U jesen prošle godine, Evropa je podržala ideju „mini Šengena“ kao prelazni period za zapadni Balkan na putu prema EU. „Mini Šengen“ je bio karikiranje onog pravog evropskog projekta? Vučić je govorio da se radi o ekonomskoj uniji šest država zapadnog Balkana. Tada u Srbiji još nisu iskazivali ideju tzv. „srpskog sveta“.
Sjetimo se da je Milorad Dodik, uz priču o „mini Šengenu“, kao nikad, prijetio ovoj državi secesijom, uz stalne dodatke otvorene mržnje prema Bosni i Bošnjacima.
Šta znači odlikovanje koje mu je Vučić upravo uručio? Imaju li Amerikanci na to nešto reći, pošto su ga s razlogom stavili na Crnu listu.
Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Srbije, tada je upućivao uvrede i prijetnje Sarajevu za pokušaj priznanja Kosova. Danas imamo ministra Aleksandra Vulina, koji otvoreno priča o tzv. „srpskom svetu“. Taj „srpski svet“ zahvata dio BiH, _koji se zove Republika Srpska, a koji je najgorim zločinima i genocidom očišćen od Bošnjaka i Hrvata? I u kojem je, kako smo juče vidjeli u Hagu, učešća imala i država Srbija?
Gledali smo prošle godine eksploziju paralelne mržnje protiv BiH uz istovremenu promociju „mini Šengena“? Ne otkriva li upravo ta mržnja da se radi o običnoj velikodržavnoj podvali?
Možda neko u Evropskoj uniji ima rješenje, kako ćemo iz najgoreg stanja višegodišnje prijetnje ratom i secesijom iz Beograda, iz stalnih ispada otvorene mržnje prema Bosni i Hercegovini uskočiti u blagodati i savršenstvo makar i trgovačkog Šengena?
Ova prepucavanja oko novog visokog predstavnika Christinana Schmidta djeluju kao loša režija sa mogućim dodacima sličnim paranoji. Mi ćemo se buniti a vi ćete ga izabrati. Sve je već davno riješeno, a dvostruka igra je redovni sastavni dio evropske plolitike prema BiH. Živi bili pa vidjeli.
Ne može se pričom o samoopredjeljenju Republike Srpske u Skupstini Srbije preispitivati opstojnost države BiH, a da mi vjerujemo da će izgradnja zajedničkog regionalnog tržišta riješiti ove (ne)prikrivene velikodržvne projekte sa nevinim nazivom ‘srpski svet’ koji pretenduje na otimanje srpskog komšiluka.
Vučić se u Skupštini Srbije pitao: Kako Albanci na Kosovu i Metohiji imaju pravo na samoopredjeljenje, a Srbi u Republici Srpskoj nemaju. “Po kojem je to načelu međunarodnog prava?”, upitao se Vučić. Odgovor – pitanje Vučiću je: “Po kojem pravnom načelu može opstati entitet RS ako je utemeljena na presuđenom zločinu genocida i najtežim oblicima ratnih zločina?”
Kažu Bakir Izetbegpović i Denis Zvizdić da je 75% građana BiH za članstvo u EU, ali ne kazu da je najmanje 75% građana u EU protiv novih članova, tj. proširenja. A građani EU će odlučivati o nama, a ne mi o njima.
Zašto mi uopće učestvujemo u Berlinskom procesu ako nisu riješeni neki osnovni uslovi i pretpostavke međusobne regionalne saradnje? A bojim se da nismo ništa ni tražili.
Kad se završi summit i bude usvojeno šta su planirali, onda ćemo, tradicionalno, tamburati u suzama.
Kako će naši politički lideri zaštititi svoje građane od hapšenja koje Srbija uporno provodi i bez ikakvih dokaza progoni ljude. Postoje potjernice Interpola i difuzne. Ima ih na hiljade i pravljene su po identičnoj formuli, bez ikakvih dokaza. Očito to je odgovor, protuivudar na presude Suda u Hagu.
Pored tih potjernica postoje spiskovi od desetak hiljada ljudi na graničnim prijelazima, koje je Srbija štancala za progon ni krivih ni dužnih ljudi.
Pored zahtjeva za ukidanjem lažnim optužnica, Bosna i Hercegovina, preciznije njeni lideri moraju tražiti izručenje svih osumnjičenih ili optuženih koji su počinili zločine u BiH, a uzeli su državljanstvo Srbije. Mora Srbija izručiti presuđene. Zašto se, recimo, može izručiti Darko Elez, kriminalac, a ne može ubica tuzlanske djece Novak Đukić?
