U posjetu mimo zapadne Hercegovine dolazi prvo Zoran Milanović, predsjednik, a dan-dva nakon njega i Andrej Plenković, premijer Hrvatske? Dva ključna čovjeka se inače ne podnose, što je nezabilježen nonsens u bilo kojoj državi.
Ovih dana je Plenković posjetio Ukrajinu, Kijev i Lvov. Milanović, koji važi kao ruski čovjek, kojeg su Rusi i označili svojim čovjekom, rekao je da je „posjeta njegovog premijera Ukrajini – šarlatanstvo“. Premijer mu je odgovorio: „Briljantan je poljednjih dana. Samo ojačava svoj međunarodni ugled i položaj“.
Ova duhovita blagost u njihovim raspravama izgleda kao dobro režirana. Ne čini se da dolaze u BiH da se svađaju. Kad je riječ o Bosni i Hercegovini tu su do sada pokazivali apsolutno jedinstvo u stavovima.
Možda je vrijeme da se javnost u BiH i RH upita da li su sukobi Milanovića i Plenkovića igra koja treba da se u nekom obliku prenese na BiH?
Dolazi li nam građanin Milanović ili predsjednik susjedne države?
Po kućnom redu on bi se trebao najaviti MVP-u BiH. Ministrici Turković, kojoj je Milanović predsjednik. Trebao bi to uraditi i radi njega i radi pratnje koja valjda nosi naoružanje.
Dakle, nakon silnih uvreda, pljuvanja, hraktanja i podrigivanja na Bosnu i Hercegovinu, nedostojnih portira u Banskim dvorima, Zoran Milanović je najavio posjetu ovoj državi. Dolazi, pretpostavljamo, opet poluprivatno, jer posjeta Travniku nema službeni karakter. Kao građanin turista će ući u BiH, a onda će valjda ovdje opet biti predsjednik svih Hrvata.
Kad prelazi državnu granicu, policijske agencije su obaviještene da je ušao. Samo uz najavu agencije se uključuju u osiguranje njegovog boravka. Je li se najavio? Zamisli predsjednika susjedne države koji dolazi po svojoj volji i po svojoj agendi.
Za normalnog čovjeka prvo i ključno pitanje je njegove sigurnosti. Ovi upadi susjednih političkih velikodržavnika postaju noćna mora. Šta ako se nešto ne daj Bože dogodi, ili, čak, režira kao ono Vučićevo bajagi „stradanje“ u Srebrenici? Kada je jasno bilo da je akcija navodnog napada na Vučića dobro režirana. Kasnije se u desetinama navrata potvrdilo da je srbijanski predsjednik vrhunski režiser atentata na sebe i svoju porodicu. Po njegovom priznanju preživio je 900 pokušaja ubistva. Čovjek samo još nije sam sebe granatir'o.
Milanović, nije preživio ni jedan atentat, jer ga, hvala Bogu, do sada niko nije pošteno ni primijetio, osim njegovih ruskih prijatelja. Kako to da do sada na njega niko nije pokušao atentat, a na Vučića je pokušano 900 atentata?
U Bosnu i Hercegovinu dolazi turista, predsjednik, građanin iks. On će postaviti cvijeće na mjesto pogibije vozača kamiona u Konvoju spasa. Neće se ni počešati na ubistvo 11 ljudi iz Tuzlanskog konvoja, od čega je 7 vozača iz Tuzle. Da ne govorimo o sakaćenju ljudi i pljački.
U Bosnu dolazi predsjednik druge države kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Hrvatske. I dolazi nepozvan. Ili kao čovjek koji je sam sebe pozvao u Travnik.
Mnogi se danas plaše hoće li osoba biti do te mjere ekscentrična da svoje fingirano ludilo ubaci u komandovanje Oružanim snagama susjedne Hrvatske? Da li njegove izjave protiv BiH i rasističke uvrede Bošnjaka trebaju eksplodirati u neki naredni užas? Recimo, da ga jedno jutro ponese i objavi rat Bosni i Hercegovini? Ili se učlani u SNSD?
Da ne slutimo, ali na istočnoj strani imamo Milanovićevog pandana, kojeg je neko pokušao ubiti 900 puta.
Sve djeluje kao dio jedinstvene igre čiji rasplet čekamo. Nekada smo imali psihijatre na vlasti koji su pokretali ratove, ali prošlih godina u prvi plan izbijaju ljudi koji se prema onome što govore predstavljaju kao pacijenti.
Bosna se trenutno nalazi, najblaže rečenio, između dvije političke klinike.
