Milorad Dodik je valjda jedini čovjek koji je iskoristio NATO. U vrlo čestim izjavama obrušavao se na ovu vojnu alijansu kao na neprijatelja Srba. Nedavno je izjavio: „Nećemo sa NATO-om, jer nas je NATO bombardovao.“
Zaboravio je da su ga na tenkovima jedinice NATO-a dovele na vlast u RS. Nažalost, potrebno je uvijek podsjećati na uspon nekih ljudi, pa i sadašnjeg lidera RS.
NATO je spasio RS i ona je, nažalost, danas kao kamen na putu države BiH u evroatlantske demokratske integracije.
Kada su jedinice Armije RBiH, prije svega 5. i 7. krajiški korupus došli pred Prijedor i gomilali snage za konačnu ofanzivu na Banja Luku, mnogi se dobro sjećaju paničnog poziva Karadžićevog zamjenika Nikole Koljevića Slobodanu Miloševiću, koji se mogao čuti preko jedne radio stanice: „Predsjedniče, preklinjem vas reagujte. Zovite Moskvu, zovite London. Ako padne Prijedor Vojska Srpske Republike više ne postoji.“
General Slavko Lisica je novinarima RTRS-a otvoreno rekao da su jedinice Armije RBiH bile pred Banja Lukom i da je „narod bio na točkovima i da je bilo pitanje da sve krene u zbjeg. Ali je neko zaustavio njihovu ofanzivu“.
Richar Holbrooke, mirovni pregovarač je zatražio susret sa bosanskim predsjednikom Alijom Izetbegovićem. U svojim memoarima kaže da je 21. septembra u Bijeloj kući obavijestio bosanskog lidera da zaustavi ofanzivu na Banja Luku. „Želim biti otvoren u privatnosti ove prostorije. Tražili smo da ne zauzimaju Banja Luku…“
Amerikanci su što prije željeli staviti tačku na rat i pokrenuti mirovni proces.
Iako predsjednik Izetbegović nipošto nije želio pristati na mir, kad ga je već nekoliko dana dijelilo od mogućnosti da zauzme Prijedor i, kako je rekao Holbrookeu, a ovaj prenio u memoarima „da ovlada prostorom sa stravičnim masovnim grobnicama njegovog naroda“. Holbrooke je suosjećao s njim, ali je svom žestinom tražio kraj rata. „Imate 24 sati da uradite što možete i onda zaustavljajte ofanzivu“. Izetbegović je tražio sedam dana. Holbrooke je bio gotovo bijesan. Nakon velike prepirke Holbrooke daje tri dana ili 72 sata ili će se Amerikanci povući i vojno i politički iz BiH. Bilo je tu svakojakih prijetnji, čak i da će avioni Alijanse bombardovati jedinice Armije RBiH ako se ne zaustave. Na kraju je ostalo na tri dana ofanzive uz zabranu da Armija RBiH uđe u Banja Luku.
To je potvrdila i Biljana Plavšić, prisjećajući se jedne iznenadne posjete Holbrookea.
„Kada se rat završio, Holbrooke je jednom došao u moj kabinet. Ja još nisam bila tamo. Uđem unutra, on sjedi u fotelji, a drugu je namjestio i digao noge na nju. Kaže: “Izvinite, ja ne mogu da se pomjeram. Bio sam u avionu 48 sati”… Pitao me je gdje sam bila kada se “Oluja” približavala Banjoj Luci. Kažem u Banjoj Luci, a on odgovori: ‘JA SAM JE SPASIO’. I JA MU VJERUJEM“, rekla je Plavšić u jednom od intervjua za beogradske medije.
Novinar Tim Judah je 10. spetembra 1995. godine napisao tekst: „Bosanski Srbi pozdravljaju američki mirovni plan“, gdje se otkriva da je prekid ofanzive spasio Banja Luku pred snagama legalne Vlade BiH:
„Američki pregovarač Richard Holbrooke je – na zaprepaštenje svih na terenu i na vlastito naknadno žaljenje – već osvojenu vojnu prednost bacio kroz prozor… Bosanci koji su bili nadomak da osvoje Banja Luku i druge gradove, poslušali su…. Blagoslovljeno ime Holbrookovo! Srbi su, očigledno na rubu totalnog poraza, bili ushićeni“, napisao Tim Judah.
