Sad je već potpuno jasno. Ukrajinska protuofenziva zapadno od rijeke Dnjepar, koja je započela krajem kolovoza, provodi se s ciljem oblikovanja bojišta, to jest stvaranja povoljnih uvjeta za nastavak borbenih djelovanja. I pored velikih medijskih najava o oslobođenju Hersona, glavnog grada oblasti, ipak su se pokazale točnim informacije iz Pentagona.
Po svom cilju i obujmu ofenzivne akcije Združenih snaga Ukrajine nisu planirane za oslobođenje Hersona kao bližeg cilja. Ratne igre, koje su proveli ukrajinski generalštabni časnici, zajedno s američkim instruktorima, pokazale su kako bi napadna operacija radi oslobađanja cijelog okupiranog područja zapadno od Dnjepra u jednom koraku, bio preambiciozan cilj za sadašnju razinu opremljenosti i obučenosti ukrajinskih snaga.
Što ustvari postižu Ukrajinci?
Ako se ne ide na oslobađanje cijele oblasti, što Ukrajinci postižu? Bez sumnje, po prvi put od početka rata inicijativa nije na strani agresora. To znači da su potezi ruskih snaga reakcija na akcije koje poduzimaju Združene snage Ukrajine. Preuzimanje inicijative počelo je sistematski udarima na Krim da bi se nastavilo, u mnogo većem obimu, mnogobrojnim taktičkim prodorima na okupirana područja Hersonske oblasti.
Premda se još ne može govoriti o potpunoj strategijskoj inicijativi, ukrajinska strana je ta koja povlači prve poteze. Zbog potrebe za dodatnim snagama za obranu desne obale Dnjepra, Rusi su morali povući dio snaga iz Donbasa. Kao posljedica, ruski napadi u Donbasu gotovo su prekinuti, a zauzimanje cijelog Donbasa pomaknuto je za 15. rujna, ako i tada bude ostvareno.
Ozbiljni gubici s obje strane
Početni uspjesi ukrajinske ofenzive ubrzali su premještanje novoformiranog 3. armijskog korpusa prema jugu. Nedovoljna popunjenost, skraćena obuka rezervnog sastava i zbrda zdola skupljen zapovjedni kadar ne garantira visoku razinu borbene spremnosti, po skraćenom postupku formiranja korpusa. Ukrajinska strana trpi ozbiljne gubitke. To se događa u napadnim operacijama. Međutim, prema neovisnim izvorima, materijalni i ljudski gubici ruske vojske nisu ništa manji.
Zbog toga su Rusi prisiljeni dovlačiti pojačanja u ljudstvu, tehnici i materijalu. Mostovi na Dnjepru su srušeni ili neupotrebljivi. Željeznički promet preko Dnjepra je potpuno zaustavljen. Rusima jedino preostaje cestovni prijevoz i motorne skele za prebacivanje trupa i tereta na desnu obalu Dnjepra.
Upravo skelski prijelazi preko Dnjepra, na kojima dolazi do neminovnog grupiranja teretnih vozila, predstavljaju idealne ciljeve za ukrajinsko dalekometno topništvo. Kamioni koji čekaju ukrcaj na skelu potpuno su nezaštićeni od bilo kakvog vatrenog djelovanja. Sistematskim reduciranjem komunikacijskih kapaciteta, transportnih konvoja, skladišta ubojnih sredstava i goriva polako se degradiraju borbene sposobnosti ruskih snaga koje se bore za opstanak na desnoj obali najveće ukrajinske rijeke.
HIMARS-om razvaljuju zapovjedništva ruskih postrojbi
Kad ne uništavaju rusku logistiku, ukrajinski artiljerci preciznim pogocima iz višecijevnih bacača raketa HIMARS razvaljuju zapovjedništva ruskih postrojbi. I kao treći cilj po prioritetu jesu objekti u kojima borave snage okupatora. Plaćenici iz skupine Wagner kao i Kadirovci već su osjetili učinak preciznih pogodaka satelitski navođene rakete M31A2 i snagu bojeve glave mase devedeset kilograma. Nije ugodno boraviti u objektima u čije spavaonice, svakoga trena, mogu uletjeti rakete.
