Sad kad gledate trgediju Ukrajine sjećate li se početka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Najmanje godinu prije oružnog napada sve je temeljito planirano.
Obruči oko bosanskih gradova su stvarani dugo.
Oko Sarajeva je stvoren artiljerijski obruč i iskopani duboki rovovi. Treba se prisjetiti nekadašnje naivnosti. Kada su novinari obilazili artiljerijske položaje oko Sarajeva, general JNA Đurđevac im je objašnjavao da se radi o zaštiti grada. Jedan novinar ga je pitao: „Čemu služe haubice okrenute prema Sarajevu“? Đurđevac je odgovorio da je to protivavionsko oružje. Novinar se nasmijao i kad je zaustio da nešto reći, novinarka do njega mu je ljutito rekla: ‘Slušaj šta ti ljudi govore i ne komentariši.’
U jednom gradu u sjevernoj Bosni, srednjoškolci, uglavnom bošnjačka djeca, vođeni su da kopaju kanale za polaganje vodovodnih cijevi na brdima, rečeno je za sela oko grada. I kanali su iskopani i u njih su ušli ljudi sa „cijevima“. Taj grad bi bio opkoljen u srušen da se oni svjesniji nisu na vrijeme probudili i sa prvim jurišima otjerali zlotvore iz rovova daleko od svoje čaršije.
Danas Rusi opkoljavaju gradove, jer u ogromnoj ukrajinskoj ravnici nema zaštite osim gradskih zidova.
Bosna je, osim oružjem, uništavana prevarama, uspavljujućim pričama o dobrim namjerama JNA. Najgore ubice stavljale su maske dobrih ljudi. Neki su gradovi pali pred lažima. Rusija u invaziji koristi propagandu i sve moguće strateške prevare da Ukrajinu baci na koljena.
Gledao sam emisiju koju je u nekom seocetu u istočnoj Bosni snimio čuveni reporter Martin Bell. U drugom, nekoliko kilometara udaljenom selu u brdima iz kuća se dizao plamen i tamni oblaci dima. Bell je pitao seljaka o čemu se radi, zašto je selo spaljeno? „Ti ljudi su uvijek bili na svoju ruku“, rekao mu je seljak. „I sad su nešto loše uradili“, dodao je. Sutradan, već u sljedećoj reportaži prema Bellu žuri grupa od stotinjak uplašenih. Na čelu joj je onaj što je komentarisao paljevinu susjednog sela. U ruci nosi bebu: „Ništa im nismo radili“, kaže izbezumljeno, plače i žuri dalje.
Ljudi u Bosni, kao i u Ukrajini nisu vjerovali da će biti rata. Kad se rat u Bosni dogodio, kad su počela granartiranja i snajperi, prvo što su govorili bilo je: ‘Neće mene, ja im ništa nisam skrivio.’
Nakon svega zbunjeni su silazili u podrume, kao što danas tamo u Ukrajini silaze stari, žene i djeca.
Milošević i JNA su je prvo temeljito pripremili opsadu Sarajeva. JNA je angažovala najbolje ekonomske stručnjake, elektro, hidro i poljoprivredne inžinjere da početkom 1980. prave analize i procjene na pitanje šta ako neprijatelji (tada navodno „strani“) opkole Sarajevo. Koliko stanovništvo može u opkoljenom gradu bez struje, vode, hrane, sa postojećim resursima? Taj sam rad imamo u rukama i iščitao ga temeljito. Sjećam se da su mi ga dali arhitekta Ferid Tičić i general Hasan Efendić. U Slobodnoj Bosni sam napisao tekst koji je zaprepastio Sarajlije. Rijetki su o tome išta znali.
U ratu je pokušan državni udar otmicom predsjednika, napadom na Predsjedništvo, ali je ono odbranjeno.
Ipak, mimo svih predviđanja, Sarajevo je izdržalo najdužu opsadu jednog grada u svjetskoj historiji. Od prvog trenutka civli su bili meta agresora na BiH. Kako prolaze dani, i civili u ukrajinskim gradovima će biti sve veća meta agresora.
Kao što danas Ukrajinu napadaju sa dvije strane Bjelorusija i Rusija, napadana je i Bosna i Hercegovina od Srbije i Hrvatske. I Hrvatska i Srbija su osuđene pred Međunarodnim sudu u Hagu za agresiju na BiH.
Treba danas iznova reći: Sarajevo je bilo ključni cilj velikosrpskih stratega. Napadano je najžešće, rušeno stravično, a stanovištvo masovno ubijano, mrcvareno glađu, žeđu i teškim zimama bez grijanja. Da je glavni grad pao, bio bi to strašan udarac za državu i sve patriote. Poraz koji bi Bosnu uveo u mrak i totalnu neizvjesnost.
Tako danas Rusija i Bjelorusija udaraju na Kijev. Svim silama, svim mogućim oružjima i oruđima. On im je mjesto najveće pobjede ako ga osvoje. Ali i najveće ukrajinske pobjede ako ga odbrane.
Vojni ili građanski stručnjaci danas mogu govoriti da se radi o uobičajenoj strategiji, ali je previše sličnosti u nakanama Miloševića i Putina.
Šta znači glavni grad znaju to hrabri Bosanci i Hercegovci koji su ginuli za svoje Sarajevo. Pa i civili koji su prkosno ostali u svom gradu.
Običan svijet je bio uz BiH, mnogi kulturnjaci, pisci, filozofi, slikari… Nasuprot tome Srbi su imali svu podršku većine evropskih vlada. Godinama kasnije, te će države mijenjati stavove. Nakon tri i po godine neviđene borbe, kad su jedinice Armije krenule u oslobađanje svoje Bosne, zaustavljene su. Tu gdje je Armija RBiH zaustavljena, danas počinje Putinov uticaj.
Mi nismo imali ni mizerno razumijevnje svijeta, danas Ukrajina ima totalnu planetarnu podršku. Treba računati da će Ukrajinci izgubiti gradove u kojima su Rusi stanovnici u nekakvom ozbiljnom procentu, zbog odanosti svom vođi i izdaji svoje domovine, što smo vidjeli u Bosni, ali moraju borbom i velikom žrtvom sačuvati Kijev. Jer, tek je počelo. Ruski cilj je blic krigom osvojiti i pokoriti što više države, da bi se ostatak sunovratio u beznađe i odustao od borbe. Što duže bude trajala borba, i napadnutih civilnih ciljeva će biti sve više. I što bude odmicalo vrijeme sve će više jedinica dolaziti iz Rusije da napada Ukrajinu. Tako su ubacivani u BiH, pa je prema izvještajima posmatrača UN-a na granicama bilo redovno od 64 do 68 jedinica ranga brigada i bataljona u BiH.
Samo mi koji volimo ovu Bosnu i Hercegovinu i pamtimo jednu veliku borbu, znamo veličinu tragedije kroz koju prolazi ukrajinski narod.
Samo mi u svojim srcima znamo da smo u ova dva dana gledali sa tegobom ali i ponosom jednu reprizu krvavih dana i godina u BiH.
Bosna i Hercegovina je pokazala da niko ne može uništiti jedan narod ili mu oteti državu, ako do kraja odano brani svoju slobodu.
