Osim uz fotelju političar je pupčanom vrpcom vezan i za rezanje svečane vrpce. Nema mu dražeg posla. Ram za sliku su vještački osmjesi od-uha-do-uha, zgodna cura u narodnoj nošnji sa crvenim plišanim jastučićem i kićenim makazama koja jedva čeka da ih narodni tribun uzme u desnicu. Okolo razdragane face u svečarskom raspoloženju, a sijevaju blicevi da ovjekovječe rezultate napornog rada. To je slika uspjeha. Glamour, mon amour. Bosna ponosna visoko je na ljestvici zemalja po razvoju političke umjetnosti presjecanja svečanih vrpci.
Prisjetimo se nekih koje su ušle u legendu.
Otvaranje trotoara ispred zgrade Predsjedništva prije nekoliko godina bio je hit decenije. Trotoar je kaldrmisan od najkvalitetnijeg materijala, granitnih kocki. Prilikom otvaranja na kocku je bio stavljen i ugled uglednika koji su svečano prošetali preko predsjedničke kaldrme. Kaldrma je izdržala. Dobili smo najkvalitetniji izlaz na euroatlantski put. Ukoliko nisu podignuti stubići koji zaprječavaju kolski pristup i ne daj Bože teroristički napad.
Svečana otvaranja posebno se tempiraju u predizbornoj kampanji. Građani i seljaci trebaju se uvjeriti da su njihovi glasovi otišli pravim ljudima na pravim mjestima u prethodnom mandatu, te da postupak treba obnoviti.
U Živinicama su se lokalni zvaničnici ugledali na bivšeg srpskog ministra Aleksandra Vulina koji je svečano otvorio lift. Tamo nije bilo lift-boya, samo ministar Vulin kao lift-play-boy. Kod nas su bili umjereniji. Uz obilje balona lokalni čelnici svečano su prerezali vrpcu i zajednički pritisnuli dugme. Što bi dole sad je gore. Začas. Nacija koja se najviše obradovala liftu su Crnogorci. Stojiš jadan, a ideš i gore i dolje.
U Kaknju su ne tako davno svečano otvorili prvi „E-kontejner“. Eeee, dobro ste pročitali. Radi se o ekološki prihvatljivom načinu zbrinjavanja elektronskog otpada. Još kada bi uspjeli da ljude u potrebi zbrinjavamo uspješno kao istrošene baterije gdje bi nam bio kraj.
Iz osnovne škole u Gnojnicama kod sunčanog Mostara stigla je radosna vijest. Kantonalni ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta, uz podršku prijatelja iz bratske Turske-sada Turkiye, prerezao je vrpcu u povodu uspješnog završetka projekta opremanja škole rashladnim uređajima i rebrastim zavjesama. Bilo bi bolje da su zavjese od markizeta, jer je kod njih nabor 200 %, pa u prigodnom govoru bolje zvuči od rebrastih zavjesa. Efikasnije bi sprječavale da loši đaci ne „zvijeraju“ kroz prozore dok se njihovi nastavnici trude da im predstave ozbiljno štivo.
Iz Sarajeva je stigla sjajna vijest za koju je nadležan kantonalni premijer Edin Forto. Dok nezadovoljni prosvjetari svih nivoa štrajkuju tj. išću pare on se otisnuo u svijet umjetnosti. Poslije 100 godina zamislite, u Sarajevsku filharmoniju je stigao novi koncertni klavir Steinway & Sons. U nazivu firme fale unuci. Stari klavir je baš bio derutan. Najteže ja prvih sto godina. Premijer Forto je svečano uručio ključeve. Novinari nisu skontali da se radi o simboličkom uručenju violinskih ključeva. „Ulaganje u kulturnu infrastrukturu prioritet je svih prioriteta i tako mora biti ukoliko želimo imati budućnost“ s ponosom je istakao Forto. Iz ovih nadahnutih riječi i prosvjetari su mogli saznati da je ulaganje u kulturnu infrastrukturu tj. u muzičke instrumente naša budućnost. Iako su egzistencijalno ugroženi ne preostaje im ništa drugo nego da prihvate da je kultura duhovna hrana, a od infrastrukture imaju zviždaljke i udaraljke koje mogu koristiti u parku ispred kantonalne vlade, dok se bore za običnu hranu.