Projektili ispaljeni iz HIMARS-a za Ruse su i dalje nerješiv problem. Tri su ključne činjenice koje ruske zapovjednike dovode do ludila. Uz pomoć NATO saveznika, ukrajinska strana na raspolaganju ima već obrađene informacije o najunosnijim ciljevima.
Ukrajinci trebaju samo odlučiti koji objekt treba raketirati
Njima ostaje jedino donijeti odluku koji objekt treba tući i ukucati koordinate cilja u sustav navođenja rakete. Ruska PZO i dalje ne uspijeva ostvariti uspješno presretanje projektila koji razaraju ciljeve u dubini okupiranog teritorija. Izgleda da HIMARS uspješno koristi radarske mamce koji zbunjuju ruske PZO sustave. Takvi mamci ugrađeni su i u ruske taktičke balističke rakete 9K720 Iskander, NATO oznake SS-26 Stone. Naime, u završnom dijelu balističke putanje iz tijela rakete, koje u promjeru ima jedan metar, ispuštaju se manji projektili kao “varalice” za PZO sustav.
Rakete M31A2 koje se lansiraju iz HIMARS-a imaju promjer od svega 227 milimetara. Zbog toga, u plotunu od šest raketa moguće je da se jedna od njih koristi kao nosač mamaca. To je vjerojatno obrazloženje zbog čega, vrlo često, pogađa pet od ispaljenih šest raketa.
I treći razlog učinkovitosti HIMARS raketa jest njihova preciznost. Na krajnjem dometu od 85 kilometara moguće odstupanje od cilja iznosi svega pet metara. To se postiže satelitskom navigacijom ugrađenom u glavu za samonavođenje rakete. Međutim, uočeno je da na nekim lokacijama ruske snage koriste ometače satelitskog signala. Čak i u uvjetima potpunog gubitka satelitskog signala, koristeći vlastiti sustav inercijalni navigacije, raketa na krajnjem dometu neće odstupiti od cilja više od trideset metara.
Rusi nemaju snage za ozbiljnije prodore na istoku
U bitkama za Severodoneck i Lisičansk, vojska Ukrajine koristila je upornu obranu radi nanošenje što većih ljudskih i materijalnih gubitaka neprijatelju. U tome su i uspjeli. Nakon povlačenja Ukrajinaca iz Lisičanska, ruska vojska nije imala snage za poduzimanje niti jednog ozbiljnijeg prodora na istoku. U slučaju tekućih borbi na jugu, ukrajinske snage koriste rusku potrebu za dovlačenjem pojačanja i svoju tehnološku superiornost kako bi, daleko od fronta, polako, ali sigurno topili borbene sposobnosti ruske vojske.
U odnosu na obrambene, napadne operacije predstavljaju daleko složeniji oblik oružane borbe. Protuofenziva Združenih snaga Ukrajine zapadno od Dnjepra prvi je pokušaj izvođenja napadnih operacija operativnog značaja na širokom frontu. Ne postoji taj poligon, simulacijski centar ili stožerna ratna igra koja može nadomjestiti operativno ratno iskustvo.
U tom smislu, izvođenje ovih operacija treba shvatiti i kao neizmjenjiv proces stjecanja iskustva pojedinaca i zapovjedništava. Naučene lekcije zlata su vrijedne. U Domovinskom ratu operacija Maslenica bila je jedna od bolnih lekcija u provođenju napadnih operacija. Međutim, propusti su uočeni, otklonjeni i nisu se više ponavljali.
Zavidna razina inovativnosti
Ipak, snage koje sudjeluju u napadnim operacijama pokazale su zavidnu razinu inovativnosti u korištenju novih tehnologija. Sve tenkovske jedinice imaju u svom organskom sastavu izviđačke dronove. Pored prikupljanja obavještajnih podataka koriste ih i za korekciju posredne vatre iz tenkovskih topova. Na taj način donekle kompenziraju manjak topništva.
