Dan pobjede
Fašizam nije stvorio Hitler, on je dio ljudskog bića“, rekao je Erih From.
Šta mi to slavimo kao dan pobjede nad fašizmom, ako smo u Bosni već vidjeli reprizu?
Pogledajmo taj bosanski „deja vu“.
Kad je uoči agresije Slobodan Milošević pozvao Aliju Izetbegovića na pregovore o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji, bosanski predsjednik je sve vrijeme izbjegavao bilo kakav odgovor. Milošević je pio i nakon nekoliko sati izgubio kontrolu i zatražio od Izetbegovića da se izjasni „gdje će sa svojim muslimanima“. U jednom trenutku Aliji se obratio direktno smrknuta lica: „Mi imamo osamsto hiljada cijevi“, zaprijetio je. „Dva miliona Muslimana nemaju šta očekivati jer ćemo ih „milion pobiti a ostatak pokrstiti i protjerati“. Da je Izetbegović prihvatio mladost bi mu izginula za tzv. veliku Srbiju.
Deja vu: Tokom sastanka Jugoslavenskog odbora i predstavnika srpske vlade 1916. godine u Nici, u Francuskoj, raspravljalo o sudbini Muslimana u Bosni i Hercegovini. Predstavnik srpske vlade Stojan Protić je rekao: ‘Pustite to nama. Mi imamo rješenje za Bosnu’!
‘Kakvo rješenje, gospodine Protiću’? upitao je sa zanimanjem dr.Ante Trumbić, hrvatski predsjednik Jugoslavenskog odbora.
Stojan Protić : ‘Kad naša vojska pređe preko Drine, dat ćemo Turcima 24 do 48 sati da pređu na vjeru svojih predaka. One, koji se ne žele pokrstiti, poklat ćemo kao što smo to već napravili u Srbiji!’
‘Da li ste vi ozbiljni, gospodine Protiću’, upitao je.
Stojan Protić : ‘Vrlo sam ozbiljan, gospodine Trumbiću. U Bosni mi s Turcima nećemo postupati na evropski način, nego na naš’.
Ovaj razgovor je u svojim „Sjećanjima na političke ljude i događaje“ zabilježio Ivan Meštrović.
Milošević je opkolio gradove u BiH i počeo ubijanje i pravljenje grobnica i ruševina po Bosni.
Sjetimo se stravičnih snimaka konclogora širom Bosne i onih najstravičnijih u Prijedoru, Vlasenici, Brčkom, Dretelju i Rodoču…
O Miloševićevoj i Tuđmanovoj mržnji prema BiH pisali su brojni autori. Glavna tužiteljica suda u Hagu Karla Del Ponte navodi o Franju Tuđmanu i BiH. „Tuđman je pokazivao otvorenu mržnju prema Bosni i Hercegovini“.
Godinu nakon dogovora o podjeli unutar Jugoslavije putem banovina iz augusta 1939. U Memoarima Josipa Broza Tita piše: „Režim Cvetković – Maček donio je niz uredbi i zakona koji su imali za cilj fašizaciju zemlje… To su „uredba o osnivanju koncentracionih logora, zakon o Jevrejima, uredba o radnim jedinicama (po sistemu „rad oslobađa“).
U dnevnicima Josipa Broza Tita piše: „Jugoslovenska teritorija je podijeljena na interesne sfere između Beograda i Zagreba. Posebna žrtva ovog sporazuma bila je Bosna i Hercegovina. Ni Cvetković ni Maček nisu vodili račun od državnosti Bosne i Hercegovine… Tako je teritorija BiH rasparčana na hrvatsku i srbijansku uticajnu sferu“.
„Prvoga marta 1941. je knez Pavle Karađorđević pristupio Trojnom paktu sa Njemačkom, Italijom i Japanom. Prema više izvora na ovom sastanku od 1. marta 1941. Hitler je Knezu Pavlu otkrio da će SSSR napasti i „postavio i pitanje budućeg vladara Rusije, dajući mu nade da to može biti neko iz kuće Karađorđevića“, piše u memoarima J.B. Tita.
Danas se demonstracije u Beogradu od 27. marta 1941., bajagi zbog tog pakta, gledaju drugačije nego li je to tretirano u bivšoj Jugoslaviji. Naime, iz britanskih arhiva, o čemu javljaju mediji i u Srbiji, te su demonstracije bile dobro plaćene i organizovane od engleskih agenata.
