Termin režim u modernom značenju označava oblik nedemokratske vladavine koji nije utemeljen na slobodnoj volji naroda izraženoj na izborima. Režimi nastaju vojnim pučevima ili drugim prevratničkim i manipulativnim metodama dolaska na vlast poslije kojih slijedi uspostavljanje totalitarističkog sistema. Nijedna vlast koja u pluralističkim sistemima organizira periodične izbore na kojima građani slobodnom voljom biraju svoje predstavnike ne može se nazvati režimom.
Na domaćoj sceni poruge najčešće šalju zlonamjerni političari i njihovi mediji nazivajući Bakira i Sebiju Izetbegović sultanom i sultanijom. Da li su oni bili protagonisti dobre ili loše vlasti, voljeli ih ili ih mrzili, oni su izbornu legitimaciju dobijali na izborima koji se u BiH održavaju u redovnim ciklusima. Na zadnjim izborima Bakir Izetbegović je tu legitimaciju izgubio.
U BiH nema režima iako se čini da u njenim entitetima i kantonima neki političari suvereno vladaju već godinama. Ono što mi imamo, a drugi nemaju jeste (nad)institucija visokog predstavnika ustanovljena Dejtonskim sporazumom, neophodna za nadgledanje provedbe sporazuma. Historija njegovog djelovanja ponekad ostavlja dojam da je on bio vrhovna vlast, kolonijalni upravitelj sasvim neprikladan u demokratskom okruženju. Nepristrasni političari i analitičari smatraju da je bio neophodan za stabilnost države.
Postoje uslovi i ciljevi definirani prije 15 godina koje domaće vlasti moraju ispuniti da bi se okončala misija visokog predstavnika. Njemu ćemo „vidjeti leđa“ čim se ostvari politički konsenzus u pogledu stabilne budućnosti BiH. Ali stabilne budućnosti nema i neće je biti dok god Dodik nekažnjeno nagovještava secesiju manjeg entiteta, a Čović „sanja snove“ o hrvatskom entitetu.
Ipak, prikriveni „režim“ koji ima Bosna i Hercegovina jesu uticaji pojedinih diplomata koje siluju demokratiju tako što na vlast instaliraju svoje poslušnike-režimlije, ubjedljivo najviše među Bošnjacima. Crne liste kojima su nekada disciplinirali zvaničnike i stranke postale su predmet ismijavanja među srpskim i hrvatskim političarima jer su crnolistaši izabrani u najviše organe vlasti.
U Kantonu Sarajevo vlast vrši ideološki „šarena“ grupacija stranaka, ispočetka sastavljena od 11, pa 8, pa šest političkih partija koja je vremenom splasnula na „trojku“ (NiP, SDP i NS). U političkoj borbi koriste se sva sredstva i alati. Diskvalificiranje protivnika je među najvažnijim ciljevima.
Trojka predvođena Elmedinom Konakovićem, koji je svoju kantonalnu političku karijeru izgradio u SDA, najžešći je protivnik svoje bivše stranke. On je njihovo učešće u vlasti posprdno nazivao režimom. Riječ o prizemnoj obmani za dnevnopolitičku upotrebu. Bivša vlast na nivou države BiH, po Konakovićevom teoretiziranju bila je režim, a njegova vlast, dok je bio u SDA na kantonalnom nivou nije bila režim. U tu svrhu svakodnevno su spinovali po društvenim mrežama da bi se „primio“ negativni stereotip o njihovim političkim protivnicima.
Sada kada su Konaković, Helez i Forto zaposjeli fotelje na državnom nivou, sa istim partnerima Dodikovim SNSD i Čovićevim HDZ sa kojima je ranije bila SDA i njeni partneri, odjednom više nema režima. Granulo nam sunce demokracije. Nove režimlije idu po svoje mišljenje u ambasade ili ga čuju preko speakerphonea. Spinovi koje su lansirali vraćaju im se poput bumeranga. Spin se spinom izbija.
Ni Dodik ni Čović nisu se promijenili. Da je tako oni sami svjedoče, a njihove politike i djela još ubjedljivije. Mentori režimlija o tome šute. A farbe za slikanje Potemkinovih sela ima napretek. Umjesto preuzimanja odgovornosti za vršenje vlasti i dalje se forsira politička borba zasnovana na principu „napad je najbolja odbrana“. Ako si zauzeo fotelje tako što si istisnuo relativne izborne pobjednike, što je demokratski, ali nije legitimno po Čovićevom tumačenju, onda kreni pričati o konkretnim stvarima. Vlast mora davati odgovore, a ne postavljati pitanja. Koja su rješenja za kapitalna politička pitanja, kakvi su kompromisi u planu?
