U velikodržavnim projektima Bosna i Hercegovina i Makedonija su bile i ostale na udaru nekih balkanskih umišljenih nacija i njihove sudbine se pokazuju gotovo povezane. Trećeg oktobra 1995. predsjednik Bivše jugoslovenske republike Makedonije Kiro Gligorov ranjen u atentatu eksplozijom automobila bombe u centru Skoplja. Njegov vozač i jedan prolaznik su poginuli. Tek što je rat u BiH proveden kraju, atentat na Gligorova je trebao producirati novi rat na Balkanu.
Obavještajna zajednica Makedonje sumnjala je na Miloševićeve agente i te optužbe su javno govorili.
To je pokazivalo svu bezobzirnost velikodržavnih prijektanata na Balkanu.
“Svi naši susjedi hoće da podjele Makedniju. Dok sam živ ja to neću dozvoliti”, rekao je jedno prilikom identičnu rečenicu kao i Alija Izetbegović za Bosnu i Hercegovinu, nakon susreta sa Miloševičem i Tuđmanom u Splitu.
U 9 sati i 50 minuta, ispred hotela Bristol u centru Skoplja, eksplodirala je daljinski upravljana eksplozivna naprava postavljena u parkiranom automobilu “Ami 8” u trenutku kada je pored njega prolazio automobil makedonskog predsednika. Gligorov je preživeo atentat sa teškim povredama glave.
Policija je utvrdila da je u autu bilo 4,5 kilograma razornog plastičnog eksploziva semteks, češke proizvodnje. Ni obimna istraga ( 188.000 legitimiranja građana, 33.000 pretresa objekata i 115.000 vozila i 30-tak privedenih ), niti nagrada od milion tadašnjih nemačkih maraka koja bi policiju dovela do počinioca, nije dala nikakve rezultate. Do danas počinioci nisu otkriveni.
Dan prije atentata Gligorov je bio na sastanku sa Slobodanom Miloševićem u Beogradu.
…Zaključili smo da granice među nama nikada nisu bile sporne i dogovorili se da formiramo zajedničku komisiju koja bi tehnički obeležila granicu…Kao što znate, granica između dve države ni do danas nije povučena”, rekao je u jednom intervju Gligorov. Nije povučena granica ni deceniju poslije smrti Gligorova.
Gligorov je uvijek bio u tim pregovorima uz Aliju Izetbegovića. Oni su tražili asimetričnu federaciju u Jugoslaviji. Da Hrvatska i Slovenija idu konfederalno a BiH, Makedonija, Srbija i Crna Gora federalno.
“Ovaj dogovor koji smo mi ponudili, bio je rezultat jednog mog razgovora sa Izetbegovićem”, sjećao se Gligorov. Naravno, to Miloševiću nije padalo napamet, jer je sanjao samo tzv. veliku Srbiju.
Gligorov je, osim Mesića, jedini lider bivših republika Jugoslavije, koji je otvoreno svjedočio o dogovorima Miloševića i Tuđmana za raspad Jugoslavije i podjelu Bosne i Hercegovine.
“Pričao sam o tome sa više predsjednika bivših republika i niko ne sumnja da se Milošević sa Tuđmanom dogovarao o podeli Bosni. To je bio njihov zajednički interes. Da se Hrvatska uveća raspadom Jugoslavije i da se hrvatski narod objedini, i da se tako kroz priključenje RS Srbiji ostvari dio srpskog nacionalnog ideala. Na njegovu nesreću, Milošević je u svim ratovima bio na pogrešnoj strani… U tom periodu bio je jedan važan sastanak kada je trojka iz EU došla da posreduje. Bili su tu Jacques Delor i Hans Van den Bruck, te Jacques Poos ministri vanjskih poslova Holandije i Luxebourga. Delor nam je objašnjavao šta su sve obezbijedili samo da u Jugoslaviji ne dođe do rata. Rekao nam je da će, ako ostanemo u bilo kakvoj Jugoslaviji o kojoj možemo da se dogovorimo, takva država odmah postati pridruženi član EU. Obezbijedili su i 4,5 milijardi dolara (prema kursu danas čak oko 9 milijardi eura) kao injekciju da se nastavi ono što je počeo Ante Marković. Milošević je ponovio svoje – ili čvrsta federacija ili ništa. Tuđman je digao dva prsta i rekao – ni za kakve milijarde dolara neću se odreći šanse da Hrvatska posle hiljadu godina bude samostalna država”, sjećao se Gligorov.
Tokom susreta predsjednika bivših jugoslovenskih republika, u jednom hodniku su svi čekali na Tuđmana i Miloševića. Gligorov je prišao Izetbegoviću i rekao mu kako su Tuđman i Milošević zagrljeni i pjevaju. “Šta pjevaju” prilazeći im upitao ga je Mesić. Gligorov je rekao: Onu staru sevdalinku „Nema te više Alija“!
Jednom prilikom kad je Gligorov letio preko Zagreba, Tuđman je zamolio da se svakako vide.
Nakon ceremonije koju je opisao kao da je u Versaju, Gligorov se sjeća: “Dođemo u jednu prostoriju gde vidim hrvatsko rukovodstvo, bez Tuđmana, kako sjede za jednom klub-garniturom – Stipe Mesić, Manolić i još par njih. Ja se pozdravim sa svima. Bilo mi je čudno što sjede tu i što nisu kod Tuđmana. No, pojavio se šef kabineta na vratima i kaže: “Predsjednik vas očekuje”… Evo ti odmah Tuđmana na vratima: “O, Kiro, stigao si, baš mi je drago. Hajde sjedi, molim te.” Sjednem ja, on ode do kase. Otvori kasu, izvuče neke mape i rasprostre ih na sto. Kaže: “Kiro, gledaj. Ovo je jedino rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Vidiš ovdje, ovaj dio treba da se priključi Hrvatskoj.” Svako selo, grad, sve obilježeno. “Ovaj dio treba da ide u Srbiju. A, s ovim što preostaje” to je mali dio, “Muslimani neka rade šta hoće. Neka prave državu, neka rade šta hoće”. Ja ga slušam, on mi iznosi argumente: “Onda će biti mir među Srbima i Hrvatima” i tako dalje. Kad je on završio, ja kažem: “Slušaj, Franjo, ja i kad bih bio ubeđen da je ovo dobra stvar, a koliko znam istoriju, mislim da se to nikad nije dogodilo. U Turskoj imperiji Bosna i Hercegovina je bila poseban entitet. U Austro – Ugarskoj je isto tako bila poseban entitet. U Kraljevini Jugoslaviji, dok je još bila kraljevina, nikad se nije moglo zamisliti da u vladi nema bar tri Bosanca, jer se smatralo da je to nešto što pokazuje cjelinu te države. I sad vi to dijelite. Ja ne mogu da učestvujem u podjeli živog mesa.”
Ovaj, kako ga zovu, najveći Makedonac, umro je 2012. od posljedica atentata.
