Otvoreni Balkan, mišolovka za Bosnu i Hercegovinu

Srbija i Hrvatska ne odustaju od miješanja u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine i u tome ih ne sprečavaju već nerijetko potstiču EU, SAD, pa i Međunarodni predstavnik. Oktobarski izbori su prilika da im kažemo-  Iššš! 
Srbija, kao i Hrvatska, moraju se prestati miješati u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, okrenuti se u  svoje dvorište i svojim jaslama…
BiH ima dobre razloge da ne vjeruje ni Srbiji, ni Hrvatskoj, ali i nekim forumima i zemljama EU.
Po svemu se vidi da Srbija i Hrvatska nisu odustale od svog strateškog plana da stvore Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku. Kako im to nije uspjelo agresijom izvršenom 90-ih pokušavaju to postići u uslovima relativnog mira političkim mešetarenjem, uslovljavanjem, blokadom državnih institucija BiH, lobiranjem, otvorenim prijetnjama i pokušajima teritorijalnog preustrojstva, regionalizacijom ili danajskim “beneficijama” zloupotrebom Dejtonskog koncepta konstitutivnosti i legitimiteta, uz pomoć EU i SAD. Predstojeći oktobarski izbori su nada svih nas koji volimo svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu, i ne bi je ni pod kakvim uslovima zamijenili ni za bilo koju drugu, da će se formirati nova upravljačka struktura države koja će biti sposobna zaustaviti sve negativne procese u zemlji i van nje, svući luđačku Dejtonsku košulju, hrabro i odlučno zemlju povesti naprijed.
Kao rezultat globalizacije na Balkanu se prave nove blokovske podjele kojima se Bosna i Hercegovina umjesto priključenja EU i NATO pokušava gurnuti u smrtni zagrljaj Velike Srbije i Velike Hrvatske, ka srpskom a po tom ruskom i ko zna kojem zaluđenom fanatičnom svetu…
Pri tome se zaboravlja, ne želi se znati ni u Evropi ni u svijetu umreženom kroz UN-a, da su Srbija i Hrvatska i danas, 30 godina nakon agresije na BiH, rasadnici mržnje i sigurne kuće za ratne zločince i kriminalce, koji u najvećem broju nisu i neće odgovarati za počinjene zločine.
Politički ciljevi Srbije ali i Hrvatske su iznad ekonomskih, jer znaju da se  tako veliki zalogaj kojim teže mora skuplje platiti. A na to su spremni.
Nakon neuspjelog pokušaja sa Mini Šengenom, koji je bio projekat stvaranja tzv. velike Srbije, i nakon zastoja u provođenju Berlinskog procesa koji je obuhvatio 6 država po evropskim standardima, zemljama Zapadnog Balkana, prije svega Bosni i Hercegovini, nudi se Otvoreni Balkan kao spasonosno rješenje, koji nije ništa drugo nego mišolovka u koju se lakomo i sa znatiželjom ulazi, ali iz nje teško ili nikako izlazi.

Berlinski proces je inicijativa EU pokrenuta u Berlinu 2014.g. u težnji da se bolje povežu zemlje Zapadnog Balkana. Učesnici  procesa su Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija, a zainteresirane države koje daju podršku ovom procesu su Austrija, Francuska, Hrvatska, Italija, Njemačka, Poljska, UK. Berlinski proces je pokrenut kada je na neko neodređeno vrijeme obustavljen proces proširenja EU, što je ponukalo Njemačku da kroz Berlinski proces vrati region Zapadnog Balkana na put ka EU i zemljama Zapadnog Balkana omogući bolju regionalnu saradnju, brže rješavanje bilateralnih pitanja i rad na održivom ekonomskom rastu.
Ciljevi Berlinskog procesa su bezbjednost, migracije, povezanost, dobrosusjedski odnosi i regionalna saradnja, izgradnju zajedničkog regionalnog tržišta, 22 velika infrastrukturna projekta uz korištenje fondova EU, što podrazumijeva slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala, neometano putovanje kroz regiju samo sa ličnom kartom, te priznanje stručnih i fakultetskih diploma. Sve to pokazuje da Berlinski proces ima i da će dalje imati važnu ulogu za zemlje Zapadnog Balkana. Upravo zbog toga uloga Otvorenog Balkana u mnogome postaje upitna, jer ako zanemarimo političke ciljeve ne može se ne vidjeti da Otvoreni Balkan predstavlja dupliranje određenih programskih ciljeva, što kod nekih s pravom stvara nedoumice i konfuziju.

Od Mini Šengena do Otvorenog Balkana
Otvorenom Balkanu prethodio je Mini Šengen, koji su na inicijativu Srbije 10.10.2019.g. pokrenuli Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija radi regionalne saradnje, kojoj je 29.7.2021.g. u Skoplju promijenjeno ime u “Open Balkan”. Tada je dogovoreno da od 1.1.2023.g. budu ukinute granične kontrole između Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije.
Podršku Otvorenom Balkanu dale su SAD-e, ali pod uslovom da ostane ekonomski a ne politički projekat. Postoje mišljenja da su ideju Otvoreni Balkan pokrenule SAD, jer slabi moć EU, što odgovara interesima SAD. U svakom slučaju Otvoreni Balkan ne može biti alternativa Berlinskom procesu, jer nije po evropskim standardima.
Postoje mišljenja da je Otvoreni Balkan gubljenje vremena i energije, ali i prikriveni velikodržavni projekat kako Srbije tako i Albanije. U tome je razlog što neki međunarodni faktori ovom projektu daju podršku, a neki imaju rezervu ili suprotstavljeno mišljenje. Jer kako vjerovati da Srbija može razviti dobre odnose sa Albanijom, a istovremeno zadržati isti odnos prema Kosovu, kakav do sada ima. Za Srbiju je Kosovo i dalje Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija, mada je Kosovo do sada priznato od 98 zemalja.
Odnos Vučića sa Edi Ramom, podržan od nekih uticajnih država, neodoljivo podsjeća na odnos Dodik – Čović uz asistencije iz susjedstva, koje vode u smjeru velike Srbije, velike Hrvatske ali i velike Albanije, koje bi kao hobotnice usisale i progutale BiH i Kosovo.
Usprkos stalnim pozivima, pa i pritiscima sa raznih strana,  BiH, Kosovo i Crna Gora odbijaju da se priključe Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji.

