U suprotnosti sa svim međunarodnim zakonima, poveljama, konvencijama i sporazumima, srbijanske vlasti su u novembru 2019. godine lišile slobode Osmana Osmanovića, nekadašnjeg pripadnika HVO-a i ARBiH, na graničnom prijelazu Srijemska Rača, bez osnove za hapšenje, bez potjernice ili barem otvorenog slučaja pred istražnim organima. Naknadno je kao razlog hapšenja navedeno da se Osmanović tereti za navodne ratne zločine protiv civila srpske nacionalnosti u nepostojećem logoru u Gornjem Rahiću. Sve ovo je spomenuto jedino u naučno-fantastičnom i fantomskom „spisku“ – maštovitoj kreaciji Dokumentacionog centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske.
I tada smo, kao i sada, bili zapanjeni nebuloznim postupanjima koja se provode u pravosudnim organima Republike Srbije – Osman Osmanović je po hapšenju smješten, ne u pritvorske jedinice, nego direktno u zatvor, a optužnica je podignuta tek tri mjeseca kasnije pri čemu ni advokatu optuženog nije saopćeno niti dostavljeno sredstvo pravnog lijeka ili bilo šta što bi se moglo primjeniti zakonima svih demokratskih država, ili onih koje se tako predstavljaju.
Još veći apsurd se odigrao kada je na zahtjev Tužilaštva Bosne i Hercegovine da Osman Osmanović bude izručen Bosni i Hercegovini odgovoreno negativno uz žalosno nepostojane razloge i tvrdnje bez uporišta u materijalno-dokaznom smislu. Naime, Tužilaštvo BiH je stvarno i mjesno nadležno da poduzima procesne radnje u svim stvarima, pa i pitanjima počinjenja eventalnih ratnih zločina na teritoriji Bosne i Hercegovine od strane njenih građana. Hapšenje i procesuiranje Osmana Osmanovića, građanina Bosne i Hercegovine, od strane Republike Srbije, za pitanje navodno počinjenog djela ratnog zločina na teritoriji Bosne i Hercegovine, te odbijanje izručenja stvarno i mjesno nadležnim pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine, predstavlja u svakom smislu udar na suverenitet i integritet države Bosne i Hercegovine i grubo uplitanje u njene unutrašnje poslove.
O serijskim svjedočenjima određenih svjedoka i fantomskom spisku od 580 stranica koje je manji bosanskohercegovački entitet predstavio kao dokument već smo u našim saopćenjima govorili, kao i o nevjerovatnoj situaciji da susjedna država postupa po istom, iako on ne predstavlja nikakav zvanični i vjerodostojni dokument države Bosne i Hercegovine i njenih institucija. Više je puta potvrđena namjera autora da se prljanjem imena časnih pripadnika odbrambenih snaga Republike Bosne i Hercegovine pokuša izjednačiti žrtva sa agresorom nivelacijom broja optuženih pripadnika agresorskih jedinica sa brojem pripadnika jedinica odbrane Bosne i Hercegovine. Dakle, nastavlja se čišćenje započeto devedesetih godina u ovom mirnodopskom periodu, i danas nošeno velikodržavnim ideologijama, podgrijavano redovno ratnohuškačkim retorikama pojedinih lidera i tekstovima režimskih medija.
S velikim nezadovoljstvom, ali, nažalost, nimalo iznenađeni, uzme li se sve gore u obzir, primljena je vijest da je prvostepenom presudom Višeg suda u Beogradu Osman Osmanović, bivši pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane, osuđen na pet godina zatvora. Šamar je to u lice ionako slijepe pravde kada nenadležna institucija donosi neutemeljenu i materijalno nepotkrijepljenu presudu, proces kakvog bi se i Kafka zastidio. Uz sve to, Srbija je presudama međunarodnih sudova u Hagu u više procesa označena kao agresor te je potpisnica Mirovnog sporazuma u Daytonu (a ne garant!), koja dopušta optuženim za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđenim ratnim zločincima da slobodno žive i rade na njenoj teritoriji, zaštićeni i sistemom pravosuđa i od strane srbijanskih vlasti.
Apelujemo na sve nadležne institucije da hitno obnove sve zahtjeve za izručenje i ustupanje predmeta Osmana Osmanovića bosanskohercegovačkim institucijama, posebno na Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine.
Danas Osman Osmanović, sutra neko drugi, nepravedno ukaljanog imena u montiranim procesima.
Na koncu, ponavljamo da se još uvijek nadamo da će nadležne institucije, a prije svega Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, napokon, dvadeset osam godina poslije okončanja ratnih dejstava, eliminacijom i sankcionisanjem nevjerodostojnih, serijskih i profesionalnih svjedoka, koji, očito je služe za podmirivanje dugova u brojkama, vratiti u procese za ratne zločine vladavinu prava i zakona, koja je neophodna da bi se napokon iznijela istina, ko je stvarna žrtva a ko agresor i nosilac velikodržavnih ideologija temeljenih na nestanku drugih naroda.
(Udruženja demobilisanih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine 1992-1995 u Brčko distriktu Bosne Hercegovine i UG “Dobitnika najvećih ratnih priznanja Zlatni ljiljan” Brčko distrikt BiH“).
