Zašto nema ozbiljnog napretka BiH prema EU i NATO-u? Pored bojkota svih aktivnosti u državi od HDZ-a i SNSD-a ovdje nam dolaze strani emisari i pregovaraju o sudbini države, a onda se za većinu ispostavi da su pristrasni i antibosanski? Patriote ove zemlje uglavnom sumnjaju u dobre namjere tih pregovarača iz Evropske unije. Nedavni zahtjevi za ostavkom Johanna Sattlera šefa Delegacije EU i specijalnog predstavnika EU u BiH samo su nastavak nezadovoljstva sa onim što ovdje rade brojni strani izaslanici. Sattlera mediji optužuju da je, čak, spriječio nametanje odluke o finansiranju Općih izbora.
Nikada ovdje nije prestala ideja Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH. Tu ideju i danas drže živom i guraju iz Beograda i Zagreba. Mi u BiH gledamo komesare za proširenje EU i Miloševićeve i Tuđmanove „mesare“ za proširenje Srbije i Hrvatske na račun teritorije BiH. Ponekad se djelovanja „mesara“ i komesara preklapaju.
Rovarenje protiv Bosne je počelo sa odlaskom časnog Paddyja Ashdowna 2006. godine. Na njegovo mjesto je u maju te godine došao časni Nijemac Christian Schvarz-Shilling. Ubrzo je odstupio, nakon samo godinu dana, u junu 2007. pod pritiskom neke nove mračne strategije koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom.
Za razliku od Amerike gdje je lobiranje legalno, Evropska unija to ne dozvoljava.
Kada je u BiH došao Miroslav Lajčak od njega se očekivalo mnogo a izgubilo i previše. U njegovo vrijeme počinje uzdizanje Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su se definitivno pokazali rušiteljima ove države u ime ruskih interesa. Lajčaka su bosanski novinari optuživali čak i za korupciju. On je neka vrsta političkog korova na Zapadnom Balkanu. Nije jasno zašto se ponovo našao kao emisar EU na Kosovu, nakon neuspješnog mandata na čelu OHR-a? Kada je imenovan za pregovarača između Srbije i Kosova, iz Prištine su odmah poručili da ga ne žele, ali im nikakvi protesti, kao i Bosancima nisu pomogli. Nakon Lajčaka je na čelo OHR-a došao Valentin Incko, kojem je prethodnik već oteo cepter vlasti iz ruka. Čitav mandat Incko je pokušavao jedva obuzdati raspojasanog Dodika i urazumiti Čovića.
Posebna su priča evropski komesari za proširenje. Evropska komisija djeluje kao tim, ima 28 članova, iz svake članice EU po jednog. Komesare potvrđuje Evropski parlament i oni bi trebali djelovati nezavisno. U Bosni se i nisu pokazali.
Štefan Füle, bivši je češki diplomat koji je bio europski povjerenik za proširenje i europsku politiku susjedstva od februara 2010. do oktobra 2014. godine.
Bodo Weber, politički analitičar i viši saradnik Savjeta za demokratizaciju politike iz Berlina, kao rijetko ko govori pošteno o balkanskim čvorovima i otkriva sumnjive igre oko Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana. Posebno kada je riječ o tzv. evropskim komesarima koji su dolazili u BiH i na Kosovo.
On je u martu 2019. je kazao: “Izmjene Izbornog zakona bi trebale biti dio sveobuhvatnog procesa promjene Ustava BiH. Kriv je bivši komesar za proširenje Stefan Füle koji je prije deceniju prihvatio HDZ-ovu igru da se ispod ‘implementacije presude Sejdić-Finci’ spakuje projekt trećeg entiteta kao platforma za pregovore s Europskom unijom”, objasnio je Weber.
Fulea je kao povjerenik za preoširenje EU naslijedio Johanes Hahn. I Hahn nekadašnji komesar za proširenje bio je svojevremeno od medija optuživan da je Dodikov čovjek. Od bh. novinara nazvan jednim od “najznačajnijih Dodikovih lobista u Evropskoj komisiji.”
