Rafael Izraeli je jedna od autora izvještaja tzv. Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu. On kaže: „Ako je istina da su Srbi u Srebrenici počinili zločin nad muslimanima…“ U međunarodnim presudama se kaže: Počinjen je zločin genocida.
Komisiju za Srebrenicu vodi njegov sunarodnjak, Gideon Grajf. I njima nije važna niti jedna presuda Međunarodnog suda u Hagu. Šta je uopšte važno od tih komisija osim pravljenja nereda i stvaranja laži.
Naučili smo na plaćenike. U ratu su to bili naoružani vikend ratnici koji su dolazili iz Srbije , pljačkali, ubijali i silovali po Bosni. Bilo je ovdje ruskih i grčkih plaćenika i masovnih ubica. U miru plaćenici pišu izvještaje, negiraju zločin genocida u Srebrenici i izmišljaju zločine u Sarajevu. Nekim ljudima za sve postoji trampa u novcu: za obraz, za ugled, za savjest, za laž koji će svjesno izreći.
Te tzv. komisije RS zavisne su isključivo od novca. I pored tih Dodikovih komisija za riječ o Srebrenici se javilo još jedno paralelno zlo, sa svojim historijskim revizionizmom. Kao na takmičenju ko će veću laž izreći, javio se Stefan Karganović, optuženi za pranje više od milion eura u svom revizionističkom poslu, koji se zajedno sa njegovim lopovlukom zvao: „Historijski projekat Srebrenica“. Karganović se okomio na komisionara Grajfa: „Već mjesecima očekujemo rezultate istraživačkog truda izraelskog historičara Gideona Grajfa i njegove komisije, koje je RS angažovala prije dvije godine da ispita Srebrenicu i objavi svoje zaključke. Nezahvalno je komentarisati neobjavljeno i nepročitano štivo, ali konačni tekst kad ga budemo imali pokazat će da li će RS dobiti zaista koristan dokument ili samo gomilu dvosmislenosti i obazrivo formulisanih konstatacija kojima se autori neće zamjeriti nikome“.
Kaganović se okomio na Valentina Incka: „Najava visokog predstavnika u BiH da iskoristi svoja problematčna „bonska ovlaštenja“ da bi najzad nametnuo zabranu negiranja genocida u Srebrenici, potvrđuje ne samo aktuelnost srebreničke kontroverze,već i krah srebreničkog lobija i to na samom izvoru te kontroverze… Ostaje da se vidi da li će Incko zaista posegnuti za tim pravno neutemeljenim instrumentom svoje lažne moći… Mi smo holandska nevladina organizacija, naši saradnici su državljani zemlja gdje Incko nema nikakve nadležnosti a srebrenički lobi nema moć da bilo koga ućutka. Drugim riječima, što se nas tiče neće se promijeniti ništa“, piše Dodikov perač novca i savjesti Stefan Karganović. Rat između dva zla se nastavlja i i jedan i drugi tvrdi da je njegova laž istina i njegovo zlo u pravu.
Prema dr. Gregori Stentonu iz ‘Genocide Watcha’, genocid se razvija u osam etapa. Sedam etapa govore o načinima ciljanog istrebljenja naroda. Osma, zadnja etapa je poricanje da se genocid dogodio. Tu osmu, posljednju sramotnu etapu genocida u Srebrenici danas odrađuju iz RS i to budžetskim novcima, angažirajući kvazihistoričare i revizioniste iz cijelog svijeta, koji će raditi protiv svih postojećih presuda međunarodnih sudova.
Prisjetimo se ipak službene verzije, onih koji su jedini pozvani da govore protiv negiranja genocida. Serge Bramertz, Glavni tužilac Suda u Hagu, poručio je u Sarajevu 11. juna 2015. godine: „Negiranje genocida nikada neće biti prihvaćeno. Negiranje da je počinjen genocid, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin uzrokuje velike patnje i žrtvama i preživjelim. Sve žrtve zaslužuju osnovno poštovanje prihvatajući nepravdu koja im je učinjena.“
Carmel Agius, predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, govorio je o borbi protiv negiranja genocida i revizionizma na Balkanu i u BiH: „Postoje razni načini i sredstva za borbu protiv revizionizma. MKSJ je u osnovi pravosudni način. Suđenja pružaju vrlo značajan doprinos uspostavljanju registra događaja iz prošlosti. Pravila dokazivanja koja se koriste u sudskim postupcima, kao i zahtjev da se presude temelje na provjerenim činjenicama izvan razumne sumnje, neizostavni su dio u kreiranju legitimiteta u odnosu na druge sporne činjenice te otežavaju ‘društvu da se upušta u svoje fantazije poricanja'… To je, dakle, temeljni alat za borbu protiv poricanja i revizionizma. Naprimjer, suđenja u Nirnbergu su bila alat koji je otežao priliku budućim naraštajima da poriču Holokaust čak i decenijama kasnije. Dokazi do kojih se došlo u procesu suđenja su postali nepremostiva prepreka za one koji žele osporiti da su zločini nacističkog režima dogodili… Tokom postupaka suđenja, MKSJ je prikupio vrijedne i kvalitetno dokumentovane dokaze i svjedočenja, koji mogu poslužiti kao referentna tačka te spriječiti manipulaciju sa historijom koja bi mogla posijati sjeme novih sukoba. Bez rada Međunarodnog krivičnog suda u Hagu, državne tajne bi mogle ostati tajne kao i vladini napori da dezinformišu javnost možda ne bi bili tako djelotvorno otkriveni.“
Naravno, misli se na djelovanja Republike Srpske i Republike Srbije, gdje više od dvije decenije nije objavljen niti jedan ozbiljan tekst o zločinu nad Bošnjacima pa ni o zločinu genocida. U beogradskim medijima se objavljuju zločini napravljeni na Kosovu, pošto se od tog teritorija odustalo a oko bacilo na Bosnu i Hercegovinu i RS. Paraleno se plasira istina o srpskim zločinima na Kosovu, dok revizionističke komisije godinama rade na negiranju genocida U Srebrenici.
