Prije dvadeset i nešto godina pisao sam protiv Dodikovog dolaska na vlast u RS. Tokom intervjua sa ambasadorom jedne moćne zapadne države, u pola posla diplomata je iznenada zastao i upitao me: „Zašto pišeš protiv Dodika?“
Rekao sam da mi ne treba demokrata na čelu nečega što je nastalo na zločinu. I što se na zločinu pokušava održati. U vlast je Dodik guran nasilu. Klečao je na koljenima pred Bošnjacima i Hrvatima u Narodnoj skupštini RS da se dokopa mjesta premijera. NATO je tada špartao putevima RS, i po Banja Luci i Bijeljini.
Ali, bilo je to vrijeme ubistava i sakaćenja desetina povratnika u svoje domove, vrijeme svakodnevnih napada na jadne ljude.
Izgovorio sam još par rečenica, ali amabasador mi nije dao da se raspričam, pa je otvorio vrata, rekao da nemam pojma o politici i da je intervju završen. Ime diplomate ne spominjem jer je učinio ogromne pozitivne stvari za BiH. Jednostavno, bio je samo još jedna žrtva izvrsno odigrane uloge Milorada Dodika.
I u NSRS su Bošnjaci i Hrvati glasali za čovjeka koji je nešto kasnije prijetio referendumima, otcjepljenjima, povlačenjima saglasnosti koje su već odobrene u državnom parlamentu, prijetio nestankom države BiH…
I dvadeset godina smo slušali demokratu dok je govorio varijacije na temu varijacija: „Ne priznajem BiH, ne prihvatam Sarajevo kao glavni grad. Neću da živim u Alijinoj državi.“
Dodik ima toliko izbora pa su razumljve dileme oko destinacija, u nekoj od njegovih palata u Beogradu, na Kipru, u Moskvi, u Mađarskoj…. Svjetski čovjek, široka duša slavenska.
Koliko je puta ponovio ove tri frazetine? „Ne priznajem BiH. Sarajevo nije moj glavni grad. Ne želim živjeti u Alijinoj državi.“ Koliko je puta dobio izbore na ove tri duboko filozofske ideje?
Nisam se čudio se Dodiku, niti onima koji su glasali za njega. Čudio sam se više onim kolegama novinarima koji su mu neprestano prenosili ove tri duboke filozofske sentence.
Najcitiraniji čovjek, sa njegovih par najcitiranijih fraza se, zahvaljujući novinarskoj revnosti, evo 20 godina igrao sa živcima i pameću patriota ove zemlje.
Ne bi me začudilo da oni iz RS da na sljedećim izborima kadiduju nekog papagaja, pa da ovi informativni divovi u Sarajevu i ostatku BiH i dalje imaju ekskluzivne izjave. Kad je za promjenu, dolazeći u Tužilaštvo, Dodik pokazao srednji prst novinarima, digla se kuka i motika. Na opštu radost konzumenata prijetili su da će bojkotovati njegove izjave. Bilo je poziva od medija da se izvini novinarima. Ili da povuče srednji prst.
One tri rečenice iznad malo sposobniji papagaj bi bez problema savladao. Štaviše, pogodio bi i intonaciju. Papagaj bi tokom mandata zasigurno naučio dodatno hraktanje, režanje i pljuvanje po Bosni, po Sarajevu i Bošnjacima.
Jer sad kad se govori da ide iz politike nekako ćemo preživjeti taj udar na pravovremeno i tačno informisanje?
Prije nego što će se dogoditi britanske i druge sankcije Dodiku (i Cvijanovićki) krenula je nevjerovatna priča o njegovoj otmici. Odgovoreno mu je: Da u Sarajevu imamo dva-tri Dodika svakog bi vam dali a ne tog jedinog oteli. Sve što je do sada radio, sve što je govorio protiv Bosne i Bošnjaka, sve je to bilo usmjereno prema njegovim glasačima u RS. Za zamazivanje očiju njegovim pristalicama u RS. Uspješniji dio BiH sve više liči na brod, koji uzima kredite i tim novcem krpi rupe da ne potone.
Odlazi čovjek koji je dojahao na tenku NATO-a. U toku je priča da mu je ugrožen život. Naravno, na tenku je uvijek opasno.
Sada se ispostavlja da nije promijenio politiku. Promijenio je samo tenk. Izgleda da je to bio pogrešan tenk.