Poslije ovih neponovljivih primjera političkog marketinga očekuju nas novi projekti. Novopečena hibridna koalicija, koju SNSD i HDZ „namjerno pogrešno“ tretiraju kao bošnjačku reprezentaciju, trasirala je put do fotelja na državnom nivou. Samo se još Ćudićka čudom čudi zašto za nju nije bilo mjesta? Nije svjesna šta je izvršna vlast i da joj je bolje da sjedi u zakonodavnoj.
Osmorka ne prestaje da moljaka visokog predstavnika „da im da ruke“, jer muku muči kako da formira vlast u entitetu moćnog naziva Federacija BiH. Budite uvjereni da će, kad uz nesebičnu pomoć iz američke i britanske ambasade i visokog hrvatskog predsjednika Christiana Schmidta (EU-Sattler je u pričuvi), riješe pitanje zaposjedanja federalnih fotelja, organizirati svečano puštanje „Osmorke“ u probni rad. Poslije probnih balona logično slijedi probni rad. Pošto je propao na izborima, i kao hamal liste i sa kompenzacione liste, lider SDP Nermin Nikšić se „začešljao“ da, dok čeka penziju, zaposjedne fotelju federalnog premijera. On je dokaz da je politika vještina mogućeg, tj. da se od gubitnika može postati dobitnik najznačajnije i najmoćnije pozicije u izvršnoj vlasti. To je njemu „naša borba“ dala. Elmedin Konaković koji je navikao da sam sebi skače u usta, zapikao je fotelju ministra vanjskih poslova. Forta takođe čeka fo(r)telja u Vijeću ministara, jer mu je dojadilo slušati zviždanje i galamu prosvjetara ispod prozora.
Rođeni Sarajlija porijeklom iz Gacka Denis Zvizdić je, skupa sa dobrodržećim historijskim penzionerom Radmanovićem i ocrnjenim Čavarom, već presjekao crnu vrpcu na američkoj crnoj listi i svečano pustio u rad Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Ko će im oprati crn obraz poslije glasanja za osobu sa crne liste? Nadajmo se da će nakon prethodnog luft-mandata novi saziv nešto i raditi. Zvizdić je tradicionalno, hrabro i odvažno, u interesu BiH, pozvao visokog predstavnika da poništi protivustavne zakone o državnoj imovini njegovog koalicionog partnera Milorada Dodika. Što bi se mučio da on, kao ovlašteni podnosilac, pokrene pred Ustavnim sudom BiH ocjenu ustavnosti Dodikovih napada na državni grunt. Nije se potpis na koalicioni sporazum SNSD, HDZ i Osmorke ni osušio, a Dodik krenuo na državu. Bez presjecanja vrpce.
Dragan Čovič je ponudio „najpametnije i najljepše biće“ Borjanu Krišto, koju je imao na raspolaganju za poziciju predsjedavajuće Vijeća ministara BiH. Najpopularniji „nepriznati“ Hrvat u državi Željko Komšić po prvi put u historiji bio je preglasan prilikom imenovanja mandatarke. Ko je on da mu ona polaže račune o NATO-putu?
Ali, ekspoze je „položila“ iz prve. Mnogi su očekivali da će novoizabrani član predsjedništva BiH Denis Bećirović biti tamo ko drvena Marija. Prevarili su se. Beskompromisno je izjavio, po ko-zna-koji-put, da naš NATO-put nema alternativu, a da Dodik nema pravo da bude vlasnik državne imovine. Očekujemo otvorena pisma. Kad budemo ulazili u NATO očekujemo da Bećirović presječe vrpcu.
Ako ste pomislili da je ovaj članak neka šega i satira u pravu ste. Samo nemojte očajavati. Na listi najsretnijih zemalja objavljeno je da je Bosna i Hercegovina na pola puta, između Finske i Afganistana. Zato nam je nesalomljivi Fadil Novalić poručio da u Novu godinu ulazimo sa nadom i optimizmom. I ne zaboravite: dobili smo kandidatski status za Evropsku uniju. Za šta? Nizašta!