Sve se u pamet bošnjačku smjestilo u trku za vakcinama pa je generalna proba za neka buduća hapšenja na granici završena.
Valjda bi Izetbegović, Turković, Zvizdić i drugi borci za EU morali tražiti izručenje svih BH. državljana koji nizašto truhnu u zatvorima Srbije.
Postaje gotovo tragično gledati dvoličnu evropsku politiku prema Beogradu. Primati naoružanje od Rusije u enormnim količinama, glorificirati kinesku politiku masovnog kršenja ljudskih prava, čak i genocida nad Ujgurima, imati medije gore od Lukašenka, a onda te toplo dočeka gospođa Angela Merkel.
To su ozbiljna pitanja i ozbiljni uslovi za Evropsku uniju, ali ih oni Srbiji ne postavljaju, niti traže odgovore na ove užase. Zašto?
Ako je postojalo stotine uslova za prijem novih članica u EU, zašto je toj istoj Evropskoj uniji potpuno bezuslovan prijem u tzv. mini Šengen? Zašto gotovo redovno potiču i poštuju srpske želje? Sada više nije pitanje mini Šengen nego otvoreni tzv. srpski svet. Koje su to reforme koje Evropska unija traži od zemalja zapadnog Balkana.
Primamljivo zvuči poklon od 28 milijardi eura pomoći zapadnom Balkanu.
Ali, mi sad nemamo ni obećanje da će se fundamentalna politička pitanja i razmirice riješiti. Svi problemi su gurnuti pod tepih uz nejasnu nadu da će sve to ekonomija nekako riješiti. Nažalost, neće riješiti.
“Uoči samita Berlinskog procesa, koji će se održati 5. jula, danas su ministri ekonomskih poslova razgovarali o ekonomskom i investicijskom planu za oporavak Zapadnog Balkana, koji je težak 28 milijardi eura. Sarađujemo s vlastima na provedbi ove agende, kao i na neophodnim reformama”, rekao je evropski povjerenik Varhelyi.
Je li to i našim političarima bezuslovan proces? Da li zato što im Evropska unija nema alternative? Uporno ponavljanje floskula sa kojih nisu u stanju ni da se vrate u stvarnost? Ponekad se čovjek mora upitati šta je sa ljudima koji nas vode? Posebna priča su onijh 14 pitanja koja traže odgovore i to rješava skupina ljudi koja odlučuje sa tri četvrtine glasova kao da je u pitanju izmjena Ustava.
I šta je alternativa Evropskoj uniji? Imati perspektivu, ali uz odluku da zadugo neće biti proširenja? To je već potvrdio i francuski predsjednik Emanuel Macron. Dakle, kako će se imati nešto čega nema?
Zašto naši lideri nisu rekli ni kancelarki Merkel ni ministru Maasu precizno šta su naši uslovi da se uključimo u izgradnju regionalnog ekonomskog prostora i drugih elemenata Berlinskog procesa? Umjesto konkretnih političkih zahtjeva (npr. potpisivanje ugovora o granici, isporučivanja osuđenih ratnih zločinaca, zabrane negiranja genocida itd.) na sceni je samo apstraktno teoretiziranje o evropskom putu i kredibilnoj perspektivi? Kako perspektiva može uopće biti kredibilna ako nema izvjestan ishod?
Sto uslova za ulazak u EU, a bezuslovno za mini Šengen. Nisu se oni u Evropskoj uniji ofrlje ujedinili. Ono što je bilo neartikulirano u tom pristupu uniji, danas plaćaju problemima sa desničarima – suverenistima. Druže EU mi ti se kunemo. Danas imamo suvereniste: Orbana I Mađarskoj, Kačinskog u Poljskoj, Janšu u Sloveniji, Zemana u Češkoj… Bugari su stavili rampu Makedoncima radi nekih nebitnih historijskih razloga.
A mi ne može postaviti najosnovnija pitanja za nešto što je dio međunarodnog prava, kakav je Sud u Hagu.
“Haški tribunal je napravljen da bi sudio Srbima, odnosno da bi sudio Srbiji”, rekao je Aleksandar Vulin za TV Pink. Dodao da je to “zajednički stav” i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić i njega lično.
Da su nakon Drugog svjetskog rata Nijemci rekli Francuzima da je Nirnberški sud antinjemački, da je zločina bilo na svim stranama, da su i dalje slavili ratne lidere i generale, davali imena škola i ulica po osuđenim generalima zločincima, i dalje iskazivali teritorijalne pretenzije, da li bi mogli početi na tim osnovana izgradnju Evropske unije?
Poređenje jeste brutalno. Ali nama u BiH upravo to predlažu.
