Previše je mutnih i prljavih radnji oko Bosne i Hercegovine. Stalno i bezobzirno negiranje genocida i zločina protiv čovječnosti je dugoročna strategija. To je odavno zajednički projekat Beograda i Zagreba i mogao bi se nazvati: ‘Razvlačenje pameti’.
Kao što su nekada dijelili BiH u udruženim zločinačkim poduhvatima i agresiji na nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu, u zajedničkom poduhvatu Beograd i Zagreb odavno negiraju zločine i slave svoje zločince.
Posljednja Dodikova izjava, suluda kao i mnoge, da Sarajevo nije bilo u okruženju je ustvari nova koska za ovdašnje medije i društvene mreže. Nije negirao genocid, ali jeste zločin nad okupiranim Sarajevom. Valjda će neko jednog dana staviti u dnevnopolitički kontekst
Dodikove ničim izazvane i većinom sulude izjave negiranja zločina. Uvijek je to odvraćanje pažnje sa nekog problema, ponajviše kad u javnosti gube njegovi prijatelji, HDZ-ovi favoriti. Zasigurno je to ovaj put bio slučaj Kordić. Što luđe to bolje i efektnije, to veća koska za glođanje. I Darija Kordića će sve manje biti u sarajevskim medijima.
To je jedna od ključnih igara bez granica i razlog što je ova strana bez odgovora na stalne laži i višedecenijsko negiranje zločina i genocida? Nemali dio bošnjačkog naroda i neke njegove političke elite daju svoj doprinos ovom stanju beznađa. Nema niko sigurniji u svoje stavove od bošnjačkih glasnih neznalica koje siju sumnje u sve i svašta.
Strategija Beograda i Zagreba su oni bučni ispraćaji optuženih za zločine koje su otpremali u Hag. Počevši od Šešelja, kojeg je pratila masa uz histerične povike, pa do ispraćaja Šestorke i Kordića iz Zagreba. Poručivalo se: ‘Mi smo vam izručili svoje ratne zločince. Pokazali kooperativnost. Ispunjavajući zahtjeve, mi smo priznali taj Sud jer se plašimo reakcije moćnog Zapada. Ali sve vrijeme naše politike i naši mediji će negirati da je bilo genocida i zločina nad Bošnjacima. Mi ćemo u javnosti apsolutno i uporno braniti svoje zločince.’
A onda, nakon odsluženja kazne od deset-petnaest godina, organizuju slavodobitne dočeke tih istih zločinaca sa egzaltiranom masom, sa popovima i političarima na aerodromima, sa zagrljajima uz suze radosnice. Jer to je projekat! Tako će se svijetu pokazati da oni nisu uzalud nego ciljano ubijali, da nisu uzalud kažnjeni i odležali kazne. Oni su njihovi heroji jer je politika ostala identična, jer su velikodržavni ciljevi i danas isti. Konzervirane su već 30 godina zločinačke politike Miloševića i Tuđmana, sa identičnim ciljevima: Za ko zna koji po redu pokušaj istrebljenje Bošnjaka, za podjelu i uništenje hiljadugodišnje Bosne. Negiranjm zločina treba otvoriti prostore za nova zla.
To je strategija zbog koje se svakodnevno javno negira genocid. Na sportskim takmičenjima uz parole: „Nož žica Srebrenica“, na stadionima slike osuđenog zločinca Ratka Mladića, desetine murala sa njegovim likom po Beogradu… Treba revidirati historiju, poniziti i relativizirati međunarodnu pravdu. Onu koja je u Hagu presudila velikodržavnim politikama i koja neće nestati. Te dvije velikodržavne politike u ovoj BiH uz sebe imaju domaće pravosuđe, koje su okupirali sa svojim kadrovima i svojim ljudima.
Skoro dvadeset godina službenici tzv. međunarodne zajednice upravljaju procesima formiranja sudske vlasti u BiH. Nekoliko stotina miliona eura je utrošeno u taj proces, da bi prije nekoliko mjeseci tužioci BiH, na posebnoj konferenciji, rekli da „ne znaju“ procesuirati negatore genocida i one koji ne žele vidjeti presude Suda u Hagu (MICT).
Sve je dobilo druge oblike nakon Kordićeve užasne tvrdnje da bi ponovio sve do zadnje sekunde svog zločina. I ti stranci koji su napravili Sud i Tužilaštvo BiH i koji ih kontrolišu tražili su i dobili optužnicu protiv Kordića. Uradilo je to ekspresno isto ono Tužilaštvo koje je prije toga javno tvrdilo da ne zna način kako da kazni negiranje genocida i negiranje presuda Suda u Hagu.