U BiH je gostovao Lars Gunar Wigemark, ambasador EU i specijalni predstavnik Evropske unije za BiH. Optuživan je od medija da je podržavao šefa VSTV-a Milana Tegeltiju, nakon svih samovoljnih radnji u ovoj instituciji, te ga zaštitio i nakon stravične afere “Potkivanje”. Aferu je svjesno prešutio, a da stvari zataška, od Tegeltije je tražio smjenu sudije koji je osuđen za seksualno uznemiravanje prije 35 godina. Nakon odlaska iz BiH, ubrzo je vraćen na Kosovo na funkciju šefa Euleksa. Mnogi koji su radili protiv BiH lansirani su na Kosovo.
Federica Mogherini, visoka predstavnica EU za vanjsku i sigurnosnu politiku od 2014. do 2019. bila je čest gost Zapadnog Balkana.
Nevolje sa njom imalo je ponajviše Kosovo. Naime, ona je u kombinaciji sa Johanesom Hahnom poticala pregovore o podjeli Kosova. Pobunio se tadašnji premijer Kosova Ramuš Haradinaj. Rekao je da je izuzimanje kosovskog pitanja iz nadležnosti Federice Mogherini “prvi korak za zaštitu teritorija Kosova od podjela… Proces dijaloga je sada u sigurnim rukama i izvan kontrole Mogherini. Postigli smo stabilnost i to je najvažnije…Mogherini je završila svoj mandat. Europljani su oni koji plaćaju Mogherini, a njihovi dužnosnici su skinuli taj plan podjele teritorija s dnevnog reda i ukazali Kosovu veliku čast”, rekao je Haradinaj za Glas Amerike.
I Johanes Hahn je novinarima otvoreno govorio o mogućoj podjeli i razmjeni teritorija Srbije i Kosova. Reklo bi se da je to bilo izlaženje ususret aspiracijama Srbije prema teritoriji BiH. Hahn je otvoreno rekao da se “Beogradu i Prištini treba dozvoliti da razgovaraju i o razmjeni teritorija”, prenio je Tanjug 7. septembra 2018. godine.
Prisjetimo se sada ruske agresije protiv Gruzije, Abhazije, Osetije, Moldavije, te dijelova Ukrajine: Donjecka, Luganska, Krima.
Poseban haos ovdje je pravila i pravi Hrvatska sa zahtjevima o promjeni Izbornog zakona BiH. Trojica bivših visokih predstavnika u BiH su u decembru 2018., uputili otvoreno pismo Federici Mogherini i ministrima vanjskih poslova zemalja članica EU vezano za „uplitanje Hrvatske u političke procese u BiH“.
U svom pismu Christian Schwarz-Schilling, Paddy Ashdown i Carl Bildt navode da su kao bivši visoki predstavnici u BiH duboko zabrinuti što se, kako navode, Hrvatska neprestano miješa u političke poslove BiH. Schwarz-Schilling, Ashdown i Bildt navode kako je od najveće važnosti da se od Vijeća za vanjske poslove EU-a pošalje jasna poruka da svaka izborna reforma treba imati za cilj da učini BiH koherentnijom i funkcionalnijom, da je najvažniji prioritet formiranje vlasti u BiH, da su granice BiH nepovredive te da se Hrvatska ne bi trebala miješati u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine.
U julu 2015. godine Federica Mogherini je imenovala Angelinu Eichhorst za zamjenika generalnog direktora za Zapadnu Evropu, Zapadni Balkan i Tursku u Evropskoj službi za vanjske poslove u Briselu.
Tako smo dobili novu nevolju oko nasilnog nametanja pitanja Izbornog zakona BiH. Tokom ovog perioda Eichhorst je bila i glavni pregovarač EU za dijalog Beograda i Prištine uz pomoć visokog predstavnika EU.
Bodo Veber je to primijetio “gospođa Eichhorst je bila glavna saradnica Federice Mogherini u neuspješnom pokušaju u kojem su se stavlili na stranu dva predsjednika iz regije Vučića i Thacija u njihovoj opasnoj namjeri da postignu sporazum Srbije i Kosova o razmjeni teritorija. Da je taj pokušaj uspio, zapalio bi cjelokupnu regiju”, rekao je Bodo Weber.
Takvim se idejama u javnosti usprotivio Christian Schwartz-Shiling rekavši da svaka promjena granica može izazvati razaranje.
Odjel u Službi za vanjske poslove EU, kojim rukovodi Angelina Eichhorst namjeravao je u dokument o Bosni i Hercegovini uvrstiti preporuku koja, suštinski, podrazumijeva stvaranje treće izborne jedinice u Federaciji BiH.
