Žestoke borbe oko Hersona na liniji fronta dugoj 300 kilometara

I nakon tri dana intenzivnih vojnih operacija na jugu Ukrajine ne mogu se u potpunosti naslutiti ciljevi i dosezi ukrajinske ofenzive. Dok su Ukrajinci izuzetno restriktivni u davanju bilo kakvih konkretnih informacija, ruska strana po običaju pretjeruje u svoju korist.

U tom smislu još je uvijek nepotpuna slika stanja na terenu. Može se djelomično složiti iz fragmentiranih informacija. Identificirano je oko 15 taktičkih pravaca napada ukrajinskih snaga. Na taj se način ruske snage razvlače duž cijele linije fronta.

Tri generalna pravca napada

Rezervne snage koje se uvode ne mogu izraziti težište bez da kompromitiraju druge dijelove obrane. Koncentracija artiljerije moguća je samo ako se oslabi vatrena podrška dugim dijelovima obrane.
Može se zaključiti kako Ukrajinske snage imaju tri generalna pravca napada. Prvi ide od Mikolajiva prema Hersonu, drugi od mostobrana Avdivka u pravcu Nove Kahovke dok treći težišni pravac napada polazi od naselja Košave prema mjestu Dudčani.
Sve tri ishodišne točke su desna obala rijeke Dnjepar. Kako bi se naslutila namjera Ukrajinaca, potrebno je sagledati karakteristike prostora na kojem se odvijaju operacije napada.

Linija fronta 300 kilometara

Okupirani teritorij Hersonske oblasti, na desnoj obali Dnjepra, ima nepravilan oblik dužine 150 i širine oko do 50 kilometara. Linija fronta iznosi oko 300 kilometara. U srednjem toku, rijeka Inhulets razdvaja ruske i ukrajinske snage na zapadu. Međutim, u donjem toku sve do ušća u Dnjepar, Inhulets presijeca okupirani teritorij na dva nejednaka dijela u pravcu sjever jug.
Jedna trećina okupiranog teritorija čini prostor jugozapadno od ušća rijeke Inhulets u Dnjepar pa sve do Crnog mora. U tom dijelu nalazi se i lokalno središte Herson. Dvije trećine okupiranog teritorija prostire se sjeveroistočno od ušća u Dnjepar i omeđeno je lijevom obalom rijeke Inhulets.

Vezivanje ruskih snaga

Na jugoistoku pak rijeka Dnjepar razdvaja zonu operacija od ostatka okupiranog terarija. Dnjepar je širok i do 300 metara te predstavlja značajnu prirodnu prepreku. Zbog toga su prijelazi preko rijeke kanalizirani na nekoliko cestovnih i željezničkih mostova. Prema procjenama, na okupiranom prostoru zapadno od Dnjepra, Vojska Ruske Federacije razmjestila je između dvadeset i dvadeset pet tisuća vojnika.
Iako se na sva zvona govori o oslobođenju Hersona, većina ukrajinskih snaga angažirana je na lijevoj obale rijeke Inhulets.
Prema sadašnjim tijeku operacija, čini se da pomoćni pravac djelovanja i služi isključivo za vezivanje snaga Vojske Ruske Federacije.

Ruske rezerve nisu pasivne

Oslonac ruskih snaga u tom dijelu čini sedma zračno desantna divizija sastavljena od dobro obučenih profesionalaca. Pored nekih još manjih profesionalnih jedinica, veliki dio ruskih snaga predstavljaju lokalni „martićevci“ iz samoproglašene Donjecke i Luganske Narodne Republike.
Obrana je probijana upravo na mjestima gdje su „martićevci“ držali položaje. Linije su pucale već prvog dana nakon snažne artiljerijske pripreme. Međutim, položaje koji su držali padobranci, Ukrajinci su zaobilazili i nastojali izolirati.
Ruske rezerve nisu ostale pasivne. Već drugog dana organizirani su protunapadi radi vraćanja izgubljenih položaja. Ukrajinska reakcija je otvaranje novog pravca napada.