Uspješna upotreba proturadarskih raketa AGM-88 HARM, modificiranih za upotrebu na lovcu MiG-29, stvorila je uvjete za ponovno uspješno borbeno djelovanje turskih dronova Bayraktar TB2. Ne samo da su likvidirani PZO sustavi na liniji fronta nego i u dubini teritorija. Potvrđeno je uništenje najopasnijeg PZO sustava za borbu protiv bespilotnih letjelica Pantsir-S1 kod mjesta Oleski, 45 kilometara iza linije fronta.
Tijekom tri dana djelovanja, jedan par bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 uništio je osam tenkova T-72, samohodnu haubicu Akacija kalibra od 152 milimetra, borbeno vozilo pješadije i jednu vučnu haubicu. Ukupan broj potvrđenih gubitaka tenkova ruske vojske prešao je čarobnu brojku od 1000 komada ili tri tenkovske divizije.
Prvi puta da se netko predao dronu?
Napadne operacije u Hersonskoj oblasti donijele su i neke bizarne situacije. Kod naselja Pravdine, skupina vjerojatno nasilno mobiliziranih žicara iz Donbasa, kad je ugledala bespilotnu letjelicu, podigla je bijelu zastavu i mahala u njenom smjeru. Do sada je zabilježen slučaj kad su se, u Pustinjskoj oluji 1991. godine, irački vojnici predali američkom helikopteru OH-58 Kiowa Warrior. Koliko mi je poznato ovo je prvi zabilježen pokušaj predaje dronu.
Čak ni ruska propaganda ne može potpuno zanemariti rezultate ukrajinske ofenzive. Ipak, laž je imanentna u ruskim izvještajima s fronta. Do sada su uništili 40 višecijevnih raketnih sustava HIMARS od ukupno 20 koliko ih je dobila Ukrajina. Prema Moskvi Ukrajinci za nove napade planiraju upotrebu u njemačkih tenkova Leopard 2A4, koje nikad nisu ni dobili. To me podsjeća na priču iz 1992. godine kad su beogradski mediji javili da snage Hrvatske vojske kod Dubrovnika koriste njemačke tenkove Leopard.
Ustvari radilo se o prastarom samohodnom topu M36 iz Drugog svjetskog rata kojeg su Sjedinjene Američke Države donirale Jugoslaviji nakon raskida sa Staljinom. U stvarnosti vojnici su oklopnjak nazvali Leopard i ispisali njegovo ime velikim bijelim slovima. Vojni promatrač Ujedinjenih naroda iz Kenije, nije prepoznao tip oružja već je u svom izvještaju prenio je kako HV koristi tenk tip Leopard. To je bilo dovoljno da u stvori priča o njemačkom naoružavanju Hrvatske najsuvremenijim tenkovima ode u javnost.
Osvajanje Donbasa odloženo do početka jeseni?
S ili bez upotrebe nepostojeći tenkova, oblikujuća operacija već je postigla zapažene rezultate. Osvajanje Donbasa vjerojatno je odloženo do početka jesenjih kiša kad napredovanja postaju nemoguća izvan cestovnih komunikacija. Uz to, Rusi su primorani u borbu uvoditi dodatne snage i sredstva pod njima nepovoljnim uvjetima. Takve okolnosti, i svoju tehnološku superiornost, ukrajinska strana koristi za nanošenje dodatnih gubitaka agresoru. Naime, ruska strana sve teže nadoknađuje ljudske i materijalne gubitke na frontu.
I na kraju, Združene snage Ukrajine pokazale su sposobnost za planiranje, organizaciju i provođenje mnogo složenijih napadnih operacije nego u prvih šest mjeseci rata. I dalje diktiraju tempo operacija na tri glavna pravca napada zapadno od Dnjepra. To su do sada vidljivi rezultati oblikujuće napadne operacije. Za očekivati je da će zimska pauza biti iskorištena za daljnje narastanje ukrajinskih obrambenih snaga i sposobnosti. Kako sada stvari stoje agresor je izgubio inicijativu na bojištu.
