“Evropska unija osuđuje blokadu institucija BiH i traži ispunjavanje 14 ključnih prioriteta. Uvjerena sam da uz političku volju ključnih aktera te obaveze možemo ispuniti za tri mjeseca”, napisala je na svom Twitter nalogu ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisera Turković.
Ministrica, izgleda, živi u nekoj paralelnoj stvarnosti, jer za sve vrijeme njene političke karijere, a to je skoro tri decenije, najdeficitarnija pojava u Bosni i Hercegovini je politička volja. Cijelo razdoblje i sistem djelovanja mogli bi se nazvati politička nevolja. Svako površno i nerado informiran u ovoj zemlji zna da, u trenutku kad ministrica sama sebi daje tri mjeseca da posvršava obaveze, “ključni akeri” imaju političke volje samo da podijele pare. Za sve ostalo nemaju vremena jer se ušlo u izbornu godinu u kojoj samo konfrontacija donosi rezultat.
Bilo bi normalno da “ključni akteri”, koji su prije tri godine dobili mandat od svojih birača na mantri o pristupanju Evropskoj uniji, u godini pred sljedeće izbore podnesu izvještaj da su ispunili sve što je od njih traženo u ovoj fazi i zatraže novi mandat kako bi poveli pristupne pregovore. Ali, bez obzira na naizgled isti cilj, “ključni akteri” opet su slagali jer nikad nisu ni imali zajednički program. Imaju oni plan, ali da izbjegavaju obaveze. Kad bi se analizirao učinak zakonodavnih i organa izvršne vlasti, neznatan broj donesenih zakona bio bi skoro jednak prije i za vrijeme blokada “ključnih aktera”. Politička volja pojavi se samo prilikom podjele plijena između “nacionalnih reprezentacija”, a onda krenu nevolje.
Jedan riješen za 30 mjeseci
Prije dvije i po godine “ključni akteri” dobili su 14 prioriteta koje treba ispuniti da bi se započeli pristupni pregovori sa EU. Prošlo je 30 mjeseci i potpuno je ispunjen samo jedan prioritet – “osigurati pravilno funkcioniranje parlamentarnog Odbora za stabilizaciju i pridruživanje”. Još dva prioriteta su djelimično ispunjena, dok od ostalih nema ništa. Dakle, u najboljem slučaju tri za 30 mjeseci, a sada bi moglo 10 za tri mjeseca. Tu nastanu nevolje, jer “ključni akteri” krenu rješavati prioritete za koje znaju da ih je najteže riješiti i za koje nema političke volje.
Osim političkih, EU je postavila ekonomske uvjete kao što su depolitizacija i restrukturiranje javnih preduzeća i osiguranje transparentnosti procesa privatizacije. Iako su ovi zadaci naizgled jednostavniji za realizaciju od političkih i pravnih prioriteta, postoji prešutna politička volja da se u to ne dira, pa javna preduzeća ostaju bankomati “ključnih aktera” dok polariziraju javnost oko ustavnih promjena i reforme izbornog zakonodavstva. Slično je i sa reformom javne uprave gdje Evropska komisija primjećuje da u propisima ne postoje načela zasluga prilikom zapošljavanja, napredovanja i otpuštanja, da postoji političko uplitanje u procesima primjene propisa, ali i da politike donošenja budžeta na različitim nivoima nisu usklađene. I ovo je bunar korupcije iz kojeg se crpe sredstva za finansiranje stranaka i sigurni glasovi za izbore.
Svu bahatost izabranih vlasti, kojima je korupcija modus operandi, a politiku smatraju isključivo trgovinom, potvrđuje posljednja izjava predsjednice RS Željke Cvijanović da su “bošnjački lobisti platili (bivšem visokom predstavniku) Valentinu Incku da nametne zakon o zabrani negiranja genocida” (zaboravlja na dva međunarodna suda koja su presudila genocid). Ogrezli u korupciji oni smatraju da ih je narod izabrao da raspolažu šumama, poljoprivrednim zemljištem, rijekama, telekomima, da trguju i zadužuju građane i državu, a sebi u džepove trpaju. I vjeruju da su svi drugi kao oni – svako ima svoju cijenu i svoju tarifu. Kao što je njen šef bacio milione maraka poreznih obveznika na lobiranje u SAD, a kad nije uspio bahato optužuje sve strance osim Hrvatske, Srbije i Rusije za krizu u BiH.
Dobitna kombinacija
Oprobanom metodologijom “ključni akteri” počnu rješavati prvo ono za šta znaju kako nema političke volje za konačan uspjeh. Uz to, i Evropska unija postavlja sasvim logične uvjete, ali koji se bez pozitivne ili negativne motivacije ne mogu ispuniti. A sve je međusobno povezano – jedan od uvjeta je ukidanje OHR-a, za koje postoji 5+2 uvjeta među kojima su raspodjela imovine između države i drugih nivoa vlasti, rješenje za vojnu imovinu, provedba konačne odluke za Brčko, fiskalna održivost BiH, zaživljavanje vladavine prava koja podrazumijeva državnu strategiju za ratne zločine, donošenje zakona o strancima i azilu te izradu državne strategije u oblasti pravosuđa. Ovi uvjeti su postavljeni 2008. godine i za 13 godina nisu ispunjeni.
“Ključni akteri” imaju dijametralno suprotne stavove o većini ovih uvjeta, a sve je veća nervoza da se OHR isprati iz zemlje pa se predstavljaju sposobnim da se o svemu sami dogovore. Kad bi to bila istina, prvo bi se dogovorili i ispunili uvjete za odlazak OHR-a. Umjesto toga na stol se stavljaju ustavne promjene i reforma izbornog zakonodavstva, gdje izgleda da su im interesi bliski. A i ako se ne dogovore, konfrontacije im homogeniziraju biračka tijela za sljedeće izbore.
A u godini pred izbore moguće je sve. I da onaj, koji građanima već deceniju obećava secesiju, prvi ističe kandidaturu za izbor na najvišu poziciju u državi koju na sve načine ponižava. I da onaj, koji bi narod kojem pripada podijelio na legitimne i građane drugog reda, bude promoviran u nositelja europskih vrijednosti. I da onaj, koji se zalaže za građansku državu, a prihvata isključivo etnički kriterij za raspodjelu ministarstava i funkcija. I da svi obećavaju pristupanje Evropskoj uniji. I da svi bez posljedica lažu.
A kad bi EU zaista željela početak pregovora ima mehanizme da “ključne aktere” privoli na izvršenje prioriteta. Ko se obavezao na izvršenje mora pokazati političku volju, ko je ne pokaže nema pravo učešća na izborima. Rok je šest mjeseci, tačno do vremena predviđenog za prijavu za izbore. A predstavnici EU i OHR već odavno znaju da je korupcija metod u pregovorima i “dijalozima”, koje vode po kafanama umjesto u državnim institucijama sa “ključnim akterima” – sve će učiniti za sopstvene interese. Neka EU I OHR kupe političku volju, oni već znaju tarifu.