Uništena skladišta streljiva

Ukrajinsko zapovjedništvo bilo je potpuno svjesno da na početku napada nemaju resurse kojima bi uspješno ušutkali nadmoćniju rusku artiljeriju. Zbog toga su, umjesto kontrabatiranja, vatrenu snagu svoga topništva usmjerili na razbijanje obrambenih položaja Vojske Ruske Federacije. Na drugoj pak strani, poduzeli vrlo pomno razrađene taktičke manevre i radnje kako bi posredno smanjili moguće devastirajuće djelovanje ruske artiljerije.
Prvo, brojni pravci napada smanjuju mogućnosti koncentriranja artiljerijske vatre samo na jednom ili dva težišna pravca. Drugo, sistematskim i planskim uništavanjem priručnih skladišta streljiva, kako na lijevoj tako i na desnoj obali Dnjepra, umanjena je mogućnost masovnog i neprestanog vatrenog djelovanja.
Dostava novih granata je ograničena jer ih jednostavno više nema u neograničenom broju. Preko pedeset velikih skladišta streljiva Vojske Ruske Federacije odletjelo je u nebo. Radi se o tisućama tona.

Uloga artiljerijskih radara

I na kraju, učinkovitost ruskog topništva, između ostalog bila je bazirana i na širokoj primjeni artiljerijskih radara. Nedavna isporuka proturadarskih raketa AGM-88 HARM otvorila je mogućnost uništavanja ruskih radarskih sustava. Snimke su potvrdile lansiranje raketa AGM-88 s modificiranih lovačkih aviona MiG-29.
Unutrašnji bombonosači, inače namijenjeni za lansiranja raketa zrak-zrak R-27 NATO oznake AA-10 Alamo, modificirani su za lansiranje američkih proturadarskih raketa AGM-88. Rakete se lansiraju u salvu od po dvije. Koriste način gađanja „target of opportunity“ ili u slobodnom prijevodu „pogodan cilj“.

Kako rakete funkcioniraju

To znači da se na zemlji unose koordinate cilja, to jest geolokacija radara. Na maksimalnoj udaljenosti od 150 kilometara, ne ulazeći u zonu uništenja neprijateljske PZO, pilot MiG-29 ispali raketu. Ukoliko je protivnički radar uključen, raketa prati elektromagnetsko zračenje antene.
Ako antena radara ne isijava onda projektil leti i pogađa po programiranim koordinatama cilja. Do sada su registrirani napadi proturadarskih raketa na ruske artiljerijske radare. U kojoj će mjeri ukrajinska strana uspjeti smanjiti učinak ruskog topništva pokazat će naredni dani.

Što je s ruskim zrakoplovima?

Konfiguracija terena na kojem se odvijaju operacije kao i vremenski uvjeti idealni su za upotrebu zrakoplovnih snaga. Međutim, u prva tri dana borbi, nije zabilježeno intenzivno djelovanje nadmoćnog zrakoplovstva Vojske Ruske Federacije.
Za to može biti nekoliko razloga. Nakon napada na zrakoplovnu infrastrukturu na Krimu, Rusi su znatan dio snaga povukli u Rusiju. Vjerojatno će uskoro organizirati njihov povratak na Krim. Neposredna zrakoplovna potpora kopnenih snaga, u uvjetima dinamične linije fronta, vrlo je složen proces koordinacije djelovanja dva različita vida oružanih snaga.

