Željko Komšić nije prisustvovao Neumskim pregovorima o izmjeni Izbornog zakona BiH, jer nije mogao prihvatiti činjenicu da se prioritetna pitanja zemlje od kojih ovisi njen opstanak i budućnost ostavljaju i drže po strani, a raspravlja o manje važnim pitanjima, samo radi toga što ih preko EU nameće Hrvatska.
Na neki način bio je nepoželjan na ovim pregovorima.
U kojoj mjeri je Željko Komšić povod, uzrok i posljedica maratonskih pregovora o Izbornom zakonu BiH, koji su i ovih dana vođeni u Sarajevu i Neumu?! Da li i zbog toga što je on siguran stub i oslonac multietničke BiH?
Pregovori su ponovno pokazali da je u BiH na djelu sudar etničkog i građanskog.
Komšićev izborni put
Umjesto da izbor Željka Komšića bude model za dalju izgradnju odnosa, kojim bi se makar dijelom, novim građanskim putem, nastavilo sa normalizacijom, sa formulom fraternite-egalite, po ugledu na Titovo vrijeme, Dragan Čović je napravio od toga antagonistički projektil, kojim nastavlja ono što je po Tuđmanovom konceptu pokrenuto 1993. i okončalo brojnim žrtvama. Zar ima nešto vrednije od toga kad jedan narod, kao ovaj put Bošnjaci, u nekom ko nije iz njihova korpusa prepozna ljudske vrijednosti i bira ga svog predstavnika?! Za svog predsjednika!
Od ovog je ljubomorni politički papagaj Dragan Čović (saučesnik sa Dodikom u udaru na ustavni poredak BiH), napravio foskulu da Bošnjaci uzurpiraju prava Hrvata i biraju im predstavnike i sa ovim lupa ko “maksim po diviziji” već godinama. Od toga je napravio slučaj, koji je pokrenuo SAD-e, koje stoje iza Dejtonskog sporazuma, kojem su kumovale, ali i dio pristrasnih u Evropskoj uniji.
Rezultat toga je da se o izboru Željka Komšića u Predsjedništvo BiH pod uticajem i pritiskom jastreba Čovića sve manje govorilo u pozitivnom aspektu, kojim se normalizuju odnosi nakon krvavog rata i spajaju narodi, već se uporno predstavlja kao nešto negativno, što škodi Hrvatskom narodu. Kome može da smeta Željkovo rodoljublje i patriotizam potvrđeno priznanjem Zlatni ljiljan? Smeta to što je branio i odbranio Bosnu i Hercegovinu, svoju i našu domovinu, od extremista i jastrebova tipa Dodika, Vučića, Milanovića… Smeta im neko ko stoji na braniku svoje zemlje i sprječava njenu podjelu. Smeta im svako ko se bori za odbranu njenog suvereniteta teritorijalnog integritet i za građanska prava jednaka za sve, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost…
Na lik i djelo Željka Komšića treba da budu ponosni svi pripadnici hrvatskog naroda, kao što su ponosni Bošnjaci i svi građani Bosne i Hercegovine koji u njoj vide svoju jedinu domovinu.
Možda je ovo mjesto i vrijeme da se još jednom podsjetimo ko je Željko Komšić, jer on je ponos svih nas, ponos BiH. Branio je Bosnu i Hercegovinu žestoko u ratu, brani je još žešće u miru. Neprijatelji ga pokušavaju predstaviti kao izdajnika i neprijatelja hrvatskog naroda, a on je tijelo i duša svih građana BiH.
A izbor Željka Komšića mnogo govori i o karakteru i opredelenju Bošnjaka. Velikoj većini nije važno, a nije bilo ni kad su ga birali, iz kojeg je naroda, već kakav je čovjek, i koliko je sin svoje i naše domovine. Nije Željko izabran iz inata, kako to žele predstaviti čovići… Kada bi ponovno birali predsjednika države, nema nikakve sumnje da bi Željko Komšić opet bio izabran za predsjednika. Ko je velik, velik je i može biti i veći, a ko je mali, mali je u duši, mali iz mržnje i pakosti i može biti samo manji…
Izborom Željka Komšića, svojim stalnim odanim odnosom prema BiH, kao i u niz drugih prilika, Bošnjaci su pokazali da su za jedinstvenu, multietničku, nepodjeljenu državu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj će svi biti jednaki, svi imati svoj sretni dom, osjećati se kao drage, dobre i cijenjene komšije i susjedi.
