Prije ravno 15 godina hrvatski mediji su pobjavili tekst u kojem je vidljivo da savjest dr. Asima Kurjaka nipošto nije čista.
“Načelnik ginekološke katedre na Medicinskom fakultetu u Zagrebu dr. Asim Kurjak, našao se pod udarom jednog od najuglednijih međunarodnih medicinskih časopisa British Medical Journala (BMJ), koji Kurjaka proziva zbog plagiranja znanstvenih radova”.
“O temi je vrlo oštar tekst napisao Iain Chalmers, urednik oksfordske znanstvene biblioteke ‘James Lind’, koji je u časopisu objavio članak na temu profesionalnog morala i pojavi plagijata u znanosti te njihovoj ozbiljnost i težini u znanstvenoj i medicinskoj zajednici.
Krajem osamdesetih Chalmers je tražeći informacije o epiduralnim analgeticima u porodu, sasvim slučajno otkrio stručni članak Asima Kurjaka i Johna Beazleya objavljen 1974. u tadašnjem jugoslavenskom stručnom medicinskom časopisu “Acta Medica Jugoslavica”. Tada je primijetio da je polovica rada prepisana iz tri godine ranije publiciranog članka objavljenog u “Journal of Obstetrics and Gynaecology” of the British Commonwealth, ali drugih autora.
Chalmers je nakon toga kontaktirao dr. Beazleya koji je bio iznenađen otkrićem svojeg potpisa stavljenog pod rad na kojem nije radio. Kurjak, nasuprot tome, navodi Chalmers, nije želio komentirati sporni članak, koji je bio očiti plagijat.
Iain Chalmers je o svemu obavijestio tada glavnog urednika časopisa, koji je rekao da će slučaj riješiti tako da ne naškodi ugledu danas uvaženog profesora. Potom je tražio kopiju bilo kakve obavijesti da je objavljeni rad ustvari plagijat, ali je nije dobio.
Zbog toga je o slučaju izvijestio dekana zagrebačkog Medicinskog fakulteta Matu Granića koji mu je odgovorio kako će biti formiran poseban odbor prodekana koji će razmotriti “slučaj Kurjak”.
Nakon nekog vremena Chalmers je službeno obaviješten o okončanju razmatranja Kurjakovog rada, te je dobio dopis u kojem se navodi kako je Kurjak “svjestan pogreške iz mladih dana”.
Granić je također molio britanskog kolegu za razumijevanje, jer se Kurjaku “nešto slično više nije ponovilo”, a objava afere bi mogla narušiti Kurjakov ugled, što bi naštetilo i hrvatskoj znanstvenoj zajednici u kojoj je Kurjak glasio kao vrijedan i zaslužan znanstvenik na području ultrazvučne dijagnostike.
“Sada jako žalim što sam pristao na zahtjev za taktičnim tretmanom Kurjakova prijestupa”, rekao je Chalmers i otkrio još jednu sramotu: “Prije četiri godine otkriveno je da je dr. Kurjak plagirao i materijal jednog norveškog doktorata i objavio ga kao poglavlje u knjizi i to kao koautor zajedno s jednim hrvatskim kolegom.”
Kopiju doktorata Kurjaku je dvije godine ranije dao sam autor H. G. Blaas, a nakon što su izdavači knjige bili obaviješteni o plagijatu, zaustavili su distribuciju knjige i ponovno je izdali bez Kurjakova poglavlja.”
Ovo su činjenice o jednoj gromoglasnoj karijeri koje danas dobijaju sasvim drugu dimenziju. Za nauku i ljude od nauke nema ništa gore o plagijatorstva. Time je priča dr. Kurjaka o autorstvu 127 knjiga dobila jedan potpuno drugačiji smisao. Najjednostavnije rečeno, nemoguće je fizički napisati toliki opus.
Dr. Kurjak je sve samo ne čovjek koji može osnovati nove akademije u BiH, moralizirati i unositi nered u ovu državu čiji ugled daleko revnosnije i požrtvovano brane neuki i obični ljudi nego li tzv. veliki i tzv. ugledni. Nažalost, takvima malo treba pa da im se ugled definitivno sroza.