To je projekat! Bosna i Hercegovina je nemoćna protiv dva politička nasilnika i dva pravna nasilja unutar vlastite države. Tom projektu se pridružio i sam visoki predstavnik Schmidt, kad je u New Yorku izjavio kako je Dodik opet počeo negirati genocid, kad je čuo da tužioci ne znaju procesuirati negiranje i pljuvanje po presudama Haga. Samo ovom izjavom Schimdt je morao biti ključni svjedok protiv Dodika u optužnici za negiranje genocida.
Lakrdiju dodatno prave tužioci koji su po kvoti Bošnjaci i koji misle da javnost ne zna o kakvim se oportunim osobama radi i da su takvi svojevoljno u raljama antibosanske politike. Ne trebaju oni biti Bošnjaci, neka budu makar obične birokrate koji će pročitati poneku presudu Suda u Hagu i pronaći zločince od opsade Sarajeva do zločina genocida u Srebrenici. Ne smiju ili neće, svodi se na isto.
Zahtjev Schmidta za optužnicom protiv Kordića još jednom nam pokazuje da je uredno savjetovan iz Zagreba. Pitam se da li je obaviješten da će Dodik svojom izjavom skrenuti bijes javnosti sa Kordića nakon one neljudske izjave? Da li su o tome obaviješteni i neki Bošnjaci Dodikovi partneri u vlasti?
Ping-pong. Ping-pong, rekao bi strateg Schmidt. Njegov zahtjev za optužnicom protiv Kordića je fingiran. Valja izbjeći Kordićevo moguće izručenje u Hag na dosluženje kazne. Uostalom, Schmidt zna da je optužnica protiv Kordića ništa pred domaćim pravosuđem? Može se uručiti samo Republici Hrvatskoj, jer je Kordić njihov državljanin. I onda? Ništa! Biće zaštićen kao Ilijašević, kao Jelavić, kao Jelić i desetine drugih bjegunaca od pravosuđa u BiH. Dakle, iznenadna i hitna podignuta optužnica u Tužilaštvu BiH ima samo tu pozadinu. Da se slučaj razvodni, smire ili odvrate strasti i, kao i do sada, sve pretvori u novu pravosudnu parodiju!
Čeka se reakcija Suda u Hagu koji je svjestan ovih užasnih igara. Imaju sve informacije o ovim podvalama i igrama.
Glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MICT) ili Kaznenog suda u Hagu Serge Brammertz je upravo podsjetio Vijeće sigurnosti da poricanje genocida i veličanje ratnih zločinaca i dalje izaziva veliku zabrinutost: „Međunarodna zajednica odlučna je izvesti ratne zločince pred sud. Trebalo bi se jednako posvetiti promicanju istine nakon završetka tih suđenja“, najavio je Brammertz. Uostalom „MICT može da vodi ponovljena suđenja, žalbene postupke za predmete pred MKSJ, suđenja za nepoštovanje suda i lažno svjedočenje“, stoji u kredu ovoga suda.
Zato neka ovdašnje diplomate, duboko involvirane u unutarnju politiku ove države, traže od institucija EU, OHR-a, OSCE-a, UN-a da se Kordić uputi na dosluženje kazne od 8.5 godina zbog sramnog kršenja odluke o puštanju na prijevremenu slobodu. Ukoliko to ne urade to će biti udarac na Sud u Hagu (MICT), koji ne može sebi dopustiti ovo ponižavanje njegovih presuda i rušenje njegovog ugleda.
Od žrtve se očekuje da se umori, da zaboravi, da odustane, konačno nemoćna da dobije političko priznanje i nastavak sigurnijeg življenja. Hajde da zaboravimo šta je bilo i krenemo naprijed? Da porodice žrtava zaborave na genocid, a zločinci zaborave da su ubijali? Priča o bezuslovnoj toleranciji koja se čuje od nove vlasti mogla bi se uskoro pretvoriti u nerješiv problem. Vjerovati da će Beograd i Zagreb odustati od velikodržavnih projekata je više nego naivno.
Ako oni koji su razarali BiH i danas streme ka istim ciljevima, čemu onda vodi strategija koja traži pomirenje nad grobovima žrtava? Sve je moglo biti drugačije. Ne pričom o toleranciji, koja se pretvara u puko ispunjavanje velikodržavnih želja Beograda i Zagreba, nego sa probosanskim političkim jedinstvom koje rađa političku snagu. Ne podjelama i neprijateljstvima, koja vode samo u poraz ideje i sna o Dobroj Bosni.
Koska je bačena!
