednostavno – neće. Ako sutra ne odete, prekosutra će hapšenje”, kaže Milorad Kojić u telefonskom zgovoru sa “generalom” Milomirom Savčićem i njegovim braniocem Miodragom Stojanovićem.

Tužioci Tužilaštva BiH Predrag Tomić i Izet Odobašić su potpisali naredbu za hapšenje Milomira Savčića, ali se on “samoinicijatvno” pojavio u Tužilaštvu BiH “dan prije hapšenja”.

“Ovi naši ljudi dolje sugerišu”, govori Kojić. Dakle, unutar instutucija sistema djeluju dobro plaćeni službenici, koji rade kao ilegalci za neke druge ciljeve i interese. I posebno, “Tadićka se opire, opire, jednostavno neće”, dok se u isto vrijeme nikakvim dokazima sudi brojnim oficirima Armije RBiH i oni osuđuju kao da je riječ o prijekim sudovima.

U ovom šokantnom snimku krije se i odgovor na niz montiranih sudskih procesa pred Sudom BiH, isključivo protiv visokih oficira Armije RBiH. Institucije sistema su ilegalno stavljene u službu progona ljudi koji su branili ovu državu.

Prije više od četiri i po godine počela je istraga oko slučaja sumnje za ubistvo Dženana Memića, mladića iz Sarajeva. Četiri i po godine nisu napravljeni ozbiljniji pomaci naprijed. Četiri i po godine nisu bile dovoljne da istraga pronađe krivce za smrt jednog dječaka. To danas nikome ne izgleda kao slučajnost.

Od samog smrtnog ishoda uzbunili su se mediji, svako malo su pravljeni intervjui sa akterima slučaja Memić. Protesti građana u traženju istine su bili masovni i česti. Novinari su svako malo otkrivali detalje i velike istine koje će dovesti do rješenja u ovom slučaju. “Zna se ko je ubio Dženana”, govorio je godinama njegov otac, a poslednju godinu to je tvrdio i advokat familije: “Imamo priznanje o ubistvu”, “ovaj dan smo čekali”…

Često smo mogli čuti ili pročitati tvrdnju da cijeli grad zna ko je ubica Dženana Memića.

U međuvremenu su nevini ljudi, borci Armije RBiH presuđivani i umirali od nepravde koje im je očigledno pravilo domaće pravosuđe. Među osuđenim je bio Galib Hadžić zvani Gale, jedan od branitelja Brčkog. Navodno zbog mučenja zatvorenika, kojeg je udario novinama po glavi dobio je gotovo tri godine zatvora.

Nedugo nakon njega osuđen je Mensur Đakić komandant jednog bataljona 108. brčanske brigade prvestepeno na dvije godine, a onda je Aleplaciono vijeće Suda BiH preinačilo presudu na 8 godina zatvora. Bio je to pravosudni kriminal a ne presuda. Niko ni riječi negodovanja nije progovorio kada je apsolutno bez ikakvih pravnih dokaza učetverostručena kazna za Mensura Đakića.

I Galib Hadžić i Mensur Đakić su svisnuli od zla koje im je napravljeno.

I danas se vode postupci protiv generala Armije RBiH. Protiv Atifa Dudakovića koji se liječi od teške bolesti.

Protiv generala Ramiza Drekovića se vodi postupak zbog jedne probno ispaljene granate prema šumama u Kalinoviku. Bog zna koliko je nepravde naneseno brojnim Bošnjacima koji su branili ovu zemlju a sad čame po zatvorima nakon montiranih procesa.

Nemaju mediji vremena da se pozabave njihovim sudbinama od velikih otkrića u istrazi koja traje već više od četiri i po godine. I gdje svi znaju ubicu dječaka, a istražitelji i tužilaštva pojma nemaju. Definitivno, ovaj je proces za smrt Dženana Memića pokazao nesposobnost tužilaštva. Mnogi se međutim pitaju je li i ta nesposobnost dirigirana kao dio režije i montaže, da bi se sakrile paralelne jednako mutne radnje?

Dok traju buka i bijes oko ovog slučaja, dotle se poslovi nepravde odrađuju uz potpunu nezainteresiranost javnosti.

Dva-tri novinara su pisala o slučajevima pravosudnog progona boraca Armije RBiH. Nije bilo protesta, jer nije bilo nepravdom potresenih građana. Niko se nije ni počešao po stražnjici zbog zla napravljenog ovim ljudima. Sve se obavlja u tišini kao da suđenja nisu javna i kao da nisu u pitanju ljudi koji su branili ovu zemlju.

I onda se ustane na pobunu čitava Republika Srpska zbog Milomira Savčića, za kojeg postoje nepobitni dokazi da je učestvovao u genocidu u Srebrenici.

I onda saznamo iz tajno snimljenog razgovora Savčića i nekog šefa NVO-a da je do sada bilo napretek podvala i pravosudnih igara. Da su sudski procesi protiv pripadnika Armije RBiH dobro smišljeni i montirani. Da ih je vodila nevidljiva ruka. Naravno, uz aktivno učešće nekih bošnjačkih pravosudnih lutki.