Sjećanje na velikog Bosanca fra Petra Anđelovića
Na današnji dan, 14. januara 2009. godine umro veliki Bosanac fra Petar Anđelović. Rođen je u Boću kod Brčkog 9. decembra 1937. godine, gdje je pohađao osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Visokom, a novicijat u Kraljevoj Sutjesci.
Diplomirao je na Filozofsko-teološkom studiju u Sarajevu i Fuldi (Njemačka), te studije publicistike u Munsteru. Bio je kapelan u Essenu (Njemačka). U Bosnu se vratio 1975. i službovao kao tajnik Provincije Bosne Srebrene, zatim župnik u Zenici, guardijan u samostanu svetog Ante u Sarajevu. Biran je za provincijala Bosne Srebrene.
Među Sarajlijama je ubrzo stekao ogromno poštovanje. Bio je član Glavnog odbora Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH.
Pisao je za mnoge listove i revije i bio urednik provincijskog glasila Bosna Srebrena (1976.-1982.).
Objavio je i nekoliko knjiga od kojih svakako treba spomenuti: „Mi ostajemo“, izdato u Zagrebu 1995.godine. Vrlo čitana njegova knjiga „Vjerni Bogu vjerni Bosni“ objavljena je u Sarajevu 2003. godine. Iste godine u Sarajevu je promovirana knjiga „Bosanski franjevci na pragu trećega tisućljeća“. Sve njegove knjige, osim jedne, štampane u ratu u Zagrebu, objavljene su u Sarajevu: „Stvarnost(i) okom vjernika (2004), „Franjevačka karizma u 26 slika“ (2006) i Fratar i njegova Bosna (2007).
Javno se i hrabro protivio podjelama BiH. Direktno se suprotstavio Franji Tuđmanu i, kako je rekao, „njegovom miješanju u našu sudbinu, sudbinu Hrvata u BiH“. Zbog ljubavi prema Bosni i zbog svojih uvjerenja, velečasnog Anđelovića pratile su brojne osude hrvatskih velikodržavnih nacionalista. Sa tadašnjim predsjednikom Alijom Izetbegovićem išao je u posjet Papi, tražeci potporu za cjelovitu Bosnu. U intervjuu što ga je dao književniku Mili Stojiću, najviše ga je u proteklom ratu potresla tragedija Srebrenice, tog, kako on kaže, “prezimena bosanskih franjevaca”.
Najveće priznanje mu je, rekao je tada, “povjerenje svih bosanskih ljudi, bez obzira na vjeru i naciju”, koje osjeća posvuda oko sebe.
„Treba ljude učiti ljestvici vrednota, treba ih naučiti da je čovjek prije svega: i prije nacije, i prije bogatstva, i prije državnih granica. Mimo njega ne možeš ni Boga poštivati, on je više u čovjeku nego u crkvama, džamijama, prostenistima“, govorio je.
A dobio je mnoga društvena priznanja među kojima su: Njemačka nagrada za ljudska prava Friedrich Ebert (1997), Nagrada Sloboda Međunarodnog centra za mir iz Sarajeva za doprinos humanizmu, borbi za ljudska prava i slobodu u BiH, Europi i svijetu (2003), Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (2004), Povelja Saveza logoraša BiH. Na kraju je tu i nagrada Udruženja izdavača i knjižara BiH za najboljeg autora u 2007.
Preminuo je 14. siječnja 2009., u Sarajevu, u samostanu na Bistriku, omiljen i poštovan.
