Svaka ljudska, medijska pa i politička komunikacija u razvijenim, civiliziranim i demokratskim društvima odvija se na način da činjenice i istina kao cilj komunikacije dođu do onih kojima su namijenjeni u formi i mjeri prihvatljivosti bez izazivanja reakcije kojom se gubi želja da se nešto čuje ili pročita.
Nažalost mi živimo u vremenu i prostoru da smo u prilici svaki dan čitati i slušati informacije i istupe koji uglavnom izazivaju osjećaj „gađenja“.
Šampion u ovim aktivnostima svakako je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz administrativne oblasti Bosne i Hercegovine, entiteta RS, Milorad Dodik.
Medijske istupe odnosno komunikaciju on koristi kao sredstvo uvreda i provokacija, usmjerenih prema Državi Bosni i Hercegovini i ciljano prema bošnjačkom narodu.
Državu Bosnu i Hercegovinu ne priznaje, mrzi je i čini sve da je „svom narodu“ ogadi, a međunarodnoj zajednici predstavi kao nemoguću. Bošnjački narod ne zove njegovim historijskim imenom, već imenom vjerske skupine – muslimanima.
Narativ i ostalih političara iz RS-a, koji se predstavljaju kao opzicija, nešto je blaži, s tim da veoma perfidno i redovno državne institucije nazivaju „zajedničkim institucijama“, a državu Bosnu i Hercegovinu, u izlaganju nazivaju „zemljom“, izbjegavajući je nazvati državom Bosnom i Hercegovinom.
Nažalost politička scena u Bosni i Hercegovini se već odavno shvata kao poligon političke borbe, tako da se neminovno probosnske snage a posebno bošnjački političari moraju suprotstaviti Dodiku i njegovoj opoziciji istim sredstvima.
Ako su za Dodika Bošnjaci – muslimani, onda bi mu se moralo odgovoriti na isti način i Srbe nazvati vjerskom odrednicom „bosanski pravoslavci“ i pokazati mu da je to komunikacija iz 19. vijeka, jer gluhom je teško nešto reći šapatom.
Takvim narativom iz RS-a namjera je da se Bosna i Hercegovina tretira kao državna zajednica po modelu konsocijacije, odnosno združivanja dva entiteta koji čine tu državnu zajednicu, a ne kao državu koja teritorijalno ima dvije administrativne jedinice i distrikt Brčko.
Samo mentalno bolesne osobe i osobe zadojene otrovom zvanim mržnja, mogu diferencirati ljude u muslimane i nemuslimane, na obilježja za crne, bijele, žute i dr. Nedavno je Dodik bio veoma zabrinut što je u Ustavnom sudu BiH izabran sudija iz Albanije pa ako još bude musliman to će biti veoma opasno po administrtivnu jedinicu RS. Zamislimo da se u Engleskoj raspravlja o pitanju da li će sudija Vrhovnog suda biti katolik ili protestant bez obzira na njegovu stručnost, moralnost i druge kvalitete ili u SAD-u da li će biti bijelac ili crnac.
Da malo relaksiramo ovu ozbiljnu temu, tiče se istog narativa, ne tako davno kad je od strane kantonalne policije a po nalogu državnog tužioca priveden direktor OSE- Mehmedagić Osman – Osmica, Dodik je prokomentarisao kako je u ovom slučaju i „tužioc musliman i policija muslimanska, pa da vidimo šta će se desiti“.
U maniru velikog državnika i mislioca, veliki Baja nezadovoljan radom policije odluči da to efikasno riješi. Upetlja se Baja i u vjerske poslove. Kako mu i priliči ne upita vjerske velikodostojnike i ne tražeći njihov pristanak promovisa ih u policijske komesare pa ih lijepo poreda:
-reisul ulema Kavazović postade policijski komesar muslimanske policije,
-kardinal Puljić postade komesar katoličke policije,
-mitropolit Hrizostom postade komesar pravoslavne policije.
Tako „veliki Baja“ opet preko leđa starih mušterija Sejdića i Fincija, pokazuje da po njemu nema ni romske ni židovske policije, niti će biti komesari, ali oni mu zaprijetiše. Njima nije daleko do Strazbura, pa će oni tamo u Strazburu odlučiti ko je u pravu – veliki Baja ili oni.
Ova tema ne bi bila potpuna da se ne tretira i odnos Srbije, a posebno predsjednika Vučića. Već je postala otrcana fraza u njegovom odnosu prema Bosni i Hercegovini „da priznaje i poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i teritorijalni integritet RS-a u sklopu Bosne i Hercegovine i da poštuje Bosnu i Hercegovinu i voli RS“.
Naši političari, a posebno bošnjački, imaju puno pravo na reciprocitet i kazati da poštuju i priznaju teritorijalni integrite Republike Srbije i Vojvodine u sastavu Srbije i da vole Sandžak. Šta kazati na izjavu predsjednika Vučića kada kaže kako u RS-u ima 68 opština sa srpskom većinom, a u svjetlu priče o otcjepljenju Sandžaka od Srbije.
Krajnje je licemjerno tako nešto izjaviti ako je notorna činjenica na koji način je došlo do sadašnjeg etničkog sastava tih 68 opština u RS-u, to je nešto što je zločin se u Evropi prvi put događao poslije Drugog svjetskog rata. Bez velike elaboracije samo riječi genocid, progoni, ubijanje, prisilna preseljenja i šta još strašnije kazati, a to predsjednik Vučić sve zna.
Kongres Bošnjaka Svijeta podsjeća sve protivnike, a posebno neprijatelje prava, zakona i demokratije da je Bosna puno više „svijet“, raspršena i raseljena, nego neki novi svjetovi „srpski“ i slični, jer manirima svakog građanina u svijetu osvaja simpatije i poštovanje i takvu je prepoznaje cijeli svijet.
Stoga je bosanskohercegovački svijet neuništiv i neizbiježna budućnost.
(Kongres Bošnjaka svijeta)