Da li je „kompromis“ ispunjavanje Čovićevih želja glede izbornog zakona ? Kada i kako će se ugraditi presude Evropskog suda za ljudska prava u zakonodavstvo BiH? Na koji način će biti riješeno pitanje ustavnih izmjena ako nema dvotrećinske većine u parlamentu BiH, dok one čije će ti „ruke“ trebati blatiš u medijima svakodnevno? Na kojim osnovama će se riješiti pitanja koja je Dodik ultimativno postavio: saglasnosti i dozvole za izgradnju hidroelektrane Buk Bijela i aerodroma Trebinje? Da li će se potpisati i ratificirati sporazum o granici sa Srbijom? Hoće li BiH odgovoriti tužbom na hrvatsko odlagalište radioaktivnog otpada u Trgovskoj gori planirano neposredno uz granicu BiH? Da li je riješena ona pobuna Dodikovog diplomatskog SNSD-saveza nezavisnih srpskih diplomata u vezi obilježavanja Dana nezavisnosti BiH? Je li vlast načinila plan kako da zaustavi iseljavanje mladih..?
Jeste li čuli da je nešto konkretno dogovoreno tokom turneje ministra vanjskih poslova i njegovog nezamjenjivog zamjenika po susjedstvu i komšiluku?
Konaković je poručio je da je „spreman žrtvovati ne jednu, nego tri karijere ako će ta žrtva donijeti nešto dobro BiH“. Napominje da je „nesretan zbog takvih politika (njegovih partnera Dodika i Čovića), ali je sretan zbog rezultata koju je nova vlast ostvarila nakon mjesec dana rada“. Te rezultate niko ne vidi, jer kako vidjeti nešto čega nema?
Konakovićev kolega iz bivše i sadašnje stranke Denis Zvizdić, predsjedavajući Zastupničkog doma, kaže da je BiH titular državne imovine i da samo Parlament BiH može odlučivati o dodjeli na korištenje imovine naše zemlje. Zvizdić je podsjetio da BiH treba riješiti i pitanja denacionalizacije i restitucije. „Dobro jutro Kolumbo“, rekli bi mu podrugljivci. Zvizdić je pet godina bio predsjedavajući Vijeća ministara, a u protekle četiri godine bio je u rukovodstvu državnog parlamenta. Poslije deset godina na čelnim funkcijama zaista ga treba pitati „Zašto nisi riješio ta pitanja?“. Ako nisi prije, možeš li to sada uraditi sa Dodikom?
Umjesto ozbiljne analitike i konkretnih rješenja u medijima svakodnevno gledamo trakavice o nezakonito stečenim diplomama i sumnjivim akademskim napredovanjima. Galami se uglas „drž'te lopova“, „drž'te ‘diplomu“. Misle na tuđe, da se ne bi istražilo porijeklo njihovih. Stvari se naravno, trebaju riješiti dosljedno, na način da se sve „lisice“ istjeraju iz njihovih brloga. Ovo što se dešava zapravo je lukavo odvlačenje pažnje sa ključnih problema u državi.
Princip koji su promovirali partneri u novoj vlasti da „neće talasati oko stvari oko kojih se ne slažu“ je razarajući za budućnost Bosne i Hercegovine. „Deklarirani“ bh. patrioti tako su dali zeleno svjetlo svojim koalicionim partnerima i praktično legitimirali njihova neprijateljska i razarajuća djelovanja. U političkim nadmetanjima „Trojka +“ ili kako se već zove ta rasuta grupacija, uskratila je sebi mogućnost jasne političke argumentacije tj. protivljenja prilikom rješavanja svakog kontroverznog ili osjetljivog političkog pitanja.
Bjelodano je da aktuelna vlast ne može sebi priuštiti komoditet da za vlastite neuspjehe ili poražavajuće kompromise koristi opravdanje što prethodna vlast nije postizala bolje rezultate. Za prošlo Vijeće ministara BiH s pravom se moglo reći da je među najlošijim u poslijeratnom periodu. Kako se stvari odvijaju Konaković i njegova družina s malo truda i uz pomoć svojih stranih mentora mogu biti i gori od svojih prethodnika. Vrlo tanka većina koju su skrpili u Zastupničkom domu PS BiH ne obećava da će imati bar malo manevarskog prostora. Bez stabilne podrške zakonodavne vlasti klimava je izvršna vlast.
Redakcija ne zastupa nužno stavove i mišljenja iznesene u komentarima, a koji odražavaju isključivo stavove i mišljenja komentatora i doprinos su demokratskom pluralizmu.
