Da mu ne pokvare godišnji odmor, visoki predstavnik se odlučio na kompromis – sada je objavio samo izmjene Izbornog zakona koje se odnose na tehničku organizaciju izbora, predizborne aktivnosti i trebaju doprinijeti transparentnosti izbornog procesa. Predstavnicima političkih stranaka zaprijetio je da će ostatak nametnuti “ako se ne dogovore”. I dao im rok od šest sedmica.
Djelimično pritajeni trijumfalizam predstavljen kao “naša pobjeda” ne daje mnogo optimizma kada se zna da sastanku nisu prisustvovali predsjednici SDA i HDZ-a, koji su mali važnija posla. Ovaj potonji je preko izaslanika, savjetnice koju je poslao, poručio da bi “moglo biti problema na jugu”.
Moraju predstavnici “probosanskih stranaka”, posebno oni kojima je to posao u institucijama države, biti svjesni da se deklaracijama i postovima na društvenim mrežama ne postiže ništa na političkom planu, već da se mora aktivno politički i diplomatski djelovati kako bi se prenijeli stavovi i objasnili principi koji se zastupaju. Da je nastavljena aktivna diplomatska inicijativa, ne bi se dogodio za javnost šokantan obrat – da je navodno američki i britanski stav da se podrže izmjene koje odgovaraju isključivo HDZ-u. Ispada da smo nasjeli na vlastitu propagandu kako su SAD i Velika Britanija vječni prijatelji i zaštitnici demokratske Bosne i Hercegovine. Ako dosad nismo naučili – u politici vječan je samo interes.
Zato bi samozvani patrioti to morali dokazati time što će ostaviti sve planirano u vlastitoj predizbornoj kampanji i prionuti na posao da se na svaki način osigura demokratski izborni proces bez segregacije. Nakon što se završe izbori i implementiraju rezultati prema planiranim nedemokratskim izmjenama, bit će potpuno svejedno koliko je ko novaca potrošio i kako je izgledala njegova kampanja. Ako se ojačaju mehanizmi blokade i ucjene kroz domove naroda, ovoj državi će se samo jače stegnuti kaiševi ludačke košulje, koja je od 27-godišnje upotrebe već pomalo olabavila ili smo se na nju već navikli.
Šta, uostalom, znači prijetnja: “ako se ne dogovorite”? Bosanskohercegovački je paradoks da na dogovore pozivaju upravo oni politički subjekti koji su zauzeli najradikalnije pozicije sa svojim maksimalističkim zahtjevima. I to na dogovore bez međunarodnih posrednika i arbitara, iako su sve postojeće međunarodne i domaće dokumente izigrali ili jednostrano i krivo tumačili i relativizirali.
Postoje i kod onih umjerenih, građanskih i demokratskih stranaka limiti, takozvane “crvene linije”, koje su na sasvim suprotnom polu od radikalnih šovinističkih zalaganja za etničke ekskluzivitete u “legitimnom” predstavljanju. Ozbiljan evropski političar razumije da ni u Evropskom parlamentu oko bitnih ideoloških pitanja nema kompromisa između radikalnih desničarskih “suverenista” i liberalnih, socijaldemokrata ili zelenih. “Dogovorite se” signal je Schmidtovim prijateljima iz Evropske narodne partije da ne pristaju ni na kakav kompromis i da će njihov zahtjev biti na kraju ugrađen, u ovoj ili onoj formi. Kako se dogovoriti s nekim ko ne odustaje od zahtjeva da se upiše u Ustav kao vječni i nezamjenjivi vladar identificirajući to sa sudbinskim zahtjevom i pravom svog naroda.
“Ako se ne dogovorite” prijetnja je građanskom bloku da, na platformi Principa za promjenu Ustava BiH koju je prihvatilo više od 40 nevladinih organizacija, pokušaju usuglasiti prijedlog izmjena Izbornog zakona koji bi garantirao paket najvišeg evropskog nivoa zaštite vitalnih nacionalnih interesa u isključivoj nadležnosti domova naroda. Izvan tog paketa domovi naroda ne bi mogli odlučivati o drugim pitanjima, kao što je recimo monopolistički položaj kladionica i izbjegavanje oporezivanja njihovog profita.
“Ako se ne dogovorite”, budimo realni, znači “ponudite konačno nešto što hoćete”, umjesto što ste dosad svaki prijedlog odbijali, jer je u svakom bila ugrađena jedna neevropska, nedemokratska, necivilizacijska “mina”. Pokažite jednom da svi možete stati iza jednog prijedloga, bez fige u džepu, bez kalkulacija šta vam stranački više odgovara, kao što su neki kalkulirali sa prekjučerašnjim skupom.
Nije se Schmidt preplašio, prema zvaničnoj policijskoj procjeni, 7.000 građana ispred njegove kancelarije, lupao je po stolu zbog toga što stalno svoju odgovornost adresirate nekom drugom.
Najzad, oni koji su s razlogom, dosad podržavali nastavak misije visokog predstavnika u BiH, sad su okrenuli građane protiv te institucije. Teško je građaninu, frustriranom zbog stalne nesigurnosti, razlikovati instituciju visokog predstavnika od Christiana Schmidta, posebno što se u javnom prostoru sa različitih strana upućivalo prilično negativnih aluzija na njegovo državljanstvo i historijsku ulogu njegove domovine na ovim prostorima u prošlosti.
A mogao bi, nakon tih šest sedmica, visoki predstavnik proglasiti izmjene kakve su već ranije najavljene. Zato će se ovaj desetodnevni grč iščekivanja produžiti na cijeli mjesec do povratka sa godišnjeg odmora.
Dotad će se likovati zbog privremene “moralne pobjede” i okrenuti izbornim kampanjama.
Samo da u septembru ne bude kao u pjesmi Dubioza kolektiva: “Igrali smo dobro, ali zajeb’o nas sudija”.
