Novinarka Adelheid Wölfl, koja posljednjih mjeseci intenzivno prati političku krizu u našoj zemlji, u novoj analizi za austrijski list “Standard” upozorila je na moguće skoro stupanje na snagu secesionističkih zakona koje je inicirao nacionalistički lider Milorad Dodik, skreće pažnju na nemogućnost Ustavnog suda BiH da ih suspendira uslijed “preopterećenosti” i apostrofira vezu lidera HDZ-a Dragana Čovića sa Rusijom.
Bosansko proljeće prijeti zahuktavanjem na političkoj sceni, budući da bi početkom aprila u RS mogao stupiti na snagu zakon kojim se predviđa da državna imovina postane vlasništvo entiteta, iako je to u suprotnosti sa ustavom.
Ustavni sud BiH je utvrdio da otvorena pitanja državnog vlasništva – riječ je o kasarnama, ali i šumama – mora riješiti državni parlament.
Shodno tome, Narodna skupština RS-a nema pravo jednostrano inkorporirati imovinu.
Konkretno, riječ je o Zakonu o nepokretnoj imovini koji je NSRS usvojila 10. februara. Bošnjački poslanici su uložili veto na taj zakon, ali je to odbacio Ustavni sud RS-a.
Budući da je Ustavni sud BiH trenutno potpuno “zatrpan”, vjerovatno će proći mjeseci prije nego što sud naloži da se provedba zakona mora zaustaviti dok se ne razjasni ustavnost pravnog akta, piše novinarka Adelheid Wölfl u posljednjoj analizi za austrijski „Standard“.
U međuvremenu, vlasti u RS bi mogle uknjižiti državnu imovinu kao vlasništvo RS-a. To bi moglo imati dalekosežne posljedice.
To bi stvorilo pravnu sivu zonu, što je očito interes političkih elita RS-a. To stvara uslove u kojima bi povratak na prethodno stanje bio još teži.
Zakon o nepokretnoj imovini samo je jedan od mnogih zakonskih akata koje je pokrenula NSRS, a svi služe za provođenje dugogodišnjih secesionističkih planova nacionalističkog SNSD-a pod vodstvom Milorada Dodika.
Zakoni uključuju i onaj o zasebnoj agenciji za lijekove RS, koji je usvojen 20. oktobra i objavljen je u Službenom glasniku RS-a 28. decembra.
Na snagu će stupiti krajem juna. Očito su vlasti u RS-u htjeli ojačati svoju pregovaračku poziciju do tada. Ono što je sigurno je da Ustavni sud BiH može ocjenjivati zakon tek kada stupi na snagu.
Do tada, RS ima vremena da uspostavi novi sistem. Zakonska promjena u javnoj upravi koja je za to bila neophodna stupila je na snagu 10. februara. S novom agencijom, RS bi izašla iz zajedničke državne agencije za lijekove.
Pod okriljem SNSD-a, koji godinama prijeti uništavanjem države BiH, što je bio i ratni cilj nacionalista u ratu protiv BiH od 1992. do 1995. godine, NSRS je 10. decembra donio mjere za odcjepljene RS-a.
To uključuje zakon o stvaranju posebnog Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća RS-a, čime se podriva VSTV na nivou države koji je godinama trn u oku Dodiku.
Prijedlog zakona o VSTV-u RS usvojen je u prvom čitanju 10. februara u NSRS, a u narednih 60 dana predviđeno je raspravljanje o njemu.
Trenutno je predviđeno da zakon stupi na snagu godinu dana nakon objave u Službenom listu. No, i taj se uslov može djelomično promijenjen, pa bi zakon mogao brže stupiti na snagu.
Obim zakonskih promjena koje je RS najavila u decembru obuhvaća širok spektar državnih zakona.
Već sada je jasno da u RS-u mogućnost veta na te zakone praktično ne postoji zbog političkog utjecaja nacionalista u Ustavnom sudu RS.
Međutim, ako se zakoni ne zaustave, u BiH će nastati pravni haos, erozija državnih institucija, što će doprinijeti daljnjoj političkoj destabilizaciji.
Pravni stručnjaci očekuju da će Dodik i njegov SNSD-a da proguraju daljnje zakone o secesiji. U svakom slučaju, nema naznaka da su nacionalisti odustali od želje da unište državu Bosnu i Hercegovinu.
