Nećete slomiti Republiku Srpsku”, uzviknuo je 30. augusta Zoran Milanović, predsjednik RH.
Svaki problem na Balkanu tiče se novca. Problem Milanovića je što je njegovu kampanju finansirala ruska politika. Njegov dolazak na vlast Rusi su prikazivali kao pobjedu svog čovjeka. Zato bilo kakva kombinacija sa RS-om i Miloradom Dodikom ne čudi. U istom su kolu.
Milanović je odavno čuven po verbalnim ispadima i stalnim gafovima u javnosti. Kao i Milorad Dodik bio je sklon javnim brutalnim gafovima. Ono što je Dodik nekada govorio o Vučiću, Koštunici ili Tadiću otišlo je u neku vrstu političke dijagnoze. Jednom ih je branio, drugi put ih je urnisao.
I Milanović i Dodik imaju problem da im baćuške upravljaju mozgom, a oni jezikom. To što im se jezik ne slaže sa mozgom, postalo je gotovo psihijatrijski problem.
Polovinom septembra prošle godine Milanović je u Zagrebu dočekao Dodika, člana Predsjedništva BiH, kao „lidera bosanski Srba“.
Kombinacija njega i Milanovića je bila paradoksalna. Sve su preko noći jedan drugom oprostili.
Sjetimo se nekih Dodikovih izjava. „Milanović je po više osnova iskompleksiran političar i čovjek“, rekao je za “Srnu” 2016. godine.
Zatim je dodao: „Kao i većina političara sa hrvatske scene vuče višestoljetni kompleks Srba. Ta vrsta šizofrenije u političkom djelovanju eskalirala je u jednakoj salvi uvreda koje su samo izraz Milanovićeve nemoći.“
Kad glavne finansijske gazde, koje im zavrću ruku zatraže, oni će nakon svega srdačno razgovarati.
Novost u ovoj balkanskoj Krležinoj krčmi, je da je neko izgasio svjetlo, a da su se nakon verbalnih uvreda siledžije častile pićem i srdačnim razgovorom.
Dodik bi dijelio BiH, a Milanović to čini krajem juna 2020., gostujući u Crnoj Gori, Milanović je BiH „podijelio“ u tri entiteta. Bajagi iz neznanja.
„Hrvatska ima komplicirane odnose sa Slovenijom, ali opet odlične odnose sa Crnom Gorom… Sa Bosnom i Hercegovinom u mjeri u kojoj se odnosi mogu uspostaviti sa BiH kao državom tri entiteta…“, rekao je u emisiji „Teleskopija“ na RTCG-u.
Nakon brojnih negodovanja iz BiH, objašnjavajući vlastitu izjavu zapao je u nove kontradikcije. Rekao je da mu je „drago što je pogriješio“, a onda pristupio ispravkama i dopunama svoje izjave: “Dakle, ove dvije ustrojene jedinice, to je hrvatski, možda se na srpskom kaže drukčije, su federalne jedinice, nikakvi entiteti”.
Milanović je, naravno, nakon pobjede na predsjedničkim izborima iskazao podršku Dejtonskom sporazumu: „To što je tada potpisano, to nije pravedno, ali je tako. I Hrvatska to ne može promijeniti, kao ni Srbija“.
Svojevremeno je Dodik u nekoliko navrata priznao genocid u Srebrenici, a onda se napravio lud. Nekad je tražio da se Mladić i Karadžić uhapse i pošalju u Hag, a desetak godina kasnije ih je slavio kao heroje.
Na isti način je 26. juna 2013., kao premijer Vlade RH Milanović otvoreno optuživao: „Zločince su ovih 20 godina štitili Crkva i HDZ. Šuteći i čekajući da se ništa ne dogodi“.
