Dosta je kukanja, nemate pravo biti umorni

“Već smo pomalo umorni od ispraznih deklarativnih osuda i licemjernih saopćenja u kojima se pozivaju sve strane da spuste tenzije, a jasno da ne dižu sve strane tenzije, i ne polažemo nikakva nadanja u ispraznu retoriku koja izjednačava one koji napadaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve druge”, kazao je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić na na naučnom skupu “9. januar – put u genocid”. 

Od euforije do defetizma 

Ova rečenica odražava stanje bosanskohercegovačke vanjske politike nakon oktobarskih izbora. Koliko god bilo iskrenosti u ovoj izjavi, ona izražava zabrinjavajući defetizam u prvih 60 dana mandata aktuelnih šefova države.  

Indikativno je kako je euforični predizborni aktivizam, veliki broj susreta sa visokim evropskim i američkim dužnosnicima u zemlji i putovanja u inozemstvo, popraćenih slavodobitnim izjavama i saopćenjima o plodonosim razgovorima i međunarodnoj podršci Bosni i Hercegovini u kratkom vremenu u javnom prostoru zamijenjen razočarenjem u zapadne partnere, optužbama za izdaju demokratije i zapadnih vrijednosti, do teorija zavjere po kojima su se i Istok i Zapad urotili protiv nas. 

U međuvremenu, samo je ministrica vanjskih poslova u odlasku (?) Bisera Turković novogodišnjim (oprošajnim?) tweetom ispisala panegirike svom ministarstvu koje je ostvarilo “historijski korak za BiH”. 

Selfi i premijerkin privatni broj 

Ako se vratimo samo šest mjeseci ranije, velikom diplomatskom pobjedom smatralo se usvajanje izvještaja Evropskog parlamenta o Bosni i Hercegovini, a sedam dana ranije je kao diplomatska pobjeda proslavljeno brisanje legitimnog predstavljanja izbrisano prijedloga hitne rezolucije o izbornoj reformi u BiH na Kongresu Evropske narodne stranke. 

Ministrica vanjskih poslova Njemačke Annalena Baerbock poručila je da je Bosna i Hercegovina visoko na političkoj agendi Njemačke. 

Bivša britanska premijerka Liz Truss ostavila je ministrici vanjskih poslova BiH Biseri Turković svoj privatni broj i poželjela da ostanu u kontaktu. 

Ministrica vanjskih poslova se fotografirala sa američkim predsjednikom Bidenom na sahrani britanske kraljice Elizabete Druge, a zatim je Biden čestitao na izboru članovima Predsjedništva BiH. 

Saveznici i ruski uticaj 

Neposredno nakon izbora Ministarstvo trezora SAD stavilo je na crnu listu premijera Federacije BiH Fadila Novalića zbog toga što je zloupotrijebio lične podatke i na adrese penzionera pred izbore prije četiri godine poslao pismo sa predizbornim obećanjima. 

Ovaj događaj označio je prekretnicu u javnom diskursu o odnosu zapadnih zemalja prema Bosni i Hercegovini.  

Odjednom su dojučerašnji zapadni prijatelji postali licemjerni, izdali demokratske vrijednosti i ostavili Bosnu i Hercegovinu na milost i nemilost neprijateljima i malignom ruskom uticaju.  

Fokus unutrašnjih političkih obračuna usmjeren je na to da li je iz dokumenata novog političkog savezništva izostavljeno pristupanje NATO-u, a istovremeno su saveznici iz Alijanse optuženi da djeluju protiv interesa Bosne i Hercegovine.

Šta su radili dva mjeseca 

Nama su naši problemi najbliži, najveći i najhitniji. Očekivati od SAD, Njemačke, Velike Britanije, Evropske unije ili “nepostojeće međunarodne zajednice” da odmah, hitno, i prije nego se nešto dogodi, reagira, spriječi i sankcionira nepoželjno ponašanje je pretjerano egocentrično. Vrijeme proteklo od nepoželjnog ponašanja do sankcioniranja premijera Fadila Novalića primjer je kako funkcionira međunarodna politika. 

Također, očekivati da je jednom zauvijek uspostavljen željeni odnos i stav jedne zemlje prema Bosni i Hercegovini veoma je naivno.  

U posljednjih dva mjeseca od izbora novog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, samo je predsjedavajuća Željka Cvijanović putovala na samit članica EU i zemalja zapadnog Balkana u Tirani te na forumu Balkan – Crno mora u Atini, gdje je imala bilateralne sastanke sa liderima Grčke i komesarom za vanjske poslove EU Josepom Borrelom. 

Za to vrijeme ne postoje javne informacije da su ostala dva člana Predsjedništva BiH obavila telefonske razgovore sa šefovima država ili važnim političkim ličnostima zapadnih zemalja. Denis Bećirević uputio je odgovor na pismo francuskom predsjedniku Macronu i primao strane ambasadore i domaće javne ličnosti. 

Nemoć i antizapadno raspoloženje 

Medijska kuknjava kako nas je “licemjerna zapadna politika” ostavila na cjedilu i kako se podržavaju tajni planovi podjele Bosne i Hercegovine ostavlja dojam nemoći i stvara antizapadno raspoloženje u medijima, što se s vremenom može odraziti i već se odražava na raspoloženje građana prema evropskim i euroatlantskim integracijama. 

Mnogi će razlog promjeni naći u milionima maraka koje je RS dosad uložila u lobiranje preko američkih lobističkih kuća. 

Posljednja rečenica iz citiranog obraćanja člana Predsjedništva BiH Željka Komšića dramatizira stanje u vanjskopolitičkim odbnosima, ali će pokazati i put ka rješenju.  

Nema embarga na diplomatsku ofanzivu 

“Mi od Bosne i Hercegovine nećemo odustati nikad. Nismo odustali ni onda kada nam je uvođen embargo na oružje, a ne odustajemo ni danas kada nam se uvodi embargo na demokratiju”, poručio je Komšić. 

Nije niko uveo embargo na kontakte i trajnu diplomatsku ofanzivu. Ipak, članovi Predsjedništva sjede u Sarajevu, ni telefonsku slušalicu da podignu. Ministrica vanjskih poslova sjedi i čeka sa spakovanim koferima, prije da napusti poziciju, nego da iskoristi to vrijeme da se nešto uradi, da makar nazove privatni broj koji je dobila. 

Na stotine, na hiljade naših uglednih državljana širom svijeta, u doslovno svim značajnim državama, može ostvariti različit utjecaj na donosioce političkih odluka. Možemo li i mi odvojiti sredstva, ako ne iz budžeta, onda kroz neku strogo kontroliranu fondaciju za lobiranje i nadvladati Dodikove lobiste? 

Novi ministar sa Wikipedije 

Možemo li ozbiljnije pristupiti kadrovskim rješenjima u diplomatiji? Možemo ako nam ministar ne bude neko ko se obrazovao na Wikipediji i kome je najvjerodostojiniji izvor Google. 

Ako je situacija tako kritična, a vjerovatno jeste, onda se moraju iskoristiti svi resursi, u poziciji i opoziciji, i krenuti ispočetka. Ne podrazumijevati ni jednu zemlju kao vječnog prijatelja i ne preskakati nikog kao nimalo sklonog da prihvati naše argumente. 

I ne očekujte da će se odnosi odmah promijeniti imajte na umu četiri godine od poslanih pisama do sankcija Novaliću.  

Neće niko završavati vaše poslove, ni visoki predstavnik, ni “veliki brat”, ni “nepostojeća međunarodna zajednica”. Dosta je kukanja! Nemate pravo nimalo biti umorni!