Naknade bez nade

Bezbroj puta je napisano da je Ustav Bosne I Hercegovine zapravo anex jednog međunarodnog ugovora poznatijeg kao Dejtonski sporazum. On spada u tzv. nametnute (oktroirane) ustave i po prirodi stvari ima demokratski deficit, jer nije usvojen u parlamentu voljom izabranih predstavnika naroda i građana.

O manjkavostima i anomalijama našeg najvišeg pravnog akta prolivene su rijeke tinte. Ipak, prečesto se zaboravlja da su Dejtonski ustav radili vrhunski pravnici po nalogu i prema potrebama međunarodnih medijatora, diplomata koji su vodili težak i mukotrpan proces postizanja mira između zaraćenih strana, kako su oni eufemistički nazivali brutalnu agresiju na jednu međunarodno priznatu državu s ciljem njene podjele. Diplomati i domaći političari u američkoj zrakoplovnoj bazi “pristajali” su na kompromise, a pravnici su im davali “oblike” ponekad spajajući nespojivo. Kod nas bi rekli da “papir trpi sve”. No, bilo bi pogrešno reći da pravnici nisu znali šta rade.

Jedna od začuđujućih odredbi Dejtonskog ustava navedena je u Članu IX 2: ”Naknada za lica na funkciji u institucijama Bosne i Hercegovine NE MOŽE SE UMANJITI za vrijeme trajanja mandata nosioca funkcije.”
Mnogi su nadugačko i naširoko pisali o ustavu, ali niko nije objasnio šta je motiviralo ili na čiji zahtjev je u Ustav unesena ova nenormalna norma. Možemo o tome spekulirati i pretpostaviti da su njeni autori htjeli osigurati da se buduća krhka vlast, kada se uspostavi u poslijeratnoj BiH, prosto ne raspadne usljed trivijalnih stvari kao što bi bilo opstrukcionističko umanjenje naknada tokom mandata u državnim institucijama. Ali ostavimo nejasne namjere po strani i pozabavimo se suštinom. U engleskoj verziji ustava upotrijebljena je riječ “compensation” koja je prevedena na našim jezicima kao naknada.

Plata se na engleskom kaže “salary” ili “wage”. Kada je ustavotvorac izabrao ovu riječ očigledno nije mislio na platu nego na naknadu. Neki će reći da je i plata naknada. Da li je to tako? Godine 2008. oba doma Parlamentarne skupštine BiH su usvojila Zakon o platama i naknadama u institucijama BiH koje je poslije dugotrajne pripreme predložilo tadašnje Vijeće ministara BiH. Zakon je uredio pitanje plata i naknada svih zaposlenih, IMENOVANIH I IZABRANIH lica u institucijama BiH, kojih ima oko 22.000. Podrazumijeva se da je Zakon imao ustavni osnov, te da je u svemu bio usaglašen sa Ustavom BiH. Zato obratite pažnju na naziv zakona gdje se izričito navode pojmovi plata i naknada, što znači da ti pojmovi definiraju sasvim različite stvari. Iščitavanjem zakona stvari postaju potpuno jasne. Osnovna plata utvrđuje se množenjem osnovice za obračun plate i pripadajućeg koeficijenta, a neto plata se sastoji od osnovne plate, dodatka na platu i nagrade. Dodatak na platu je uvećanje po osnovu radnog staža i posebnih uslova radnog mjesta, a novčana nagrada predstavlja stimulaciju za iskazane rezultate rada.

Pitanje NAKNADA zakon je regulisao vrlo precizno. Vrste naknada su: godišnji odmor i plaćeno odsustvo, ishrana u toku rada, regres za godišnji odmor, bolovanje, porodiljsko i roditeljsko odsustvo, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedeljom i u dane praznika, naknada troškova smještaja i odvojenog života, obavljanje poslova drugog radnog mjesta, rad u upravnim i nadzornim odborima i drugim radnim tijelima, službeno putovanje, prijevoz na posao, slučaj teške povrede i bolesti, slučaj smrti zaposlenog, obrazovanje i stručno usavršavanje, jubilarne nagrade, otrpremnine za odlazak u penziju, slučaj prekobrojnosti itd. Svaka od ovih naknada je opisana posebnim članom zakona. Vijeće ministara regulira navedene naknade podzakonskim aktima, a određene vrste naknada i Parlamentarna skupština.