Po svemu sudeći, i u RS-u postoji dovoljno pravnih ekspertiza i već druže vremena se radi na osiguravanju legalne secesije dijela države i na taj način urušavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Vjerovatno najveći izazov u tom pogledu je trenutno na Ustavnom sudu BiH. Naprimjer, Ustavni sud BiH još uvijek nije donio odluku o zakonu u RS-u prema kojem se ne treba primjenjivati državni zakon protiv negiranja i veličanja ratnih zločinaca.
To je zakon koji su nacionalisti iz SNSD-a donijeli kako bi mogli nastaviti negirati ratne zločine i nekažnjeno veličati ratne zločine u RS-u nakon što je 22. jula prošle godine visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo odredbu o zabrani negiranja genocida budući da se godinama pokušavao takav zakon donijeti u Parlamentu BiH, što nije bilo moguće zbog otpora nacionalista.
Od Ustavnog suda BiH je 24. novembra zatraženo da preispita taj pravni akt u RS-u. Ali stvar se do danas nije našla na dnevnom redu suda.
To pokazuje da ni sve druge secesijske zakone koji su opasni za državu BiH neće biti tako brzo revidirani.
Nacionalisti predvođeni Dodikom, a podržani od strane Srbije i Kremlja, također imaju saveznike unutar BiH. To je hrvatska nacionalistička stranka HDZ-a na čelu sa Draganom Čovićem.
Dodikov i Čovićev proruski stav nedavno je bio vidljiv na sjednici Doma naroda BiH.
Obje nacionalističke frakcije usprotivile su se prijedlogu da BiH svoju “politiku, mjere i stavove u potpunosti uskladi sa službenim stavovima EU o agresiji Rusije na Ukrajinu”. Glasali su protiv sankcija Rusiji i protiv stavova Evropske unije.
Čović dobiva veliku podršku susjedne Hrvatske, kao i Dodik iz Srbije.
Sestrinska stranka HDZ iz Hrvatske lobira unutar institucija EU za izmjenu Izbornog zakona kako bi HDZ mogao proširiti svoju poziciju vlasti u BiH. Iznad svega, želi se osigurati da ubuduće samo član HDZ-a može biti predstavnik Hrvata u državnom Predsjedništvu.
Ustav sada jednostavno predviđa da neko iz “hrvatskog naroda” treba zauzeti jedno od tri mjesta.
Trenutno je to političar lijevog centra i nenacionalist Željko Komšić. Tri predsjednika ne predstavljaju etničke grupe u BiH, oni imaju samo nacionalne predznake. Etničke grupe su, sa druge strane, zastupljene u Domu naroda.
Nedavno je Čović zaprijetio da će doći do “teritorijalnog preustroja zemlje”, ako se HDZ-u ne ispune želje. Već sedmicama ima podršku hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koji se čak zalaže da odgađanje izbora u susjednoj BiH kako bi se prije toga promijenio izborni zakon.
Plenković trenutno pokušava uvjeriti druge zemlje Evropske unije u svoju bosanskohercegovačku politiku.
Ipak, posljednjih mjeseci propali su svi pokušaju HDZ-a u BiH da provede svoje, inače stare, etnopolitičke interese jer za njih nema parlamentarne većine.
Izborni savez formiran oko HDZ-a na prošlim izborima 2018. godine osvojio je devet posto glasova.
No, podrška Čoviću sada dolazi i od ruskog ambasadora u BiH Igora Kalabuhova. Podržao je koncept Čovića i ostalih nacionalista da se u BiH prvenstveno radi o tri “konstitutivna naroda” (Bošnjaci, Srbi i Hrvati), a ne o građanima.
Kalabuhov je s tim u vezi kritikovao Nizozemsku. Nizozemska, a prije svega izuzetno angažovana europarlamentarka Tineke Strik, posljednjih mjeseci vodi kampanju kako bi svi građani BiH imali svoja prava.
Oni su diskriminirani u pasivnom biračkom pravu jer se prednost daje etnički definiranim Bošnjacima, Srbima i Hrvatima. Jevreji i druge manjine također su diskriminirane u BiH.
Ustav se, dakle, odavno morao mijenjati, ali za to u Evropskoj uniji gotovo da nema podrške, zaključuje se u analizi “Standarda”.