Mjesecima poslije na sve ovo je dodao i porodično iskustvo:
„Ja sam morao na televiziji neki dan reći da je čovjek koji je odgojio moju mater bio u ustašama. Dakle, to je moj deda! Tom mom dedi su dva brata poginula u ustašama.“
Onda je iznova šokirao javnost u BiH u augustu 2020. predajom vojnog ordena Zlatanu Miju Jeliću, optuženom za ratne zločine i bjeguncu od pravosuđa BiH. Kad su ga kritizirali u BiH, izgovorio je svoju omiljenu sklopku: „Fućka mi se“. Zatim je uronio još dublje u sramotu tvrdeći da „nije svak zločinac osuđen pred Tribunalom u Hagu“ i da na tom međunarodnom sudu nije bilo presude za UZP.
Nakon prošlogodišnjeg govora u obilježavanju vojne akcije „Oluja“, njegov dragi gost Dodik tretirao ga je „do podne partizanom, a od podne ustašom.“
I to samo četrdesetak dana prije srdačnog susreta u Banskim dvorima.
Vezivati verbalne ispade Milanovića ovisnim za ruske finansije je neobično. I prije je „lupetalo momče uz tamburu“. Kontradiktornosti i paradoksa u izjavama mu ne nedostaje. Kao i kod Dodika. To je opet ona priča na šta liči govor kada se jezik ne slaže s mozgom.
Kao lider SDP-a je 23. augusta 2016. snimljen je u privatnom razgovoru kako BiH naziva „big shitom“ („velikim sranjem“), te tvrdi da BiH nije država.
Da ne bi pomislili kako je Milanović izričito okrenut protiv BiH, valja se podsjetiti na njegove ništa manje surove i otrovne izjave o Hrvatskoj:
“Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država”. Slučajna država je tada bila Republika Hrvatska o kojoj je tako govorio dok je 2012. obilazio Slavoniju opustošenu sušom.
Zatim je nastavio jednakim intenzitetom opisivao Hrvatsku: „Na istom smo brodu, on nije šupalj, ali oluja je“… „Mi nismo guske u magli nego prije Airbus u magli“. „Ovo je država, kakva je da je, ali je naša država i vodimo je ozbiljnije i odgovornije od većine onih koji su u nogometu ili nekim drugim sportovima“. „Hrvatska nacija je nevjerojatan paradoks i to nije lako držati zajedno“.
Nikad nije progovorio o aferi „Agrokor“ koja se rađala u njegovom premijerskom mandatu, a presula u mandat Oreškovića i Plenkovića. Sve te rane izliječila je Sberbank sa milijardom i po eura kredita, da bi se spriječila ekonomska katastrofa Hrvatske.
To svakako ima veze sa ovim ispadima odbrane Republike Srpske i njenog lidera Dodika. Izjave dođu kao kamate na ruski kredit.
Svojevremeno je upozorio Kolindu Grabar Kitarović nakon njene inauguracije: „Ovo je moj osobni poziv izabranoj predsjednici, gospođi Kitarović da kada daje intervjue, a medeni mjesec vrlo brzo prođe, pazi što govori, da ljudi to gledaju… Ne da pazi što govori, nego da bude oprezna što govori…“
Što njoj preporučio to je sebi namijenio.
U Mariji Bistrici 2014. godine je tvrdio da njegova odluka nije da bude popularan ili voljen, već da govori istinu:
“Neko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu”, rekao je i ove godine postao predsjednik Republike Hrvatske.
Svjestan da je gaf majstor na inauguraciji za predsjednika RH Milanović je bio vrlo iskren: “Molim vas i da imate razumijevanja za moje buduće greške – bit će ih, jer te greške nikada neće biti namjerne, s namjerom da nekoga povrijede ili ponize. Nikada nisu ni bile… “
Dok mu se drugačije ne naredi…
Ovih dana je opet pretjerao sa Dodikom, braneći ga kao loš advokat. Ovaj put to ima svoje političke ciljeve. Jer odbrana Dodika ima u svojoj suštini i odbranu Dragana Čovića. Ono što Andrej Plenković ne želi, tu je Milanović dragovoljac. Biti rezerva Draganu Čoviću, koji sljedećih dana mora da šuti na Dodikove nevolje sa međunarodnom zajednicom, baš je ponižavajuće.
