Slučaj sarajevskog nastavnika, osuđenog za bludne radnje nad maloljetnom osobom, učenicom kojoj je predavao tjelesni odgoj, koji je zatvorsku kaznu zamijenio novčanom, a zatim, pošto je brisan iz kaznene evidencije, a u školi je za to vrijeme uzeo neplaćeno odsustvo s posla, vratio na radno mjesto, izazvao je mnogo reakcija u javnosti.
Škola “vezanih ruku”, prava počinitelja zaštićena
Reagirali su roditelji učenika te škole, škola, Ministarstvo, sindikat i mediji, razumljivo, jer je društvo posebno osjetljivo kad su u pianju djeca kao žrtve krivičnih djela. Ovaj slučaj otvorio je niz pitanja u krivičnom zakonodavstvu koja se tiču zamjene zatvorske kazne novčanom i brisanja iz kaznene evidencije. Možda je vrijeme da se u parlamentima ozbiljno razmotre izmjene krivičnog zakonodavstva.
U konkretnom slučaju okrivljeni je kažnjen godinom dana zatvora za krivično djelo iz člana 208. Krivičnog zakona Federacije BiH za koje je zaprijećena kazna od tri mjeseca do tri godine zatvora. Po članu 125 c) istog zakona “osuda na novčanu kaznu i na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine briše se iz kaznene evidencije po proteku roka od tri godine od dana izvršenja, zastare ili oprosta kazne, ako za to vrijeme osuđenik ne počini novo krivično djelo”. Međutim, pošto tokom trajanja postupka nije raskinut radni odnos, nakon neplaćenog odsustva škola nije imala ni pravo ni obavezu da traži uvjerenje o nekažnjavanju.
Drugu vrstu pismenog obavještenja o počinjenju krivičnog djela njenog uposlenika škola nije imala, pa nije imala osnove da pokreće disciplinski ili neki drugi postupak. To što su imali saznanja da se u njihovoj školi dogodilo nešto takvo nije bilo dovoljno da sami pokreću bilo kakav postupak bez sudskog rješenja. Poslodavac je u ovakvom slučaju zaista vezanih ruku.
Zanimljivo je da u Krivičnom zakonu Republike Srpske postoji izuzetak u članu 92 točka 2) koji kaže: ”U okviru kaznene evidencije vodi se poseban registar lica koja su pravosnažno osuđena za krivična djela učinjena na štetu polnog integriteta djeteta. Sadržaj i obim podataka, njihovo čuvanje, kao i uslovi za davanje podatka iz ovog registra uređuje se posebnim propisom.” Eto primjera kako je moguće riješiti ovakve slučajeve.
Za dan u Federaciji, dva dana zatvora u RS
Zatvorske kazne do godinu dana, u praksi bosanskohercegovačkih sudova, najčešće se izriču, između ostalog, za lakše tjelesne povrede, za krađe u manjem iznosu, saobraćajna krivična djela, ugrožavanje sigurnosti, nesavjestan rad, zaključenje štetnog ugovora, privredne prestupe.
Prema izmjenama Krivičnog zakonika Republike Srpske od marta ove godine, izrečena kazna zatvora, koja ne prelazi jednu godinu dana, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom. Svaki dan koji bi osuđeni trebalo da provede u zatvoru, može da se plati 50 KM.
Ova odredba je ranije bila dio Krivičnog zakona RS, pa je izbačena 2017. godine, da bi ponovo bila vraćena u martu ove godine.
U Federaciji BiH i ova odredba se primjenjuje 11 godina, s tim što je pred sudovima u FBiH, kao i pred Sudom BiH moguće zamijeniti kazne do godinu dana zatvora novčanom u iznosu od 100 KM po danu kazne.
Kako prevaspitati osuđenog za godinu dana
Pravnici u BiH imaju različita mišljenja o svrhovitosti ovog načina kažnjavanja.
S jedne strane, smatraju da bi mnogo pravilnije bilo da se odmah u postupku izricanja kazne, ako sud smatra da je potrebno izreći novčanu kaznu, da to odmah učini, a ne da se prvo izrekne kazna zatvora, pa da presuda postane pravosnažna, pa da osuđeni traži zamjenu kazne zatvora novčanom i da sud ponovo otvara postupak, pa ponovo utvrđuje stvar koja je presuđena, što se kosi sa načelom da se nikome ne može za istu stvar dva puta suditi.
Također, smatraju eksperti, priroda kazne zatvora je takva da ona odgovara određenoj težini krivičnih djela, a priroda novčane kazne je drugačija nego što je kazna zatvora, i ona se izriče onda kada nije potrebno nekoga institucionalno kažnjavati. Dakle, novčana kazna se izriče kad nije potrebno da okrivljeni ide u zatvor i da u zatvoru ima određeni tretman, prevaspitavanja, rehabilitacije i slično.
