Nešto naizgled neobično, ali znakovito za političke odnose, dogodilo se protekle sedmice u parlamentarnom životu manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.
Osim činjenice da je opozicija najzad odbila nametanje “patriotskih igrokaza” kroz posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske zbog navodne zaštite nacionalnih i entitetskih interesa, kojih je više od onih redovnih, Vlada RS je uložila amandmane na Program rada NSRS. Drugim riječima uputila je poruku – možete usvajati šta god hoćete, mi to nećemo provoditi.
Kopija liderskog jednopartijskog monopola
Ovu dimenziju podrazumijevajuće moći partija pobjednika još neko vrijeme će morati izučavati međunarodni faktori, jer pravila i demokratske procedure koje vrijede svuda u svijetu ovdje ne znače skoro ništa.
“Olakšavajuća okolnost” za manji bh. entitet može biti činjenica da tamošnje vlasti imitiraju beogradski model liderskog jednopartijskog monopola. Djelimično objavljeni rezultati posljednjih izbora u Srbiji pokazuju da je predsjednik vladajuće stranke osvojio 10 posto glasova više od sopstvene stranke, iako je i stranka nastupala na izborima pod njegovim imenom. Tako je i zapadno od Drine, gdje je vladajuća stranka u manjem bh. entitetu potpuno podređena autoritetu lidera, čije je ime također donijelo pobjedu na izborima.
U prve dvije godine mandata, kada je lider SNSD-a uočio da su i njegova stranka i koalicioni partneri u entitetskim skupštinskim raspravama apsolutno inferiorni opozicionim predstavnicima i morao redovno dolaziti da bi makar galamom i primitivnim nastupom parirao. Najzad je morao sa skupštinske govornice narediti da se izmijeni Poslovnik o radu.
Redovni zahtjevi za posebne sjednice
Novi Poslovnik potpuno je onemogućio opoziciji da ravnopravno učestvuje u raspravama, ograničavajući reakciju na samo jednu repliku ili prijavu kršenja Poslovnika po jednom poslaniku. S druge strane, članu Predsjedništva BiH, predsjednici RS i premijeru broj diskusija i replika nije ograničen. Tako je član Predsjedništva BiH preuzeo inicijativu, jer objektivno u entitetskoj skupštini nema kvalitetnih pojedinaca koji bi kapitalizirali čak i ovakvu prednost diktiranu Poslovnikom. Zato redovno podnosi zahtjeve za posebnim sjednicama NS RS.
Kad kolegij NSRS napravi propust da se nekoliko prijedloga opozicije uvrsti u Program rada NSRS za ovu godinu, predsjednik posredstvom Vlade uloži amandmane na Program. U demokratijama gdje su tri grane vlasti nezavisne i odvojene, nema nikakve logike da se vlada miješa u donošenje programa rada parlamenta, posebno zato što su zastupnici birani direktno od birača, a vladu su sastavljale stranke pobjednice. Tek kad zakonski prijedlog dođe na dnevni red, vlada daje svoje mišljenje i na taj prijedlog daje amandmane. U ovom slučaju, amandmani su bili – briše se, odnosno izbjegavanje tema i zakonskih prijedloga.
Obostrana iluzija
Nalog Visokog predstavnika međunarodne zajednice da obustavi primjenu Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti Republike Srpske do ocjene Ustavnog suda BiH, pozdravljen je s jedne strane kao poništenje Zakona, a sa druge dočekan kao nametanje ranije odluke Ustavnog suda.
U stvari radi se o obostranoj iluziji da se vratilo vrijeme Bonskih ovlasti. Da jeste, odluka visokog predstavnika bila bi konkretnija i preciznija sa zaduženjem izvršilaca naloga.
Pošto postoji odluka Ustavnog suda BiH o državnoj imovini, koja skoro sigurno neće biti promijenjena, ovakvo “korištenje Bonskih ovlasti” samo pokazuje neodlučnost u primjeni te odluke. Ipak, Schmidtova izjava nakon donošenja naloga pogađa suštinu:
“Proširujem i zabranu raspolaganja državnom imovinom kako bih je uskladio s tumačenjem Ustavnoga suda datim u relevantnim odlukama. Ovom odlukom jasno se daje do znanja da samo država BiH može raspolagati državnom imovinom odnosno uređivati vlasništvo nad državnom imovinom, što se primjenjuje na sve razine vlasti u Bosni i Hercegovini.
Pitanje državne imovine ne može se riješiti jednostranim mjerama, već samo procesom u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Više puta sam nudio pomoć da se problem riješi na zakonit način. Osiguravanje pravne sigurnosti i jačanje vladavine prava najbolja su zaštita individualnih imovinskih prava i najbolje jamstvo održivih i profitabilnih investicija u Republici Srpskoj i cijeloj Bosni i Hercegovini.”
“Odluku nećemo objaviti”
Kao odgovor predstavnici vladajuće koalicije u RS zatražili su od svih organa u tom bh. entitetu da provode Zakon o nepokretnoj imovini, kada stupi na snagu.
“Republički organi i organizacije imaju jasne odgovornosti u tom pogledu. Oni moraju znati da mi ne damo imovinu. Nek’ je proklet onaj od Srba koji ikada dođe u poziciju da raspravlja o zakonu na nivou BiH”, kazao je Dodik poslije sastanka predstavnika vladajuće koalicije u Banjaluci.
Prema njegovim riječima, ako se jednom stavi predmet, koji se zove imovina, na zakonodavnu nadležnost Parlamentarne skupštine BiH, koja, kako on navodi, nije nadležna, biće potpisana “smrtna presuda RS”.
“Zakon će se sprovoditi onako kako i piše u njemu, republički organi tu imaju svoje obaveze. Odluku Schmidta nećemo objaviti u službenom glasniku, što znači da neće biti primjenjiva u RS”, kazao je Dodik.
Simbolika seoskog druma
A onda je montirana priča o navodnim planovima za otmicu predsjednika SNSD-a i njegovoj ugroženoj sigurnosti. Izgovor da se na seoski drum kod novopečenog grada Laktaša izvede oklopno vozilo Despot. Simbolično, da čuva despota koji bi želio da mu se niko ne miješa u raspolaganje državnom imovinom.
Jer zakon na nivou države bi mogao dozvoliti da entiteti i niži nivoi vlasti upravljaju i raspolažu imovinom. Ali to je prepreka za centralno pitanje protiv kojeg se angažirala međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini – korupciju koja je rukovođena iz partijskih krugova. I to ne samo u RS, o čemu govore američke i britanske sankcije.
Visoki predstavnik mora ubuduće imenovati izvršioca njegove odluke, jer Tužilaštvo uvijek ima pametnijeg posla u zemlji u kojoj “nema visoke korupcije”.
No, ako u RS i ne objave odluku visokog predstavnika i ubijede službenike administracije da je ne provode, pitanje je da li će neko investirati u nekretnine koje nemaju regulirano pitanje vlasništva. Osim Srbije i Rusije.
Prošlo je vrijeme despota.
