Parlament Bosne i Hercegovine trebao bi danas (srijeda) razmatrati prijedlog zabrane zloupotrebe pojma genocid kojeg su političari iz Republike Srpske postavili kao uslov povratka na radna i mjesta i odlučivanja u državnim institucijama.
Nakon što je Klub poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Klub poslanika Srpski klub uputio Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Prijedlog zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocid, udruženja žrtava su se tome usprotivila, a dio stručnjaka smatra da on može ograničavati slobodu govora dok navode probleme praktične primjene ovog zakona.
Predloženim rješenjem, koje do sada nije dobilo javnu podršku parlamentarne većine, uređuje se zabrana zloupotrebe pojma genocid na način da se ona propisuje kao novo krivično djelo te se uređuje i krivična sankcija od šest mjeseci do pet godina, piše BIRN BiH.
Takav prijedlog za pravnu stručnjakinju Lejlu Gačanicu predstavlja ograničenje slobode govora jer se njime pokušava spriječiti govor o činjenicama koje su utvrđene i ratnom zločinu koji jeste kvalificiran kao genocid ostavljajući prostor svemu onome što jesu interpretacije.
“S druge strane, apsolutno je pogrešno i društveno i moralno i na bilo koji drugi način uopšte predlagati ovakav zakon i tvrditi da zapravo iznošenje bilo kakve ideje o genocidu može dovesti do narušavanja mira, dok zapravo to negiranje ili njegovo počinjenje to ne čini”, kaže ona.
Prijedlog navodi da će se sa najmanje tri godine zatvora kazniti svako ko “govori ili piše ili na drugi način učini javno dostupnim tekstove, slike ili svako drugo predstavljanje ideja o genocidu, omalovažavajući ili izlažući javnoj poruzi” državu ili njene entitete ili pojedince odnosno grupe na način koji bi mogao potaknuti nasilje ili mržnju.
Dok se u tekstu prijedloga navodi kako su razlozi za donošenje stvaranje mogućnosti da se sankcioniše zloupotreba pojma, ova inicijativa pojavila se nakon višemjesečne blokade rada državnih institucija i poruke srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da se poslanici i ministri vrate na posao. Blokada je najavljena nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko u julu prošle godine nametnuo zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca.
Način na koji je napisan prijedlog ograničio bi slobodu govora, smatra i sarajevska advokatica Nina Kisić.
“Sam nacrt zakona je u suprotnosti sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava koja, vrijedi napomenuti, ima prioritet nad svim zakonima BiH”, objašnjava ona.
Advokatica Kisić smatra da se uopće ne radi o zaista stvarnom pravnom prijedlogu, nego isključivo o političkom pitanju.
“Sam nacrt je potpuno neodređen, te nije jasno da li je intencija predlagača da zabrani i spominjanje shoaha (holokausta), genocida nad Jermenima, genocida u Rwandi. Predlagač inkriminiše spominjanje genocida koje bi moglo potaknuti na mržnju ili nasilje usmjerene protiv države i entiteta, a nije jasno ni na koju grupu lica se navodna mržnja ili nasilje trebaju odnositi. Nadalje, predlagač nije konkretizirao šta se podrazumijeva pod ‘mržnjom’, jer se radi o pojmu koji označava emociju”, navela je Kisić.
Novaković-Bursać smatra da nisu potrebne dodatne dorade da bi se moglo krivično goniti za kršenja ovakvog zakona.
“Mnogi prigovaraju zašto se nije išlo na izmjene i dopune krivičnog zakona. Mi smatramo da je ovo jedan dovoljno širok prijedlog jer mi u slučaju da smo išli na izmjene i dopune zakona o krivičnom postupku, mi bismo predali u proceduru prijedlog koji ne bi sadržavao Službeni glasnik u kojem su objavljene nametnute izjave i dopune tog zakona, što znači da taj zakonski prijedlog automatski, po tumačenju nekih, ne bi dobio prohodnost”, pojašnjava Novaković-Bursać, te dodaje da su predlagači na ovaj način htjeli biti maksimalno otvoreni i razgovarati o tome, “imajući na umu da mi ne prihvatamo da postoje izmjene i dopune posljednjeg, one neke iz jula”.
Advokatica Tatjana Savić iz Bijeljine smatra da i ranije dopune Krivičnog zakona imaju problem sa dokazivanjem jer je uslov za to da se radi o radnjama preduzetim “na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe lica ili člana takve grupe”. Na praktično identičan način je, kako kaže, normiran i ovaj prijedlog zakona.
Savić smatra da oba zakonska rješenja ne mogu postići svoju svrhu, a tužioce stavljaju pred nemoguću misiju da dokazuju nešto što je praktično nedokazivo.