S druge strane, oponenti odgovaraju da za godinu dana nije moguće nekoga resocijalizirati, prevaspitati ili rehabilitirati, te da je družava samo na gubitku. Procijenjeno je da trenutno jedan zatvorenik državu košta 63 marke po danu.
Zanimljivo je da u zemljama u okruženju ne postoji mogućnost zamjene zatvorske kazne novčanom.
Šefica poreznika sa obrisanom osudom
Nešto kasnije prošle sedmice Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Jelene Majstorović, zaposlene na mjestu šefa Grupe za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja u Regionalnom centru Uprave za inidrektno oporezivanje u Banjoj Luci. Njoj i saučesnicima na teret se stavljaju krivična djela udruživanje zbog činjenja krivičnih djela i zloupotreba položaja.
Jelena Majstorović radi u UIOBiH od februara 2013. godine, a kako pišu banjalučki mediji, deset godina ranije otkaz je dobila u NLB Banci u Prnjavoru koja je tužila zbog krivičnog djela za koje je 2005. godine osuđena uvjetnom kaznom zatvora.
Ta kazna je 2016. godine izbrisana iz evidencije, a ona je tada već tri godine radila po ugovoru za UIO BiH, iako po zakonu radnik u institucijama u BiH ne može biti osuđen za krivično za koje je zaprijećena kazna zatvora od tri ili više godina, a državni službenik uopće ne smije biti krivično osuđivan.
Ubrzo nakon brisanja presude, u aprilu 2018. godine primljena je kao državna službenica u Odsjek za poreze, a desetak dana kasnije direktor Miro Džakula internom odlukom vratio u Grupu za suzbijanje krijumčarenja i prekršaje gdje je radila dok je bila zaposlena po ugovorima.
Krajem 2018. godine Miro Džakula je privremeno postavlja za šeficu Grupe. Na ovu poziciju je 2020. godine imenovana za stalno, gdje se nalazi i danas.
Toliko o brisanju iz kaznene evidencije.
Ministri se sjetili grijeha
Pojedine institucije, pa i privatna preduzeća, s pravom insistiraju na uvjerenju o neosuđivanosti prilikom prijema u radni odnos. Vlasnici prijevozničkih firmi, recimo, imaju mnogo razloga znati za svaku, pa i onu izbrisanu presudu uposlenika kojem će dati na raspolaganje autobus s putnicima ili kamion sa vrijednom robom.
Tako je i sa javnim i državnim institucijama. Na nivou Bosne i Hercegovine za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, te ministre i njihove zamjenike vrše se sigurnosne provjere.
Posljednji primjer nove Vlade RS, u kojoj su za samo dva dana nakon polaganja zakletve dva ministra podnijela ostavke zbog toga što su ranije osuđivani u krivičnim postupcima, primjer je da bi se posebno u ovm slučajevima morala provjeriti kaznena evidencija. Nakon ostavki Dade Dogana iz Socijalističke partije i Dragoslava Kabića iz SNSD-a, koji su ranije počinili saobraćajne prijestupe zbog kojih su krivično odgovarali, banjalučki mediji navode primjer ministra Petra Đokića, predsjednika Socijalističke partije, koji je poslanik od 1997., a ministar od 2014. godine.
Sitne presude brisane, krupne prijave u ladicama
Naime, Apelacioni sud u Brčkom je 2007. potvrdio presudu Osnovnog suda u Brčkom kojom je Đokić osuđen na tri mjeseca zatvora. Još nekoliko osoba u istom predmetu osuđeno je na dva mjeseca.
Đokić je ove presude pokušao da pobije apelacijom Ustavnom sudu BiH 2009. godine, ali je ona odbijena kao neosnovana.
U odluci Ustavnog suda BiH, koja se može naći na internetu i koju je objavio CIN, citira se presuda Suda u Brčko. U njoj je navedeno je da je apelant (Đokić) kao zastupnim firme “Intermatket” sklopio ugovor sa “Telekomom RS” o korištenju tzv. Interteol servisa. Ukratko, firma se nije pridržavala ugovora te je počinila krivično djelo prevara.
Prema nezvaničnim informacijama, Đokić je izbjegao zatvor tako što je novčano platio kaznu, a navodno je kasnije presudu uspio da izbriše iz sudske evidencije.
Osim ovoga, MUP RS je još 2019. podnio izvještaj protiv Đokića Republičkom odnosno Specijalnom tužilaštvu RS zbog sumnji da je oštetio budžet RS pri određivanju iznosa koncesione naknade za EFT Stanari.
Krivični zakon Federacije BiH u članu 125a propisuje da “podaci iz kaznene evidencije nisu javni”, dok Krivični zakon RS u članu 92 kaže da “podaci o brisanoj osudi se ne mogu dati nikome”. Iako svako ima pravo na drugu priliku, navedeni primjeri pokazuju kako je potrebno posebno zakonski urediti specifične slučajeve, posebno s obzirom na raširene sumnje u korumpiranost pravosuđa.
Da se ne bi sudski skidale mrlje sa biografija, a lisice čuvale kokošinjac.