Značajke Komšićeve biografije
Željko Komšić je bh. političar, jedan od tri člana Predsjedništva BiH, u ovom mandatu Predsjedavajući. Rođen je januara 1964. u Sarajevu, gdje i sada živi. Pravni fakultet je završio 1988. u Sarajevu, a 2003. – Komšić je bio polaznik selektivnog programa School of Foreign Service na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu. Tokom agresije na BiH bio je borac ARBiH i dobitnik je priznanja “Zlatni ljiljan”. Nosilac je odlikovanja Svete stolice “Commando con placca dell’Ordine Piano” i počasni je građanin St. Louisa (Missouri, USA).
Bio je ambasador Bosne i Hercegovine u Beogradu. U dva mandata bio je načelnik opštine Novo Sarajevo. Komšić je osnivač i predsjednik političke partije Demokratska fronta (DF), koja se karakretiše kao socijaldemokratska i građanska stranka lijevog centra. Kao kandidat Socijalističke partije BiH dva puta je biran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, prvi put 2006., drugi 2010., a 2018. je pobjedom nad Draganom Čovićem sa 52,73% osvojio i treći mandat.
Komšić je jedan od rijetkih, ako ne jedini, kojeg se građani nisu zasitili i kojeg bi ponovno birali. Time je postao kost u grlu i meta Dragana Čovića i njegovog HDZ-e, koji su njegov izbor proglasili nelegitimnim. Čović je na tome zasnovao strategiju o legitinom predstavljanju, po kojoj jedan narod neće drugom narodu birati predstavnike, koju lansira skoro 10 godina i kroz nju produbljuje jaz između hrvatskog i bošnjačkog naroda.
HDZ vođen Čovićem uporno nameće Hrvatima, pokušava osporiti Komšićevu nacionalnu pripadnost, pa ga proglasiti nepoželjnim u nekom opštinama sa hrvatskom većinom, iako se on konstantno zalaže za interese ne samo hrvatskog naroda, već za dobrobit svih naroda i građana BiH. Željko je od 1996. oženjen sa Sabinom. Imaju kćerku Lanu. Žive u vlastitom stanu u Sarajevu.
Ono što posebno karakteriše ovog čovjeka, za razliku od mnogih drugih bh. političara, što je ostao skroman, jednostavan, druželjubiv, dobroćudan. Od prvog dana svoje političke karijere bio je i ostao uz svoju Bosnu I Hercegovinu.
Put do izborne volje građana
Dakle, bez obzira kako ko na to gledao, izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH je jedan od naznačajnijih političkih događaja u poratnoj Dejtonskoj BiH, koji nam govori mnogo više, nego što neki žele da čuju. Nakon svega što je moj, bošnjaqčki narod preživio tokom agresije, ja sam ponosan na sve one koji su dali svoj glas Željku Komšiću za člana Predsjedništva, kao i sve one brojne Hrvate, jer su u njemu gledali čovjeka i našli nekog koji će sve nas, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, dostojno predstavljati. I umjesto da se to koristi kao model prije svega u BiH, ali i van nje, Čović i njegovi separatisti to predstavljaju svijetu kao nešto štetno za hrvatski narod. Izmjenom Izbornog zakona BiH, mora se izborna volja građana osloboditi etničkih okova.
Moramo se ujediniti protiv mržnje koju uporno, konstantno šire Dodik, Čović i oni koji ih podržavaju. I po slučaju Komšić može se zaključiti da međunarodna zajednica potcjenjuje ulogu BiH u regionu i Evropi i uporno joj nadređuje nekad Hrvatsku, nekad Srbiju kao tutore. To potvrđuje i diskretno nastojanje da se nakon što Srbiji nije uspjelo sa “Mini šengenom”, sada BiH ugura u tzv. “Otvoreni Balkan”, nakon što Srbija i Hrvatska nisu uspjeli u cjelosti ovladiti prostorima BiH tokom agresije. Sve se više stiče dojam da EU, iako govori drugo, radi na tome da BiH uđe u EU, ali sa tri entiteta ili kao teritorijalne jedinice u sastavu Hrvatske i Srbije.
Željko Komšić je siguran stub i oslonac multietničke BiH. Njegovi izbori u Predsjedništvo BiH su pokazali koliko je jaka izborna volja građana. Željko Komšić i svi koji su bili i ostaju opredjeljeni za jedinstvenu, građansku i multietničku BiH su nada i uvjerenje da će u konačnici i u BiH građanski koncept prevladati nad etničkim i da će BiH, kao apsolutna većina zemalja u svijetu moći obezbijediti i garantovati jednaka prava svim njenim građanima. Želimo glasati i birati najbolje, a ne poitički podobne, po bilo kom etničkom modelu, kakve nam uporno nameću. Oktobarski izbori su nova prilika da damo svoj glas po svom vlastitoj volji.
Burlington, 30.1.2022 Zijad Bećirević
