“Bosna i Hercegovina je samo portparol i prijelazni račun za plaćanje dugova entiteta”, napisao je jedan strani analitičar nedugo nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Kasnije je odlukama visokog predstavnika i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ova izjava djelimično demantirana, međutim aktuelni procesi i vanjski utjecaji imaju tendenciju da se Bosna i Hercegovina pretvori samo u prijelazni račun za plaćanje dugova, jer se onemogućava formuliranje bilo kakvog jedinstvenog stava, pa makar to bila izjava protiv rata.
Šta je suverenitet?
“Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?” – bilo je referendumsko pitanje postavljeno prije trideset godina.
“Suverenitet je potpuna vlast vladara, države ili naroda na vlastitom teritoriju (suverenost u odnosu prema političkoj zajednici unutar države, odnosno unutarnji suverenitet), te nezavisnost takve vlasti u odnosu na bilo kakvu izvanjsku, tuđu vlast (vanjski suverenitet)”, kaže politička nauka.
“Suverenitet je pravni pojam koji označava pravo na neograničeno vršenje vlasti. S obzirom na načelo efektivnosti, prema međunarodnome pravu to vršenje vlasti mora biti stvarno ili faktično, što znači da državna vlast ima kontrolu nad granicama i da ima aparat prisile kojim može osigurava pravni poredak. Tako suverenitet može biti državni, narodni i monarhijski suverenitet.”
“Unutarnji suverenitet označava da je državna vlast vrhovna (najviša), neograničena i nedjeljiva. Da je vlast vrhovna znači da ne postoji viša vlast od državne vlasti – tako sve ostale vlasti (crkvena, lokalna, obiteljska) podliježu vrhovnoj vlasti. Ona je izvorna vlast tj. nije nastala ni iz jedne druge vlasti. Da je vlast neograničena znači da ima pravno na neograničeno vršenje vlasti. U suvremeno doba sve se više govori o uvjetnoj neograničenosti jer je ograničena vlastitim zakonom (kojemu se sama podliježe), međunarodnim pravima i ustavnim odredbama. Da je vlast nedjeljiva definira se negativno odnosno da ne postoji neka druga viša vlast od državne vlasti na državnom teritoriju odnosno da ne mogu postojati dvije ili više vrhovnih vlasti. Najviši oblik suverenosti jest donošenje ustava i zakona, te ostalih državnih akata, zatim vojna služba, carine, te nekih simboličkih akata koji su empirijski izraz države vlasti kao znakovlje, himna, zastava, grbovi, itd.”
U posljednje vrijeme nacionalistički pokreti “suverenista” u evropskim državama manipuliraju pojmom suvereniteta, osporavajući integracije, prije svih u Evropskoj uniji, i prigovarajući zbog njene navodne federalizacije, odnosno prenošenja dijela suvereniteta na Uniju. Pristupanje Evropskoj uniji podrazumijevalo je ispunjavanje određenih pravno-političkih uvjeta i dobrovoljno prihvatanje pravila podjednakih za sve članice, tako da je dobrovoljno “odricanje elemenata suvereniteta” kompenzirano drugim političkim i ekonomskim interesima udruživanja.
Rusija sprečava secesiju zbog veta na NATO
Zanimljivo je da u svim izjavama u posljednjih desetak godina zvanični Beograd insistira na tome da je “politika Srbije poštovanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine i Republike Srpske”. Indikativno je da se suverenitet Bosne i Hercegovine nikad i nigdje ne spominje. Ponekad se uz ovu izjavu dodaje i da “Srbija po Dejtonskom sporazumu ima pravo na uspostavljanje specijalnih paralelnih veza sa RS”, što je u stvari alibi za osporavanje suvereniteta Bosne i Hercegovine.
Nakon nekoliko najava referenduma za odcjepljenje RS, vlasti u manjem bh. entitetu su promijenile ciljeve – sada je zahtjev za “samostalnost u okviru Bosne i Hercegovine”. Nakon posjete Milorada Dodika Rusiji, koja je dovođena pod sumnju zbog toga što nije objavljena fotografija sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, ta je taktika objašnjavana zahtjevom zvanične Moskve da se prestane sa secesionističkom retorikom. Praćeno je to medijskim komentarima kako Rusija na taj način štiti teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Radi se naime o tome da se globalni ciljevi Rusije, da se NATO prestane širiti, u Bosni i Hercegovini mogu ostvariti samo tako što će RS svojim vetom sprečavati da Bosna i Hercegovina postane članica Sjeveroatlantskog saveza. Istovremeno, najavljuje se otimanje državnih nadležnosti kako bi se suverenitet prenio na entitete, a BiH zaista ostala prijelazni račun sa teritorijalnim integritetom.
Naizgled kontradiktorna izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića povodom ruske agresije na Ukrajinu, da Beograd podržava teritorijalni integritet Ukrajine, ali da se neće pridružiti sankcijama protiv Rusije, potvrđuje taj pristup. Podrška teritorijalnom integritetu u ovom slučaju znači da Srbija neće imati ništa protiv da Rusija instalira kvislinške vlasti u Ukrajini ne mijenjajući njene granice.
“Poštovanje teritorijalnog integriteta” očigledno je “maska” za negiranje suvereniteta, odnosno upravljanje donošenjem odluka koje će odgovarati interesima druge zemlje.
Rat u Ukrajini odlučuje izbore u BiH
Nezavisnost Bosne i Hercegovine iz referendumske odluke od 1. marta 1992. godine odbranjena je od oružane agresije, ali se borba nastavlja političkim i pravnim sredstvima. Na udaru je drugi dio koji se odnosi na “državu ravnopravnih građana i naroda”, čime se u stvari nastoje instalirati vlasti koje će odgovarati interesima susjednih zemalja preko kojih će ti interesi biti realizirani.
Agresija na Ukrajinu, osim što medijski i politički, potiskuje u drugi plan situaciju u Bosni i Hercegovini, utjecat će i na rezultate izbora u Bosni i Hercegovini. Ratna psihoza i strah da bi se kriza mogla prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu i susjedstvo homogenizirat će birače oko etničkih partija. Eventualna i skoro izvjesna ponovna pobjeda Aleksandra Vučića na izborima u Srbiji u aprilu, također će utjecati na izbore u Bosni i Hercegovini, jer će službeni Beograd imati dovoljno vremena da “pogura” svoje favorite.
Hrvatska također, pozivajući se na “ustavnu obavezu skrbi za Hrvate u BiH”, što je slično izgovoru Rusije za agresiju na Ukrajinu, već duže vrijeme vrši pritisak i lobira u EU da se promijeni Izborni zakon i Ustav Bosne i Hercegovine, što je miješanje u unutrašnje stvari i eklatantan primjer udara na suverenitet Bosne i Hercegovine. Na taj način se također instaliraju vlasti koje će ostvarivati interese susjedne države u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno se iz susjednih zemalja i Rusije vodi kampanja protiv utjecaja “stranaca” na unutrašnje stvari BiH. Međutim, stranci u Ustavnom sudu BiH i visoki predstavnik dio su institucija Bosne i Hercegovine i Dejtonskim sporazumom i Ustavom BiH jasno su propisane njihove nadležnosti. Donošenje odluka o prestanku njihovog djelovanja je također u nadležnosti suverenih vlasti u Bosni i Hercegovini, ali u tome ove dvije strane ne mogu odlučiti zbog veta treće strane. Tako nezavisnost i suverenitet Bosne i Hercegovine brane i strani faktori u njenim institucijama.
