Kao da nam nije dovoljna, sada već globalna, energetska i ekonomska kriza izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu, kao novi udar na neoporavljenu ekonomiju poslije pandemije virusa korona i posvamašnje depresije koja je već hiljade natjerala u pečalbu ili trajno iseljavanje iz zemlje, samo nam je još trebao puzajući državni udar.
Plan B
Uporno insistiranje na tome da je Bosna i Hercegovina “nefunkcionalna i nemoguća” već predugo se nastoji dokazati blokiranjem svih vitalnih organa i funkcija, ne bi li se konačno prihvatio sada već neskriveni koncept etničke podjele kao početak realizacije velikodržavnih projekata susjeda Bosne i Hercegovine.
Plan B, kojeg su prije četiri godine pred posljednje opće izbore, nakon sastanka u Mostaru nagovijestili predsjednici HDZ Dragan Čović i SNSD Milorad Dodik, mogao bi se slikovito predstaviti kao realizacija Direktive broj sedam Radovana Karadžića: “…stvoriti nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti bez ikakve nade za opstanak i život za stanovništvo…”. Ovoga puta drugim sredstvima.
Prvo je relativiziran Ured visokog predstavnika, na što su nasjeli i mnogi koji je zalažu za građansku BiH, izgubivši valjda živce u očekivanju reakcije na flagrantna kršenja Dejtonskog sporazuma. Drugi na listi za odstrel su bili strane sudije u Ustavnom sudu BiH, kako bi se međunarodna zajednica potpuno isključila iz tumačenja i zaštite Ustava BiH.
Potpuno nediplomatski i beskrupulozno u to se umiješala i Ambasada Ruske Federacije BiH, cinično se zalažući “za suverenitet BiH i isključenje stranaca iz procesa odlučivanja o unutrašnjim pitanjima.
Mora se ovdje naglasiti časna uloga predsjednika Ustavnog suda BiH Mate Tadića, koji je u više navrata statističkim podacima demantirao da su većinu odluka preglasavanjem donijele strane i bošnjačke sudije, i kazao da su naprotiv skoro 90 posto odluka donesene jednoglasno.
Vraćanje na ono prije početka
Već duže vrijeme se relativizira i sam Dejtonski sporazum, pozivima na vraćanje “izvornom Dejtonu”, iako je sve što je za 30 godina izgrađeno rezultat usaglašenih promjena u dejtonskoj strukturi. Vraćanje na početak, u stvari je vraćanje na ono prije početka.
Pokazalo se da izgrađena državna struktura prema građanima kako-tako funkcionira, bez obzira na to sastaju li se skupštine i zasjeda li Vijeće ministara BiH. Građani moraju uredno plaćati poreze, takse i kazne, fiskalne i parafiskalne namete, dobivaju potrebna dokumenta, manje ili više brzo i efikasno. Ipak, ono što bi pokazalo da nešto dobijaju zauzvrat, da neko vodi računa o njima, mogli su vidjeti samo na nižim nivoima vlasti – tamo gdje opstrukcija ne dopire ili gdje je opstrukcionistima politički oportuno.
Namjerno je obećana pa blokirana intervencija u obliku smanjenja PDV-a i akciza kao pomoć stanovništvu. Ako ikad i ikako dođe do neke podrške u ublažavanju posljedica ekonomske krize izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu, bit će to preko entiteta, jer bi se ovakvim odlukama na državnom nivou stekao utisak da se ne može bez države. Ovako će, navodno, Dodik podijeliti po 100 KM. I to nije korupcija u izbornoj godini.
Zato se krenulo u napad da se iz te strukture izvuku noseći blokovi Uprave za indirektno oporezivanje, Agencije za lijekove, VTSV, Oružanih snaga BiH, BHRT… Kao i napad na Centralnu banku BiH, od koje se tražilo da podijeli entitetima višak u odnosu na devizno pokriće konvertibilne marke.
Trajna etnička podjela izmjenom Izbornog zakona
Zahtjev za izmjene Izbornog zakona BiH, koje nisu moguće bez intervencije u ustavnu materiju, bio je pokušaj da se ustavnim promjenama ustvari prvi put ratificira Dejtonski sporazum i time etnička podjela, na kojoj se insistira, učini trajnom. Kad bi ona bila prihvaćena, vremenom bi međuetničke linije prerasle u unutrašnje granice koje bi okoštale i dovele do postepene “disolucije” Bosne i Hercegovine.
