Što god posljednjih godina čini Milorad Dodik i njegova secesionistička klika, postiže potpuno suprotne rezultate. Kad god je tražio posebnu sjednicu skupštine manjeg entiteta, a u posljednjih godinu dana skoro da su sve bile „posebne“, sa ciljem da postigne „srpsko jedinstvo“, nakon pola sata njegovog prvog od više jednosatnih obraćanja izazvao bi svađu i opći cirkus u skupštini.
Povod koji je izabrao za izazivanje, kako kažu, najveće poslijeratne političke krize u Bosni i Hercegovini, je odluka visokog predstavnika da izmijeni Krivični zakon i zabrani negiranje genocida i veličanje presuđenih ratnih zločinaca. Općom halabukom i blokadom svih procesa odlučivanja, laktaški autokrata u pokušaju, samo je duboko ponizio časne bosanske Srbe, koji imaju pametnija i poštenija posla i većih i ozbiljnijih problema nego da svakog dana ponavljaju da nije bilo genocida. A osim onih koji nose trajnu ranu i prazninu zbog nestanka najdražih, pogubljenih u masovnom istrebljenju dječaka i muškaraca u Srebrenici, ostali Bošnjaci bi na 11. juli odali počast sunarodnicima ne okrivljujući cijeli narod za ono što su zločinci počinili. Uostalom, Bošnjaci nikad nisu optužili sve Srbe za genocid, osim nepromišljenih izjava pojedinaca.
Može Milorad misliti da će, ako zabrani prikazivanje filma „Quo vadis, Aida“ u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, film i istina o Srebrenici nestati. Opet suprotan efekat – sedam milijardi ljudi na svijetu imat će sve dokaze, dokumente i svjedočanstva, cijela Evropa vidjet će nagrađeni film, samo će dio autarkičnih sljedbenika laktaškog vođe, glave zabijene u pijesak, vjerovati da se njihovom i njegovom riječju sve može pobrisati i poništiti.
Zovu njegovi čauši sa američke liste korumpiranih, poput Nikole Špirića, da se pregovara i kažu kako Bošnjaci ne prihvataju poziv za dijalog. O čemu? Jednako kako je rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujednjenih naroda potvrđen Dejtonski sporazum, na isti način uspostavljeni su i Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Međunarodni sud pravde. Oba suda su pravomoćno presudila da je počinjen genocid i o tome niko ozbiljan, dobronamjeran i normalan na svijetu ne pregovara. Što se Zakona tiče, procedura je jasna – mora se usvojiti u ovom obliku u Parlamentu Bosne i Hercegovine, a zatim, ako postoji saglasnost, može se amandmanski djelovati. Nedostatak volje da se tome pristupi po proceduri, čini da se o genocidu u Srebrenici govori svakog dana i da se, objektivna krivica srpskih političkih predstavnika za blokadu institucija reflektuje na narod kojeg zastupaju.
Što se tiče informacija o prenošenju, čitaj otimanju, nadležnosti jasno je da će i u tom poduhvatu Dodik postići suprotan rezultat. Kad su u pitanju nadležnosti u odbrani, već je otkrio karte nudeći „kompromise“ u vidu smanjenja broja vojnika ili potpune demilitarizacije Bosne i Hercegovine, u vrijeme kad susjedne zemlje traže razloge i opravdanja za sve veće naoružavanje. Govoreći o tome on spominje Anex 1A, a namjerno zaboravlja Anex 1B koji ima naziv Sporazum o regionalnoj stabilizaciji koji je postignut „radi izgradnje transparentnosti i povjerenja te postizanja uravnoteženih i stabilnih razina odbrambenih snaga, u najmanjem broju koji bi bio u skladu sa sigurnosti pojedinih strana i potrebom da se u regiji izbjegne trka u naoružanju“. Sporazumom je utvrđen odnos u omjeru SRJ 5 prema Hrvatska 2 i BiH 2, a unutar BiH Federacija 2 prema RS 1. Zbog toga je svojevremeno došlo do komisijskog uništavanja viška naoružanja. Ako se insistira na „izvornom Dejtonu“ i Anexu 1A, onda se mora ponovo provesti i Anex 1B.
U ono malo rasprave koje je despotskim Poslovnikom SNSD dopustio opoziciji, poslanik SDS-a Darko Babalj demistificirao je ugroženost RS-a donošenjem zakona o agencijama i direkcijama koje su formirane na državnom nivou.
“U Ustavnom sudu BiH sjede ljudi koje je izabrala NSRS. Pa nemojte da kažete da su Bošnjaci napravili SIPU-u. Ja ovdje vama hoću da kažem da je direktor SIPA-e Srbin od osnivanja SIPA-e. Ja hoću ovdje vama da kažem da je direktor Agencije za strance od osnivanja do današnjeg dana Srbin. Ja hoću da danas kažem da je direktor BHMAC-a od osnivanja do danas Srbin. Ja hoću vama da kažem da je direktor Agencija za standardizaciju od osnivanja do danas Srbin, da je direktor Fonda za povratak od osnivanja do danas Srbin, da je direktor Agencije za veterinarstvo od osnivanja do danas Srbin…”, rekao je Babalj.