Učesnici ranijih pregovora otvoreno su govorili da je Eichhorstova, uglavnom, zagovarala stavove HDZ-a BiH. Dokumenti dokazuju da je namjere službe kojom rukovodi Angelina Eichhorst bila da se prilikom izbora članova Predsjedništva iz Federacije BiH vodi računa o “geografskoj zastupljenosti”. Uz Eichhorst smo dobili Matthewa Palmera, kao američkog izaslanika za Zapadni Balkan. Opet Bodo Veber otkriva da je Palmer u Trumpovoj administraciji bio blizak saradnik Richarda Grenella, kojeg je u septembru 2017. predsjednik Donald Trump imenovao za vršioca dužnosti direktora Nacionalne obavještajne službe SAD-a. U 2020. godini, navodi Weber, došlo do toga da je uz podršku i pritisak Trumpove administracije, u čemu je Palmer direktno učestvovao, smijenjena legitimno izabrana vlada Kosova Albina Kurtija.
Upravo zato je Bodo Veber rekao i da su Matthew Palmer i Angelina Eichhorst nelegitimni predstavnici SAD-a i Bidenove administracije.
Kosovari su pod jednakim pritiskom kao i Bosna od ovakvih pregovarača, koji više liče na srpske i hrvatske lobiste nego na ljude delegirane od EU i SAD koji bi trebali pronaći korektna rješenja za Zapadni Balkan.
Da je Bodo Veber u pravu, pokazao je nedavni snimak HDZ-ove najodanije lobistice u Evropskoj administraciji Željane Zovko. Na snimku David McAllister, član Evropskog parlamenta govori da Andrej Plenković pred njim crta karte podjele Bosne i Hercegovine.
Palmer i Eichhorst u nekoliko navrata su dolazili u BiH i tražili nemoguće samo od probosanskih političara. Mađari koji iz EU dolaze u BiH su posebna priča. Ponajviše je to Oliver Verhelji, povjerenik za susjedstvo i proširenje koji ima odlične odnose sa Vučićem, a sa Dodikom poslovne veze.
Pored svih vrhunskih savjetnika i oficira za vezu Glavne uprave za susjedsku politiku i pregovore o proširenju pri EU (NEAR) mi dobijemo jednog Verheljija, koji šuruje sa rušiteljima ove države i pritom pravi otvoreni kriminal.
Ispostavilo se da je Verhelji sklapao poslove sa Dodikom i u isto vrijeme mu obećavao pare od EU, dakle evropskih poreskih obveznika.
“Dokument koji je procurio pokazuje da je Oliver Varhelji, ranije sklapao vrlo upitne poslove sa Dodikom i da je Dodiku obećao novac iz EU. Znači, Dodik pokušava da destabilizuje Bosnu i Hercegovinu, a odgovorni komesar mu obećava novac za to? Ovo nije način kako mi radimo u EU i Varhelji ovdje ne zastupa stav Evropske komisije”, rekao je Erik Marquardt, član Zelenih u Evropskom parlamentu.
Verhelji se otvoreno stavio na stranu Srbije radeći na njenom članstvu u EU. A to nikako nije išlo legalnim putem. Nevladina organizacija Freedom House u svom indeksu slobode u svijetu za 2021. godinu, piše da je “vladajući Vučićev SNS stalno umanjivao politička prava i građanske slobode, vršeći pritisak na nezavisne medije, političku opoziciju i organizacije civilnog društva.” U Indeksu demokratije, godišnjem istraživanju koje je sprovelo Economist Intelligence Unit, Srbija je zabilježila najnižu ocjenu u istoriji indeksa, koja je evidentiranje započela 2006. godine. U junu prošle godine, Verhelji se usprotivio opisu ocjene Komisije o vladavini prava u Srbiji kao “mračnoj” koju je dao Evropski revizorski sud, nadzorni organ EU, prema dokumentu koji je poslan sudu.
Dodik i Čović redovno blokiraju ključne stvari sa dnevnog reda koje bi morale približiti BiH Evropskoj Uniji pa i NATO-u. Onda to evropski komesari ubace u lažljivu formulu o sve tri strane i tu je kraj. Nema sankcija za one koji obaraju nade BiH za približavanje EU. Taman onoliko koliko nema istine u onome što ti isti komesari javno govore. Ima je, nažalost, najviše u onome što prešućuju.