Paralelno, poziva se na dijalog, ali isključivo pod uvjetima i na osnovama koje secesionisti postavljaju, često se lažno pozivajući na Ustav, zakone i evropsku praksu, pritom insistirajući na svom, kao jedinom ispravnom tumačenju. Kada se za tumačenje ili konsultacije pozovu neutralne osobe i institucije iz međunarodne zajednice, izgovor je da su “izlobirane od bošnjačkih predstavnika”.
Ironično, to što je prigovarala “bošnjačkoj strani”, činila je “hrvatska strana”. Aktivno se uključila cjelokupna diplomatska mreža Republike Hrvatske, lobirajući kao članica Evropske unije protiv temeljnih demokratskih principa te zajednice. Posebno njen predsjednik Zoran Milanović, koji je to iskoristio i za unutrašnji sukob sa premijerom Andrejom Plenkovićem.
Negirajući kontinuitet države BiH, eksplicitno zapisan u Dejtonskom sporazumu, secesionisti redovno nastoje relativizirati i aktuelni postdejtonski kontinuitet, zahtijevajući da se o svakom pojedinačnom pitanju ponovo glasa, iako su o tome već doneseni strateški dokumenti ili zakoni po kojima su dužni svi da se ponašaju. Kažu pod pritiskom stranaca.
Recimo, Dodik nije na dnevni red stavio izmjene Strategije vanjske politike, u kojoj stoji da će pri donošenju vanjskopolitičkih odluka, BiH slijediti odluke Evropske unije, jer je znao da ta odluka neće proći. Kasnije je osporavao glasanje BiH u UN i Vijeću Evrope, iako je ono usklađeno sa Evropskom unijom. A svaka odluka vrijedi dok se konsenzusom ne promijeni. Po njegovom, trebalo bi na svakoj sjednici glasati o ranijim odlukama, jer je moguće da je promijenio mišljenje.
Partijsko potkivanje pravosuđa
Relativizacija je zatim prešla u drugu granu vlasti – pravosuđe. Politička kontrola pravosudnih institucija je izgleda ušla u završnu fazu. Sada je sve manje časnih pravnika koji se žele kandidirati na funkciju glavnog državnog tužitelja, jer su svi prethodnici smijenjeni nakon utvrđenih nečasnih radnji, a protiv nekih su pokretani krivični postupci.
Nakon što je nedavno smijenjena sa funkcije, bivša glavna tužiteljica je za osvetu ponovo pokrenula davno presuđeni predmet Dobrovoljačka i mimo presude Haškog tribunala da je kolona u toj ulici bila legitimna vojna meta. Nedavno je sa funkcije smijenjen glavni tužilac RS Mahmut Švraka, nakon što je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik kritikovao tužilaštva u RS zato što su slučaj ubistva policijskog inspektora prepustili državnom tužilaštvu.
Svaku sumnju političke kontrole nad pravosuđem razbio je prethodni predsjednik VTSV-a Milan Tegeltija, poznat po aferi “Potkivanje”, pošto se pojavio na stranačkom skupu, a nakon što je smijenjen sa funkcije postao je savjetnik Milorada Dodika.
Manipulacije preostalim procesima protiv počinitelja ratnih zločina, uključujući i posljednja hapšenja bosanskohercegovačkih branitelja i postupke u Republici Srbiji, doprinose općoj pravnoj nesigurnosti.
Nakon niza sankcija protiv članova vođstva RS, zaustavljena je pomoć projektima u RS, i građani sa državljanstvom manjeg entiteta našli su se na udaru sankcija.
Žaba je skuhana
Vladimir Putin je morao mijenjati Ustav da bi sebi prilagodio predsjednički mandat. Aleksandar Lukašenko je morao na izborima osvojiti 83 posto glasova. Ovi bi nama i izbore oduzeli.
Dosta je što godinama ne usvajaju državni budžet. Pa onda ni ne polažu račune za njegovo trošenje. A troše, mnogo. Odbili su bezobrazno sve prijedloge da im se smanje ili ograniče primanja i privilegije, te otpremnine prilikom jednodnevnog odlaska u penziju. A penzionera pun Parlament i Vijeće ministara BiH.
Sada bi na početak vratili i da mandat pripada strankama. Odnosno stranačkim autokratima. Oni bi mandate dijelili najboljim poltronima i penzionerima.
Sudeći po reakcijama, žaba je skuhana.
Na putu su da stvore nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti bez ikakve nade za normalan život i perspektivu stanovništva. I izvrše Karadžićevu Direktivu broj sedam.