I galamu oko stranih sudija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i preglasavanje na štetu interesa RS-a u toj instituciji demantirao je predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić:
“Mi imamo devet sudaca od toga je šest domaćih sudaca. Četiri iz Federacije BiH i dva iz Republike Srpske, te tri međunarodna. Imamo veliki – nenormalni priliv zahtjeva. Za 11 godina smo riješili 64.858 predmeta. 99,08 posto su riješili domaći suci sami. A za tu odluku mora biti pet glasova. A sastav je dva, dva, dva… popularna “Trojka”. Dakle nijedna ta odluka nije mogla biti donesena bez Bošnjaka, Srbina i Hrvata. Na plenarnim sjednicama sa međunarodnim sucima riješeno je samo 0,92 posto slučajeva i na tim sjednicama je riješeno 61,8 posto jednoglasno, a 37 su podijeljeni različito. Ako je politički, kako smo onda riješili ovoliko predmeta. ”
Niko od sudija Ustavnog suda BiH iz RS nije demantirao ove činjenice, osim što je premijer RS Radovan Višković rekao da je s njima razgovarao i da su spremni podnijeti ostavke ako se to od njih zatraži. To ne negira činjenicu da su sve odluke donesene pravno, a ne politički.
Jasno je da zahtjev za „povlačenje saglasnosti“ za formiranje Uprave za indirektno oporezivanje BiH nema nikavo utemeljenje u ekonomskim pokazateljima. Naprotiv, svi podaci govore da RS pri raspodjeli prihoda od inidrektnog oporezivanja dobija daleko više nego što joj po mjestu naplate pripada. Ako se u obzir uzmu diskusije kojim opozicija, a ponajviše profesorica Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci Jelena Trivić upozorava da je zaduženost RS dvostruko veća od one u Federaciji, ako se ne uzme u obzir i da je samo dug zdravstva u manjem entitetu premašio milijardu maraka, onda je ovo žeton kojim se Milorad kocka da bi dobio ono što njega najviše zanima.
Milorada najviše zanima dalje zaduživanje i kontrola pravosuđa, kako posvemašnja korupcija vlasti u RS ne bi došla pod udar državnih pravosudnih organa. Što se zaduživanja tiče, pokazat će se da je spreman odreći se svega i vojske i UIO, samo da se osigura kolateral za nova zaduživanja prenošenjem državne imovine entitetima. Dosad je uspješno kontrolirao državno pravosuđe preko svojih ljudi u VTSV-u, ali je uvjeren da to neće dugo trajati, pa bi htio ono što od početka želi – onako kako suvereno upravlja policijom i ograničava prava građana na okupljanje, prikriva kriminal i politička ubistva, tako bi da onemogući da državno Tužilaštvo i Sud jednog dana pokrenu postupke za organizirani kriminal i političku korupciju.
Koliko se zanio u prenošenju i rasturanju, zaboravio je da je većina ovih stvari uređena na osnovu promjena Ustava RS koji je usklađen sa Ustavom BiH, te da nije dovoljno samo donositi nove zakone. Ustav RS u poglavlju Odbrana ima samo jednu rečenicu: „Pravo je i dužnost svih građana da brane i štite teritoriju i ustavni poredak Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.“
A koliko je polarizirao političku scenu u RS na patriote i izdajnike, sudeći i po posljednjim glasanjima u skupštini, neće biti dovoljno 49 poslanika za promjene Ustava RS.
Pravnici upozoravaju da postoji i zakonska mogućnost da se prekršiteljima Ustava i Dejtonskog sporazuma odbije kandidatura za sljedeće izbore. Član Centralne izborne komisije (CIK) BiH dr. Ahmet Šantić kaže kako u članu 1.13 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine eksplicitno je navedeno da “prijava za ovjeru za učešće na izborima uključuje izjavu potpisanu od predsjednika političke stranke, koalicije ili nezavisnog kandidata, da će se ta politička stranka, koalicija ili nezavisni kandidat u svojim aktivnostima pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini”.
“U članu 4.6 stav (2) također je utvrđeno da Centralna izborna komisija BiH ovjerava prijavu političke stranke za učešće na izborima ako su ispunjeni uslovi utvrđeni ovim Zakonom uključujući i obavezu poštivanja Općeg okvirnog sporazuma kako je prethodno navedeno”, navodi Šantić.
No, zajedno sa partnerom Draganom Čovićem, Dodik je najavio bojkot izbora ako se ne pristupi zahtijevanim promjenama.
Radikaliziranje zahtjeva je predizborni hazard, smatra većina opozicionih političara. Može li se Dodik zaustaviti sankcijama, a da se time ne pretvori u žrtvu koja će na tome dobiti novi mandat? Hoće li prije nego mu odbiju kandidaturu, bojkotovati izbore? Vidjet ćemo, ali ako je suditi prema dosadašnjem učinku – naopak ti pos’o, Milorade.