Da li je baš Dodik prevario naivni NATO ili se svjesno radilo na blindiranju Bošnjaka i njihovoj kontroli u državi BiH?
Dragan Čavić, funkcioner u RS-u je gostovao u emisiji ‘Ćirilica’ na TV Happy 16.5.2016. Šokirao je svojom izjavom o učešću NATO-a očuvanju Republike Srpske: „Mi smo silom dobili Republiku Srpsku. To je sad vrlo upitno kako smo je dobili pred samim vojničkim porazom. To je najbolje rekao Daniel Server neki dan u Beogradu a meni Žak Klajn (Jacques Paul Klein) prije petnaest godina: „Znate vi Srbi, znate zašto ste dobili RS? Zato što Zapad ne želi da u srcu Evrope ima islamsku enklavu, da ima Iran ili Saudijsku Arabiju. Jer ostaviti Bošnjake, odnosno muslimane, u srcu Evrope, da imaju čistu etničku državu – je najveća opasnost za Evropu. To mi je Žak Klajn rekao prije 15 godina. A Daniel Server, koji je dio te Clintonove, je to neki dan potvrdio u Beogradu“, podsjetio je Čavić.
I nije NATO samo sačuvao RS „zbog opasnosti od 2 miliona muslimana među 600 miliona evropskih kršćana“. Podržavali su i doveli na vlast u BiH čovjeka koji danas ovu državu dijeli i huška na rat. Dodik može zahvaliti NATO tenkovima za dolazak na vlast te iste RS. Nakon prijevremenih parlamentarnih izbora 1997., SDS je izgubio većinu u Narodnoj skupštini, a Dodikov SNSD dobio samo dva zastupnika. Ipak, Biljana Plavšić, kao predsjednica je imenovala Dodika mandatarom, a on je uspio oformiti vladu u januaru 1998., uz podršku NATO snaga u BiH, visokog predstavnika i bošnjačkih zastupnika, izabranih na prvim izborima za Skupštinu RS. Tenkovi NATO-a su špartali putevima RS-a. Dodik je bukvalno klečao na koljenima pred bošnjačkim poslanicima, moleći ih da glasaju za njega.
O tome kako je Dodik „tenkovski“ došao na vlast u Banja Luku objasnio je svojevremeno jugoslovenski diplomata Nebojša Vujović:
“Imao je korisne razgovore u Republikanskom institutu, u Nacionalnom demokratskom institutu, s predstavnicima Stejt departmenta, i svi su ga oni, a posebno novi šef odsjeka za Balkan Bertram Braun posavjetovali da mi se javi, da porazgovara sa mnom”, otkriva Vujović i zaključuje da je to bilo “američko ulaganje u nekog novog političkog lidera bosanskih Srba”.
Vujović navodi da je Dodiku tokom tih razgovora dao korisne savjete, ne iznoseći detalje.
„Izbori su održani 27. septembra 1997.“, piše Holbroke, „pod supervizijom OSCEa, predstavljali su iznenađenje. Osamnaest članova nove skupštine bosnaskih Srba za koje su glasale izbjeglice u mjestima gdje su živjeli… Ti muslimanski poslanici, zajedno sa pristalicama Plavšićke i onim pod kontrolom Miloševića, izabrali su premijera – jednoglasno – ranije nepoznatog tridesetdevetogodišnjeg biznismena po imenu Milorad Dodik… Dodik je tada najavio da će poštovatio Dejton i graditi multietničku Bosnu“, zapisao je u memoarima Holbrooke.
Nakon američkih priprema i treninga Milorad Dodik 1998. godine postaje premijer Republike Srpske i za američku administraciju on je bio “svježi dašak vjetra na Balkanu”, kako ga je jednom prilikom označila i Madeleine Albright, američka državna sekretarka tokom posjete Banja Luci.
Niko nije znao sa kakvim prevarantom ima posla. Ili je NATO svjesno za trenutak glumio francusku sobaricu i ušao u ovu kombinaciju koju je spomenuo general NATOa.
Danas Dodik od Rusije dobija podršku, a od Kine uzima kredite za infrastrukturu. To su ralje iz kojih se teško iščupati. Danas je jedino tačno da mu te velesile stoje kao dvosjekli mač nad glavom.