Ohridski i Beogradski samit Otvorenog Balkana
Na samitu održanom 7-8.6.2022.g. u Ohridu, kojem su prisustvovali i ambasadori EU i SAD, kreatori Otvorenog Balkana dogovorili su zajedničku borbu protiv ekonomske krize. Samitu su prisustvovali Oliver Varhelji, komesar za proširenje EU i u svojstvu posmatrača premijer Crne Gore  Dritan Abazović,
ministar spoljnih poslova Turske Mevlut Čavušolu, ministar spoljnih poslova Mađarske Peter Sijarto i bez saglasnosti Predsjedništva BiH predsjedavajući Savjeta ministara BiH Zoran Tegeltija. Na samitu su potpisani memorandumi u oblasti prehrambene sigurnosti, energetike, kulture i civilne zaštite i odlučeno da se preko Brisela zatraži da se pored Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije Otvorenom Balkanu pridruže BiH, Crna Gora i Kosovo. Kao ključni korak Otvorenog Balkana predsjednik Srbije Vučić je predstavio izdavanje radnih dozvola koje će biti prekretnica za razvoj privrede i kako se nada spriječiti dalji odliv mozgova.
Prema Vučićevoj izjavi Otvoreni Balkan treba pomoći regiji Balkana “da govori jednim glasom”. Bila bi to želja mnogih, ali kako kad taj isti Vučić negira Srebrenički genocid, daje podršku Dodikovom separatizmu, nagrađuje zločince i proglašava ih herojima. A to nije niti može biti matrica za zajednički jezik Otvorenog Balkana. BiH voljom građana ne može nikad postati članica takve grupacije.

Politička pozadina Otvorenog Balkana
EU i SAD podržavaju svaki vid približavanja balkanskih država, jer je bolji od sukobljavanja, zato daju podršku i Otvorenom Balkanu, stavljajući time u drugi plan Berlinski proces, što predstavlja rasipanje energije i nazadak. Pri tome se gubi iz vida da je ovaj dio Balkana već integrisan kroz CEFTA (2006) i Berlinski proces (2014) i zanemaruje činjenica da su Berlinski proces i CEFTA pod patronatom EU, što nije slučaj sa Otvorenim Balkanom.
Na osnovu ideje predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da Hrvatska, Srbija i Turska raspravljaju o BiH, (naravno ne samo o zajedničkim već i unutrašnjim pitanjima BiH, uz koju se odmah zalijepio i Dodik) stvorena je trilaterala Srbija-Turska – BiH, koja se već s početka usmjerila na  gradnju auto-puta Beograd – Sarajevo, koji bi trebao biti most prijateljstva i saradnje.
Otvoreni Balkan je šansa Srbiji da se još više pripije uz tkivo Bosne i Hercegovine, vrati što je zadnjih godina izgubila u Crnoj Gori, nakon gubitka Kosova i dalje na neki način ostane na Kosovu, a uz sve to proširi horizonte u srpski svet.
S obzirom na sve čvršće veze Srbije i Rusije Otvoreni Balkan je ne samo izazov za zemlje Balkana već i platforma Rusiji da se sigurnije ustoliči na Balkanu…i ruski svet približi i pridruži srpskom svetu.

Srbija mora vratiti izgubljeno povjerenje
Bez obzira koliko bile primamljive i prihvatljive pogodnosti na ekonomskom planu koje najavljuje Otvoreni Balkan, one ne mogu biti poželjne dok Srbija ne vrati povjerenje koje je izgubila tokom agresije na BiH 1992-1995. i tokom implementacije Dejtonskog mirovnog ugovora podrivanjem temelja Bosne i Hercegovine i konstantnom podrškom separatizmu RS. A povjerenje Srbija ne može vratiti dok ne odustane od teritorijalnih pretenzija, ne odrekne se Dodika i prestane davati podršku stranci SNSD-a i njenom separatizmu, dok ne prestane negirati srebrenički genocid, počinioce zločina proklamovati u heroje, dodjeljivati im ordenje i priznanja i po njihovim imenima davati nazive ulicama, školama, bolnicama i drugim javnim ustanovama. Tek nakon toga regionalizacija Balkana biće primamljiva i rado prihvaćena od svih zemalja Balkana, ali i mnogo šire. Sve do tada put od Mini Šengena preko Otvorenog Balkana do Srpskog sveta ne može biti sladak zalogaj za zemlje Zapadnog Balkana, posebno Bosnu i Hercegovinu, već otvorena  prijetnja jedinstvu, suverenitetu i teritorijalnom integritetu ne samo Bosne i Hercegovine već i mnogo šire.

Burlington, 12.9.2022                        Zijad Bećirević