Nijaz Duraković rođen je u Stocu 1949. godine, a preminuo u Sarajevu 29. januara 2012. godine. Posljednji je generalni sekretar Saveza komunista BiH i prvi predsjednik SDP-a BiH. Bio je nositelj transformacije SK BiH u SDP BiH 1991.
Njegov prijatelj, socijaldemokrata i funkcioner SDP-a BiH Miro Lazović prisjetio se početka devedesetih godina, kada se na Bosnu i Hercegovinu spremala oružana agresija: „SDP je imao sastanke na kojima se razmatralo da li da se prihvati poziv Alije Izetbegovića da SDP uđe u strukture vlasti. Izetbegović je imao jednu ideju koja se kasnija pokazala krucijalnom, a to je da samo multietnička Bosna i Hercegovina može dobiti podršku Amerike odnosno Evrope u odbrani onih temeljnih principa kroz koje je Bosna i Hercegovina prošla. I tada je bilo ljudi u SDP-u koji su smatrali da ne treba ići sa SDA u vlast. Predsjednik Nijaz Duraković je to presjekao. Rekao je da je u pitanju država i da moramo ići u strukture vlasti radi države”,sjeća se Miro Lazović.
Tako je tokom rata u BiH Nijaz Duraković bio član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine. Sa čela SDP-a otišao je 1997. godine. Mnogi se i danas sjećaju njegovog brutalnog istjerivanja iz SDP-a, uz opšte ovacije i proročanskih riječi o ovoj partiji. Prošlih nekoliko godina ta se partija, nakon svega, ponosi Nijazom Durakovićem.
Omiljeni Nizo bio je profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a u nekoliko mandata bio biran u parlamente na različitim nivoima.
Uvijek je bio oštrog jezika.
Sjećam se jedne prilike 1994. od mene zatraže dva profesora sa FIN-a da dogovorim intervju sa Nijazom za Ljiljan. Oni bi bili prisutni dok ja pravim intervju. Pošto sam često bio sa profesorom, začas sam dogovorio susret u redakciji. Kad je došao, iznenada su zamolili da oni naprave intervju. Pitao sam ga hoće li pristati. Nasmijao se i rekao: Naravno.
Razgovor je trajao satima. Očito je u pitanju bilo nešto što profesore interesovalo. Nakon izvjesnog vremena jedan je profesor izašao i zatražio da im se donesu kahve. Zatim je naglo prišao i rekao mi začuđen: “Pa on je hafiz. Koji god ajet krenemo govoriti on ga dovrši.”
Nakon intervjua Nijaz je izašao sa karakterističnim osmijehom, sa mnom se srdačno i gromoglasno pozdaravio i otišao. Ja sam se već uvjerio da je profesor znao napamet čitava poglavlja nekih filozofskih knjiga.
Njegov prijatelj Zdravko Grebo je bio profesor emeritus na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Umro je u isti dan 29. januara, kad i Nijaz, sedam godina poslije.
Zdravko Grebo je bio redovni profesor na predmetu Teorija prava. Osnivač je gradskog radija ZID i Izdavačke kuće ZID, koji su radili i u vrijeme krvave opsade Sarajeva. Bio je direktor Međunarodnog postdiplomskog centra za Europske studije na Pravnom fakultetu u Sarajevu.
Osnivač Otvorenog društva BiH, Helsinškog parlamenta građana BiH, nosilac je Nagrade Europskog kluba za mir i protiv rasizma i ksenofobije, Rooseweltove medalje i Francuske legije časti.
Sudbina je udeverala da dva velika i časna Hercegovca odu sa ovog svijeta na isti dan.
Iako i jedan i drugi ljevičari, nisu sebi dopustili, kao neki, da u najgoroj kasapnici ovog naroda budu postrani, nego su se odmah stavili u službu svojoj Bosni i Hercegovini.
Više od svega bili su dva divna i plemenita Bošnjaka, kojima je vladala golema prostodušnost i iskrenost.