Rizičan proces raspoznavanja

Jedino u uvjetima bliske i izravne koordinacije pilota i zrakoplovnog časnika za vezu, koji je pridružen postrojbi kopnene vojske, može se osigurati efikasna potpora helikopterskih i avijacijskih snaga. U protivnom postoji velika opasnost od „prijateljske“ vatre i uništenja vlastitih snaga. U dosadašnjim djelovanjima niti jedna od zaraćenih snaga nije demonstrirala učinkovitost neposredne zrakoplovne potpore u realnim vremenu.
U uvjetima manevarskog ratovanja, identifikacija objekta djelovanja predstavlja vrlo zahtjevan zadatak. Niti jedna strana ne koristi elektronske načine raspoznavanja prijateljskih od neprijateljskih snaga.
Dakle, oslonjeni su na vizualnu identifikaciju cilja koju mora obaviti posada zrakoplova u letu. Imajući u vidu da sukobljene strane koriste istu ili vrlo sličnu borbenu tehniku, razlikovanje prijateljskih od neprijateljskih sustava vrlo je rizičan proces.

Ograničenja za zrakoplove

I posljednji mogući razlog ograničene upotrebe zrakoplovstva jest zasićenost zračnog prostora sustavima protuzračne obrane s obje strane fronta. Iako ruska strana raspolaže sa znatno brojnijim i moćnijim PZO sustavima, ukrajinski kapaciteti nikako se ne smiju zanemariti. Zbog toga je zrakoplovstvo je ograničeno za djelovanje uz liniju fronta, na ekstremno maloj visini.
Svoje skromne jurišne zrakoplovne snage Ukrajinci su koncentrirali na jugu. Vršili su udare po stacionarnim objektima na obrambenim položajima Vojske Ruske Federacije. S obzirom na to da je rusko zrakoplovstvo brojčano i tehnološki daleko moćnije, u ovakvim okolnostima raspoloživi kapaciteti ostaju neiskorišteni.

Prilika za masovne zračne udare

Sve dok se linija fronta mijenja, a ukrajinske snage ostaju u dodiru s protivničkim snagama, ne može se očekivati masovniji udar ruskog zrakoplovstva po čelu snaga u napadu. Međutim, svako usporavanje tempa napada ili gomilanje snaga usred zastoja stvorilo bi izvrsnu priliku ruskom zrakoplovstvu za izvođenje koncentriranih i masovnih zračnih udara.
Iako su snage vojske Ukrajine izvršile nekoliko ozbiljnih prodora, Vojska Ruske Federacije i dalje provodi organiziranu obranu, uvodi rezerve i vrši protuudare. Pitanje je može li izdržati pritisak očito brojnih ukrajinskih snaga bez dodatnih pojačanja i dopune utrošenih ubojnih sredstava. Pomoć se ne može dostaviti željeznicom.
Limit transportnih kapaciteta

Cestovni mostovi na Dnjepru značajno su oštećeni i nisu sposobni za prijevoz teškog naoružanja. Velike motorne skele kod Hersona su potopljene a pontonski most preko Dnjepra nije završen.
Dakle, transportni kapaciteti za snabdijevanja ruskih snaga vrlo su ograničeni. Ukrajinci raspolažu vrlo upotrebljivim podacima o ruskim logističkim konvojima. Jučer su jedan razbili kad je zastao, prije prelaska rijeke, kod mjesta Oleski na lijevoj obali Dnjepra.

Slaba karika ruskog stroja

Ukrajinci nisu ni blizu pobjedi, a Rusi su daleko od eventualnog poraza. Ukoliko Rusi uspiju koncentrirati udare artiljerije i zrakoplovstva, prodori ukrajinskih oklopno mehaniziranih jedinica mogli bi završiti na pokušaju i skupo plaćenoj lekciji. I pored početnog iznenađenja i gubitaka nekih položaja, Vojske Ruske Federacije i dalje predstavlja respektabilnu silu na desnoj obali Dnjepra.
Ipak, logistika je najslabija karika ruskog ratnog stroja zapadno od Dnjepra. Ukoliko se ne osigura dostatno snabdijevanje ruskih trupa ubojnim sredstvima, gorivom i hranom, vrlo brzo bi moglo doći do urušavanja obrane i bez izravnog djelovanja protivnika.