Ni Beograd ni Banja Luka nisu dozvoljavali ni riječ o bilo kakvim srpskim zločinima nad Bošnjacima u svojim medijima. Uvijek se moramo prisjetiti kako je stravično osakaćen pokojni Željko Kopanja nakon samo jednog teksta o zločinima nad Bošnjacima. Vlast u Banja Luci je godinama poticala i plaćala revizionizam kao što ga plaća danas. Sudac Carmel Agius se prisjetio „Izvještaja o predmetu Srebrenica“, koji je 2002. godine sačinio Darko Trifunović, profesor na Fakultetu sigurnosnih studija Univerziteta u Beogradu, a naručila ga Vlada RS. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju taj izvještaj je opisao kao “jedan od najgorih primjera revizionizma u odnosu na masovna pogubljenja Bosanskih Muslimana počinjena u Srebrenici u julu 1995. godine”. Glavna tužiteljica Carla Del Ponte je rekla da su sastavljači takvog izvještaja “posve slijepi, duboko neosjetljivi i evidentno spremni blokirati sve napore da dođe do pomirenja, istine i pravde“. Tadašnji Britanski državni sekretar za evropske poslove Denis MacShane ustvrdio je da “autori izveštaja spadaju u istu kategoriju sa poricateljima Holokausta.” Do danas nismo znali u koju kategoriju pripadaju Grajf i Izraeli, čiji su sunarodnjaci žrtve Holokausta, a oni danas negiraju presude međunarodnih sudova za genocid u Srebrenici.
„Bijes i osude od raznih balkanskih i svjetskih zvaničnika na kraju je prisilio Republiku Srpsku da se odrekne Trifunovićevog izvještaja“, rekao je Carmel Agius.
Osvrćući se na sraman izvještaj Trifunovića Agius je rekao da se „svaki pokušaj poricanja genocida u Srebrenici može smatrati samo kao namjerno izvrtanje istine. Na temelju dokaza, sud je zaključio da su hiljade muškaraca bosanskih Muslimana iz Srebrenice ubijeni u pomno biranom, metodičnom masovnom pogubljenju a ne u borbi kao što su to tvrdili u Vladi RS. Sud je utvrdio da je većina pogubljenja počinjena u skladu sa već uspostavljenim obrascem, pri čemu su nenaoružani muškarci, često sa povezima preko očiju i rukama vezanim iza leđa bili postrojeni na mjestima i građevinama u izoliranim područjima te se u njih pucalo… „
Postoje međunarodne studije koje govore da Republika Srbija ne želi čuti istinu o zločinima koji se svakodnevno dokazuju u Haškom sudu.
„…Studije pokazuju da rad Suda u Hagu može imati neznatan uticaj na stavove Srbije prema ratnim zločinima na Balkanu, vezano za zločine počinjene tokom sukoba, što će biti dugotrajan proces“, rekao je Carmel Agius. „U potpunosti se slažem da je put dug i težak… Borba protiv poricanja i revizionizma ne može biti zadatak samo Tribunala, a po mom mišljenju postoji još dosta neprijatelja istine o tome što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji, a oni su i dalje vrlo aktivni. Borba protiv negiranja i revizionizma mora biti zajednička i mora postojati spremnost i volja da se prihvati istina i tražiti pomirenje… Međunarodni sud u Hagu je učinio dosta posla i neprekidno je radio sve ove godine na prikupljanju i sastavljanju velikog broja dokaza koji stoje na raspolaganju u nastavku borbe protiv poricanja genocida i revizionizma“, rekao je Agius.
Paralement BiH nije usvojio Zakon o zabrani negiranja genocida na državnom nivou. Isti nacionalni lideri koji negiraju genocid u Srebrenici i potiču revizionizam ne dozvoljavaju ništa vezano za Sud u Hagu, čak ni preuzimanje evidencije presuda u BH. pravosuđu.
Onaj Karganovićev ponižavajući tretman specijalnog predstavnika EU Valentina Incka je vrh ledenog brijega. Ono što je u svim civliziranim društvima strogo kažnjivo, nije u BiH, gdje se službeno promoviraju zločinci na račun nemoćnih žrtava. Valentin Incko zna šta u međunarodnom pravu znači „ius cogens“ norma. ‘Ius cogens’ je fundamentalni princip međunarodnog prava koji podrazumijeva obavezujuće međunarodne reakcije u slučaju genocida.
Evropski parlament je 11. juli prihvatio kao Dan genocida u Srebrenci.
Kako je onda moguće da visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU Valentin Incko ne nametne Zakon o zabrani negiranja genocida? Ne može se nacionalnoj politici U BiH ostaviti prostor da negira međunarodno pravno nasljeđe stvoreno u Sudu u Hagu upravo na tragičnom iskustvu Bosne i Hercegovine. Jer pravo postoji da lječi posljedice i briše pogubne političke uticaje. Zna to Valentin Incko. Problem s njim je izgleda druge prirode.
Činjenica je da ovo negiranje presuda Tribunala i sve njegove pravne ostavštine, ostavlja problem neriješenim, a stvara nestabilnost i napetost na Zapadnom Balkanu. Neko izvan Balkana, ipak, upravlja ovim haosom i nečija moćna ruka vodi ove procese. Vidjet ćemo šta je konačni cilj.
