Warren Zimmermann (16. novembar 1934. – 3. februar 2004.) bio je američki karijerni diplomata, čuven kao posljednji američki ambasador u SFR Jugoslaviji, prije njenog raspada. Umro je od raka pankreasa u svom domu u Great Fallsu u Virginijim, na današnji dan, 3. februara 2004.
Zimmermann je igrao aktivnu diplomatsku i geopolitičku ulogu u toku prve agresije na BiH.
Sve je o zavbilježio u svojim memoarima: “Porijeklo katastrofe”, dajući pravu sliku krvavog rata protiv Bosne i Hercegovine.
Danas se Zimmeramnnu pokušavaju podmetnuti svakakve stvari, po i da je navodni krivac za propast plana Carington – Kutiljero. No on je od samog početka odlično znao za dogovore Miloševića i Tuđmana i planiranoj krvavoj podjeli Bosne i Hercegovine.
Starom i iskusnom diplomati sve je odmah bilo jasno:
„Tuđman je priznao da je o tim fantazijama razgovarao sa Miloševićem, rukovodstvom Vojske Jugoslavije i bosanskim Srbima“, piše Zimmerman, „i oni su se složili da je jedino rješenje podjela Bosne između Srbije i Hrvatske“.
„Ni Tuđman, ni Milošević nisu se nimalo trudili da od mene sakriju svoje namjere prema podjeli Bosne“, pisao je Warren Zimmermann. Osuđivao je to i upozoravao ih na moguće posljedice.
U svojim memoarima je zabilježio razgovar sa Tuđmanom, kada ga je pokušao urazumiti:
„Kako možete očekivati od Miloševića da će poštovati dogovor s vama o podjeli Bosne, kad on pokušava anektirati dijelove Hrvatske?“ Odgovor je šokirao ambasadora Zimmermanna: „Zato što ja mogu vjerovati Miloševiću“, rekao mu je jasno i glasno Tuđman.
Miloševića je odmah pročitao kao tiranina i prevaranta.
“Milošević ostavlja snažan utisak na one koji nemaju informaciju da bi pobili njegove često pogrešne tvrdnje. Veliki je broj američkih kongresmena i senatora koji su izašli iz njegove kancelarije uzvikujući: ‘Pa on ni blizu nije toliko loš kako sam očekivao’”.
Jednako tako je briljantno odredio Radovana Karadžića u svom djelu “Porijeklo katastrofe” i to “kao Himlera svoje generacije”.
Warren Zimmermann je primijetio: “Oni koji uvjeravaju da su “drevna balkanska neprijateljstva” odgovorna za nasilje koje je iznenadilo i razorilo Jugoslaviju, zaboravljaju moć televizije u rukama zvanično izazvanog rasizma.”
Bio je apsolutni kritičar tadašnje politike prema BiH: “Odbijanje Bushove administracije da pravovremeno upotrijebi amerićčku moć bila je naša najveća pogreška u cjelokupnoj jugoslovenskoj krizi. To je neizbježno dovelo do nepravednog ishoda I propuštene prilike da se spasi više od stotinu hiljada života”.
Uostalom, “početkom proljeća 1994. godine, nakon neuspješnih pokušaja da pridobije Warrena Christophera za promjenu kursa prema Bosni, Warren Zimmeramann kao visoki službenik State Departmenta napustio je službu”, zabilježio je u “Najsramnijem trenutku” ovaj časni čin protesta čuveni publicist Brendan Simms.
Prema novinarki, nedavnoj dragoj gošći Bosne i Hercegovine, Samanthi Power, autorici knjige “Problem iz pakla: Amerika i doba genocida”, Zimmermannova karijera u Jugoslaviji bila je obilježena “frustracijom zbog otpora Bushove administracije da interveniše”. Njegov posljednji službeni čin prije nego što je opozvan u Sjedinjene Države 16. maja 1992. bio je da napiše povjerljiv dopis pod nazivom “Ko je ubio Jugoslaviju?” državnom sekretaru. Svaki od pet dijelova memoranduma bio je na čelu sa stihom iz pjesme “Ko je ubio Cock Robina?”. U Zimmermannovoj analizi, nacionalizam balkanskih lidera, naravno Miloševića i Tuđmana doveo je do krvave propasti zemlje.
Uporno je vodio kampanju da ubijedi SAD da moraju djelovati kako bi okončali ono što je označio kao “srpsku agresiju u ubijanju”. Smatrao je da bi “zračni udari NATO-a na Srbe u bilo kom trenutku tokom rata zaustavili rat i doneli dogovoreni sporazum”.
Bio je ključni čovjek u oslobađanju predsjednika Alije Izetbegovića iz zarobljeništva na aerodromu Sarajevo. Izetbegović se upravo vraćao sa pregovora u Lisabonu. Dok je trajao pokušaj državnog udara brutalnim napadom JNA na Predsjedništvo, direktno je zvao Aerodrom i ultimativno tražio oslobađanje predsjednika. Nazvao je to nečuvanim državnim udarom na Bosnu i Hercegovinu.
Pokušaji da se danas Warren Zimmermann proizvde u navodnog Miloševićevog čovjeka djeluju kao dobar vic. Ljudi u Bosni i Hercegovini imaju dobro pamćenje kad su u pitanju prijatelji.