Sada se vratimo na ustavnu odredbu koja propisuje da se tokom mandata licima na funkcijama u institucijama BiH ne može umanjiti NAKNADA. Ustav nije propisao da se radi o umanjenju plate nego naknade. Mnogo puta smo čuli i pročitali izjave visokih dužnosnika i profesionalnih parlamentaraca da se tokom mandata plate funkcionera ne mogu umanjivati. Očigledno su griješili. Mediji su ih uredno prenosili i komentirali stvarajući zablude. Pravnici su šutili k’o zaliveni. Plate funkcionerima se mogu povećavati i umanjivati tokom mandata. Naknade se ne mogu umanjivati, a mogu se povećavati.

Strah koji su parlamentarci iskazivali za svoju platu kao ustavnu privilegiju, koji je izazivao bijes javnosti, bio je potpuno neopravdan. Potpuno anahrona ustavna odredba o nedodirljivim funkcionerskim platama trebala je davno biti uklonjena iz Ustava BiH. Na koji način pitaju se naši mudraci? Jednostavnim amandmanskim djelovanjem tj. brisanjem tog člana Ustava. Zakon je svakako riješio sva pitanja o platama i naknadama. Na osnovu zaključka Doma naroda Vijeće ministara predložilo je 2012. godine amandman na Ustav da se izbriše ta ustavna odredba, ali amandman nije usvojen. Odgovor na pitanje “zašto” je jednostavan. Zato što nijedan saziv parlamenta BiH nije imao volje da se odrekne svoje ustavom zabetonirane i nedodirljive plate.

Poseban revolt bosanskohercegovačke javnosti izazivao je krajnje bezobrazan “model” iliti pravna vratolomija koju su naši zakonodavci u Parlamentu smislili potrbuške, a tiče se njihovog odlaska u penziju koji traje jedan dan, da bi se sutradan ponovo aktivirali kao profesionalni zastupnici i delegati. Tako jednim “udarcem” ostvare i platu i penziju. Poenta je da uzmu otpremninu od 6 njihovih plata koja je za naše pojmove astronomska. Šaljivdžije kažu da se Dom naroda u ovom mandatu pretvorio u Dom penzionera. Bilo je pokušaja da se ovo izrugivanje zakonu zakonom ograniči na razumnu i prikladnu otpreminu, ali bezuspješno. Oni koji su to pokušavali imali su dobru namjeru, ali su morali voditi računa da je pravo na otpremninu radi odlaska u penziju NAKNADA, koja se ne može umanjiti tokom mandata. Međutim moguće je usvojiti zakon i razumno ograničiti otrpremnine, a čija će se primjena propisati od datuma konstituiranja novog saziva Parlamentarne skupštine, tako da ne bude umanjenja naknade tokom mandata. Ili izbrisati ustavnu odredbu.

Takođe, bura u javnosti se podigla tek kada je usvojen budžet za 2022. godinu, jer su tim činom povećane plate svim zaposlenim u institucijama BiH, da bi dostigle nivo iz 2008. godine. Plate su se proporcionalno povećale “sitnoj buraniji”, ali i izabranim i imenovanim licima, zbog čega je javnost s pravom negodovala. Iako je još u martu 2022. Vijeće ministara donijelo odluku o povećanju osnovice za platu, koja se počinje primjenjivati nakon usvajanja budžeta, niko nije reagirao. Još tada je bilo potpuno jasno da će se enormno povećati plate “guzonjama”, ali su svi, a posebno parlamentarci šutili ko ribe i to mjesecima. Neki iz neznanja i nesposobnosti, a neki zbog oportunizma. Tek kada se podigla galama zbog bezobrazno visokog povećanja plata funkcionerima, onda su se trgnuli branioci narodnih interesa svih boja i dezena, populistički predlažući rješenja sa malo izgleda da uspiju. U to spada i javno odricanje od povećanja plata i njihovo doniranje u humanitarne svrhe. Merhamet je dobar, a i narod nam je merhametli, ali se ovdje radi o sistemskom pristupu i pravičnom rješenju, koje je trebalo pronaći čim je Vijeće ministara donijelo odluku o povećanju osnovica za plate. Ako se to krene raditi pred izbore onda je to samo magla koja se tada najviše i najskuplje prodaje.