Koliko se radilo o bijednim ljudima pokazuje i slučaj italijanske okupacije Albanije. Knez Pavle i Dragiša Cvetković su se odmah složili s tim činom. Grof Ćano je u Senatu Italije govorio da je od naročite važnosti držanje Beograda, inspirisan prijateljskim paktom, naročito simpatijom i povjerenjem koje već dvije godine postoji zmeđu dva naroda. Dok je Ćano ovo govorio sa svog mjesta je ustao jugoslovenski ambasador u Rimu, Hristić i fašistički podignute ruke pozdravio i Ćana i Senat, stoji u Titovim memoarima.
Kako tada, tako će biti sa izdajom sve do 1945. godine. A onda, gdje su tačno stali, produžit će 1992.
U prvoj svojoj depeši te vrste, Dragoljub Draža Mihailović, četnički vođa, 20. decembra 1941. šalje instrukcije crnogorskim četničkim krvnicima Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću kao i smjernice za „čišćenje narodnih manjina i nenacionalnih elemenata“ i borbu pritiv Titovih partizana. Mihajlović piše da je „njihov cilj povezivanje Srbije i Crne gore čišćenjm Sandžaka od muslimanskog življa“, te povezivanje Srbije i Slovenije „čišćenjem Bosne od muslimanskog i hrvatskog življa“.
O kakvoj se prevarantskoj bandi radi otkrio je Vinston Čerčil kada je 13. aprila 1944. Informisao kralja Petra Drugog da će ukoliko ne ukloni Dražu Mihailovića iz emigrantske vlade Velika Bitanija početi da tretira jugoslovenskog kralja kao saradnika sila Osovine. Naime, desetine engleskih oficira su ubijeni od Mihailovićevih četnika jer su bili svjedoci saradnje sa Nijemcima i Italijanima.
Sljedeći put Britanci su delegaciju spremili direktno u Titov štab. I legendarni pukovnik Viljem Dikin je sletio padobranom u grotlo Sutjeske i uvjerio se da su četnici laž, a da su partizani oni koji se bore protiv fašista.
Kako ih je pročitao Čerčil, to je isto uradio i Hitler, pa su ih njemačke jedinice često hapsile i koristile, kao na Sutjesci u operaciji „Švarc“ gdje su zaposleni kao konjovođe i nosači tereta. Augusta 22. 1944. Hitler je dobio ponudu Draže Mihilovića za zajedničku borbu ako im pošalju pomoć u oružju i opremi. Za to su se zalagali generali fon Vaihs i Nojbaher ali je Hitler prijedlog odbacio. „Ako bi mi pristali na srpsku ponudu i ako bi im stavili na raspolaganje oružje i municiju, onda, doduše, vjerujem da će se Srbi s uspjehom boriti protiv Tita. No, itekako sam ubijeđen da će onda velikosrpska ideja odmah ponovo da zaplamti na našu štetu. A to je nepodnošljivo.“
Tek 29. augusta su kralj Petar i emigrantska vlada poslušali Čerčila i smijenili Mihailovića koji je nakon toga otišao u odmetnike i ubrzo potrčao u zagrljaj Amerikancima. Tamo su ih čekale raširene ruke jer se znalo da ide Hladni rat i podjela Evrope. Sve je uostalom bilo dogovoreno u Teheranu, novembra 1943. Između Ruzvelta i Staljina.
Amerikanci su već bili saznali da se sprema smjena Mihailovića, i onda je u četnički štab 26. augusta 1944. sletio Robet MekDauel, obavještajni pukovnik, inače profesor historije. Namjera je bila uspostava proameričke vlasti u Srbiji.
Svaki fašizam na Balkanu je počinjao od podjele BiH. A onda su se umiješale velike sile i uglavnom pravile nered zbog historijskih neznanja. Sve ovo iznosimo da bi obični ljudi razumjeli kako je interes velikih uvijek činjenica skrojena sa golemim zabludama i sa svjesnim potezima, a najčešće i sa jednim i drugim.
Mi u Bosni i Hercegovini i imamo pravo da budemo zbunjeni sa fašizmima i antifašizmima. Ovaj Dan Evrope je i Dan Zlatnih ljiljana, tog najljepšeg što je dala Bosna i Hercegovina. Gledali smo reprizu a slavimo 9. maj jer je velika pobjeda iako neće nikada biti konačna.
Ako se historija ponavlja kao pravilo, onda je sve ostalo pitanje vremena.
