Poslije drugog svjetskog rata partizani-komunisti su kao ratni pobjednici uspostavili vlast. Na visoke pozicije postavljali su ljude koji su imali ratne zasluge, ali često oskudnih znanja i obrazovanja. Jedan ministar u ondašnjoj republičkoj vladi Bosne i Hercegovine prije rata je pleo korpe od pruća. Kada bi neko počeo osporavati sposobnost sličnih kadrova da vode ozbiljne državne poslove onda bi parijski apartčici imali odsječan odgovor: „On je kapacitet“.
U nedostatku formalnog obrazovanja i diplome koji bi tu tvrdnju podržali kao krajnji argument se koristila fraza da se taj-i-taj „kapacitet izgradio u ratu“. Kako se neko mogao „izgraditi u ratu“ dok je gerilski skakao po šumama i gorama niko nije smio ni upitati, jer bi to bio atak na državu.
Poslije zadnjeg rata taj se problem počeo „sistem(at)ski“ rješavati otvaranjem sumnjivih privatnih škola i univerziteta kod kojih su se mogle steći diplome po povoljnim cijenama. Rađali su se „kapaciteti“ sa izvrsnim prolaznim vremenima, boljim od skijaškog spusta. Legendarni vic govori o funkcioneru koji je dobio diplomu u pauzi putovanja, u kafani „Kod Lutve“ u Travniku. Uz kahvu i rahat-lokum stigla bi i rahat-diploma. Ali nije vic da je jedan političar položio 11 ispita za 11 dana. On se „izgradio“ u miru.
Odnedavno je politički rječnik Bosne i Hercegovine obogaćen dosada nepoznatom sintagmom „koalicioni kapacitet“. Lansiran je isključivo da bi opisao nedostatak sposobnosti/kapaciteta vodeće bošnjačke stranke (SDA) da sklapa koalicione aranžmane sa drugim političkim subjektima. Nije poznato ko je skovao besmislicu „koalicioni kapacitet“, koja je pandan podjeli na tzv. „nacionalne“ i „građanske“ stranke, ali se osnovano sumnja na nekadašnje ugledne esdeaovce koji su radi vlastitih interesa i probitaka preletjeli u druga jata ili se ugnijezdili u nova.
Stranka demokratske akcije je nesumnjivo negativnom kadrovskom selekcijom i toleriranjem svakojakih marifetlooka u dugom periodu vladanja prouzrokovala akutne i hronične averzije prema sopstvenom političkom habitusu. Ali oni koji je optužuju da nema koalicioni kapacitet samo su njeno jadno naličje. Praksu presipanje iz šupljeg u prazno su nastavili poslije preleta bez imalo skrupula.
Šta bi zapravo trebao da znači „koalicioni kapacitet“? Sposobnost svakog samostalnog političkog subjekta, bilo stranke ili pojedinca, da stupa u političke koalicije ne može se u pravnom smislu osporiti nikome. Koalicija je zasnovana na slobodno izraženoj političkoj volji za sklapanje saveza radi ostvarivanja nekih ciljeva i interesa. Sliči ugovoru, bez kaznenih posljedica. Pošto se koalicija pravi slobodno izraženom voljom na isti način se može i razvrgnuti. Dakle, nesporno je da svaki politički subjekat posjeduje koalicioni kapacitet.
Logički je neodrživo kazati nekome da nema koalicioni kapacitet samo zato što jedan ili više subjekata neće da koaliraju sa njim. To je naravno njihov izbor i slobodna volja koji se ne mogu maskirati nikakvim budalaštinama. Koalicioni kapacitet nema samo onaj koji ga se dobrovoljno odrekne. Ako nećeš s nekim iz bilo kog razloga onda si sam sebi uskratio sposobnost. Radi se o političkom opredjeljenju.
Složena koalicija u Federaciji, HDZ i „orke“, rekla je da neće sa SDA formirati vlast u entitetu Federacija BiH. Problem je što nikako ne mogu bez SDA formirati vladu, jer im treba saglasnost predsjednika i oba potpredsjednika Federacije od kojih je jedan iz SDA, jer ga je predložila kvalificirana većina u bošnjačkom klubu federalnog doma naroda, a potvrdio Zastupnički dom. Ustav Federacije tako propisuje izbor (pot)predsjednika, a poslije i vlade.
SDA ima ustavni kapacitet što je relevantna činjenica. „Orka“ i HDZ optužuju SDA da nema koalicioni kapacitet, a sami nemaju ustavni kapacitet. Kao najviši pravni akt Ustav se ne može zaobići, ali usijana politička glava se može ohladiti.
„Orka“ priziva upomoć visokog predstavnika ne bi li ih on opet kaubojskim metodama posjeo u fotelje. Za njegovu ozbiljno narušenu reputaciju ipak je previše. Zato im je jasno poručio da je riječ o političkom problemu koji treba rješavati političkim sredstvima.
To je jasno svakom ozbiljnom političaru osim Denisu Zvizdiću, viđenijem preletaču iz SDA, koji karikaturalno poziva svoju bivšu stranku da „pokaže dostojanstvo“ i njen ustavni kapacitet preda u ruke njegovoj družini da bi zauzeli fotelje? „Kapaciteti“ iz te koalicije su demagogiju nevješto upakovali u dostojanstvo.
Zašto su pogazili svoje dostojanstvo kad su glasali za hadezeovca Marinka Čavaru, osobu sa američke crne liste, na koju je dospio zato što je četiri godine blokirao formiranje vlasti u Federaciji i izbor sudija Ustavnog suda Federacije? Zašto su glasali za Nikolu Špirića, predsjedavajućeg Doma naroda, takođe sa američke crne liste?
Da li je nagrada umjesto kazne „dostojanstven“ dokaz koalicione (pot)kapacitiranosti? Umjesto lažnih moralisanja „kapaciteti“ poput Konakovića, Nikšića, Forte, trebali bi uvažiti političku realnost i pragmatično pristupiti formiranju vlasti sa izbornim pobjednicima. To bi bilo u najboljem interesu građana Bosne i Hercegovine.
Praksa u najrazvijenijim demokratskim državama je da se u sličnim pat-pozicijama koalicije prave iz nužde, a ne prema željama. Krivac za eventualnu blokadu je onaj koji kaže ja neću, a ne onaj koji kaže ja hoću.
Interesi države i naroda su iznad parcijalnih stanačkih interesa, a pogotovo iznad liderskih sujeta i omraza. Uostalom, to je Konaković navodio kao razlog napuštanja SDA. Rješenje je uvijek u racionalnom političkom kompromisu. Isključivost proizvodi i održava blokadu formiranja vlasti.
Bolje je formirati vladu nego zadržati status quo. Zato se prave tzv. „velike koalicije“ koje nisu prirodni politički izbor ideoloških sličnih i kompatibilnih subjekata, nego nastaju iz nasušne potrebe. U Njemačkoj su npr. koalirali konzervativni demokršćani (CDU-CSU) i lijevi socijaldemokrati (SPD), ili u Irskoj ljuti protivnici, stranke Fine Gael i Fianna Fail, što je bilo nezamislivo članstvu, a i biračima. Pa ipak se desilo, u najboljem interesu države.
Zna to dobro visoki predstavnik Schmidt koji je poručio političarima: eto vas tamo pa se dogovorite, problem je politički, a ne pravni. Valjda će „kapaciteti“ shvatiti.
