Udruženje logoraša Mostar na prostoru nekadašnjeg logora Hrvatskog vijeća obrane “Heliodrom” obilježilo je 29. godišnjicu početka raspuštanja zloglasnih logora u kojim su nevini danima i mjesecima ubijani, mučeni i ponižavani, javlja Anadolija.
Predsjednik Udruženja Emir Hajdarović je napomenuo da je proces zatvaranja bio dugotrajan te da su neki logoraši odlazili kućama dvadeset dana nakon početka raspuštanja. Nažalost, neki nisu dočekali slobodu.
“Pedeset četiri osobe iz ovog logora se vode stradalim ili ubijenim na ovom prostoru ili na linijama fronta. Prema slobodnim procjenama, kroz Heliodrom je prošlo više od 10.000 građana Mostara i Bosne i Hercegovine. S nama su bili i ljudi iz Novog Šehera, Jablanice, Stoca, Čapljine… Ono što smo uvijek govorili kada je u pitanju puštanje – svi to doživljavamo emotivno i to je za sve nas ponovno rađanje i ponovno rađanje slobode. Žica je bila granica slobode. Mogli smo kroz nju mogli gledati, ali preko nje nismo. To je bila najveća kazna. Bez ikakve osude i valjanog zakonskog razloga smo bili zadržani tu. Mnogi su doživjeli nevjerovatna maltretiranja. Ali od batina je teži gubitak ljudskog dostojanstva, jer su s vama radili šta su željeli. Kada do toga dođe, vi postajete predmet, a prestajete biti osoba”, izjavio je Hajdarović.
Amer Đulić, danas predsjednik Udruženja logoraša Stolac, u Heliodromu je zatvoren kao maloljetan. U logorima HVO-a ukupno je proveo 233 dana.
“Prema svim konvencijama, kao dijete nisam trebao biti zatvoren. Prije dolaska ovdje, bio sam u tri logora – Koštana bolnica, Dretelj i Gabela. Kao dijete uvijek imaš jedan san – da se igraš i da ne dođe noć i da uživaš u danu. Maštaš i o punoljetstvu. Moje punoljetstvo je bilo u ovoj zgradi 27. decembra 1993. godine. Bio sam 233 dana u logorima HVO-a. Ovaj logor kao i drugi ima posebnu priču. Bio je kritičan, jer se svakodnevno ginulo i odvodilo, a da se ljudi nisu vraćali. Često je bilo situacija da odavde odu tri kamiona, a vrati se jedan. Dio logoraša je ginuo, dio je ranjavan, a neki su bježali. Strah nam se ulijevao”, rekao je.
Heliodrom je bio zloglasni logor u kojem su nevini ubijani i iz kojeg se redovno odlazilo na prinudni rad na linijama fronta u Mostaru.
“Ovo je jedan od najvećih logora u Hercegovini, kroz koji je prošlo desetak hiljada ljudi. Najbitnije u svoj priči je da su nam vlasti dosad osporavale obilježavanja, ali sada smo prvi put uspjeli. Drago nam je. Imamo cilj da napravimo priču – spomen ploču koja će podsjećati šta je bilo u tom periodu. Bitno je naglasiti da se ovdje pravi muzej Hrvatskog vijeća obrane. To je po nas teško i pogubno. I to je kao da se muzej Vermahta pravi u Aušvicu. Te stvari nisu spojive. Ovdje bi se trebalo praviti spomen obilježja za 54 ubijena logoraša”, navodi Đulić.
Iz Heliodroma je izašao 22. marta 1994. godine. U životnoj dobi u kojoj je zatvoren, posebno teško je bilo biti logoraš.
“Kao dijete sam osjetio kako je živjeti bez roditelja, kako je živjeti kada te neko premlaćuje, a nemaš pomoći, kako je gledati kada umiru ljudi, kako je gledati kada se rastaješ od oca. To su stvari koje su utjecale na naše živote i zdravlje. Danas naš dolazak ovdje i posjeta bude emocije koje su potisnute u nama i koje se lako bude. U zgradi iza nas su bile spavaone. Na drugom spratu bile su žene. Bilo nas je nekoliko maloljetnih. Nikad ne mogu zaboraviti Alena Jazvina – sobnog starješinu, koji mi je par puta spasio život. Bio sam krupan i često su me izvodili na radove. Radovi su bili na linijama u Šantićevoj, na Bulevaru i u Vojnu… Da sam otišao da li bi se i kako bi se vratio – to je druga priča. On bi izašao ispred bojovnika HVO-a koji su ga birali i nije dozvoljavao da spavaonu napustim kao dijete. Rekao bi: ‘Ako neko treba da ide – ići ću ja’, ali djecu nećete dirati. To su ljudi koji su te zadužili za svog života. O tome pišem. Udruženje logoraša Stolac izdalo je tri knjige posvećene logorima. Uskoro ćemo raditi i knjigu o Heliodromu, jer sve što nije zapisano i dokumentovano nije se ni dogodilo”, rekao je na kraju Đulić.
Ove godine logoraši su prvi put imali priliku doći do zgrade u kojoj se nalazio logor, jer su ranijih godinama sprečavani te su godišnjice obilježavali kod kapije Heliodroma.
(AA)
