Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović se pokazuje kao provokator. “Srećom, on nema atomsku bombu”, kaže se u tekstu u švicarskom listu “Tages Anzeiger” (TA), računajući da bi mu dugme za lansiranje bilo najbliže kao vrhovnom komadantu Hrvatske vojske (HV).
“Zoran Milanović je svojevremeno bio socijaldemokrat, a kao premijer vodio je Hrvatsku u EU. Sada ovaj šef države usvaja populistički ton, udvara se ratnim zločincima i vrijeđa bosanske muslimane”, piše švicarski list u tekstu njegovog urednika Envera Robellija.
List navodi da se Milanović ponaša kao provokator i da od izbora za predsjednika šalje žaoke u smjeru Bosne i Hercegovine. Spominje se njegova izjava “prvo sapun, onda parfem” te se konstatira da je u Sarajevu shvaćena “kao rasistička uvreda”.
“Šta predsjednik čita?”
Ovo pitanje nedavno je postavila jedna zagrebačka knjižara i organizovala događaj sa hrvatskim predsednikom Zoranom Milanovićem. Stigao je tačno, rukovao se i rekao da je kao tinejdžer progutao, između ostalog, delo francuskog istoričara Aleksisa de Tokvila „O demokratiji u Americi” i monumentalni roman Fjodora Dostojevskog „Braća Karamazovi”. Šef države se brzo upustio u ćaskanje i u jednom trenutku se prepustio sljedećoj rečenici: „Smatram da je besmisleno poticati ljude da čitaju“.
Bolje bi mu bilo da ne čita !
Kako se predstavlja u javnosti, nije čudo što mu je drag Alexise Toqueville. Taj francuski diplomata i politički filozof iz 19. vijeka napisao knjigu “Raport iz Alžira”, gdje odobrava upotrebu sile za eliminaciju civilnog stanovništa na neprijateljskoj teritoriji, preciznije tamo gdje je jadni svijet rođen I živio.
Nije ni čudo što mu je ideal roman Fjodora Dostojevskog “Braća Karamazovi”.
Riječ je o najgorem islamofobnom i antisemitskom romanu.
Vjerovatno se radi o jednom od najotrovnijih štiva u historiji svjetske književnosti. Romanu u kojem je mržnja prema islamu apsolutni hajlajt.
Evo ga: ‘U cara Trajana kozije uši’.
Milanović se odredio i Toquevillom i voljenim romanom o Karamazovima. Sad znamo i duhovnu pozadinu njegovih uvreda bosanskih muslimana.
Ipak je sreća pa blizu njega nema opasnijih dugmadi i sličnih digitalnih instrumenata.
