Za sve nas bilo je šokantno kad je izlazak rudara na ulice otkrio da im se za zarađene poreze i doprinose duguje pola milijarde maraka. I to se iz federalne Vlade kao poslodavca relativiziralo kao „to je oko 300 miliona, a ostalih 200 je za zdravstvo što će biti otpisano jer nisu koristili usluge“. Ovih dana su na ulicama zdravstveni radnici u Konjicu, što je kulminiralo danas ostavljajem bijelih mantila, simbiločnim znakom da napuštaju ponižena i potcijenjena radna mjesta, a vjerovatno i domovinu. I novinari i medijsko osoblje javnog radiotelevizijskog servisa danas protestom upozoravaju na blokiran račun, odnos prema vrijednosti njihovog rada i problemu naplate obaveza između javnih emitera.
Da nismo bombardovani svakodnevnim političkim temama o tome kako je ugrožen mir i sigurnost, shvatili bismo da se svi nalazimo pod opsadom, u obručima prešutnog nemara vlasti na svim nivoima, svih ideoloških boja i pozicija. Svi, naime, primjenjuju isti princip vladanja u kojem su pozicije i sredstva u javnom sektoru plijen, kojim mogu raspolagati kako im je volja i bez odgovornosti pred zakonom.
A Ustav kaže da smo svi jednaki pred zakonom, što će reći da zakon vrijedi za sve bez obzira na poziciju. Nosioci javnih funkcija, a po svemu sudeći i pravosudni zvaničnici na to pristaju, smatraju da imaju imunitet, koji se u normalnim demokratskim zemljama odnosi isključivo na njihovu slobodu da ne mogu krivično odgovarati za javno izrečene političke kvalifikacije. Za sve ostalo su krivično odgovorni kao i drgi građani, a moralno i politički bi trebali biti još odgovorniji.
Ali, sad se već pokazuje da svjesno svoju poziciju stavljaju iznad zakona i već postaje običaj da se zakon ne poštuje kad su u pitanju javna preduzeća i institucije. Ako su po ustavima svih nivoa teritorijalne i pravne organizacije svi oblici svojine ravnopravni, onda ne mogu javna preduzeća i institucije biti izuzeti od plaćanja poreza i doprinosa, niti to piše u zakonima. Tako se desi da nekoliko vlada u nizu naslijedi dugove i nastavi ih gomilati po istom principu – doprinose za penziju uplaćuju kad radnik krene u penziju. I onda se jednig dana nakupi toliko obaveza da radnici ne mogu „povezati staž“ jer im nisu uplaćeni doprinosi.
Drugo je pitanje gdje u stvari odlazi novac kojeg radnici mjesečno zarade za svoju bruto plaću. Stranački direktori o tome ne brinu, jer direktor Elektorprivrede izjavi a da ne trepne da se struja prema ranijim ugovorima prodaje sedam puta jeftinije nego što je trenutno cijena na tržištu. I to niko nije prijavio kao nesavjesno poslovanje.
Kad su 2009. godine na Dan oslobođenja Sarajeva štrajkali radnici komunalnog javnog preduzeća za javni prijevoz Gras, a u međuvremenu nema godine kad nisu protestovali, tadašnja kantonalna vlada riješila je to tako što je rekla da radnici mogu ovjeriti zdravstvene knjižice. Nije rečeno da je plaćen doprinos za zdravstvo. Sada građani Konjica, koji su morali platiti doprinos za zdravstvo, mogu svoje zdravstvene knjižice pokazati kome hoće, samo ne Kantonalnom tužilaštvu. A pitanje je hoće li ubuduće imati liječnika u gradu. Ministarstvo zdravstva HNK je saopćilo da nije problem u sredstvima, već u blokiranim računima.
A blokirani su i računi javnog radiotelevizijskog servisa BHRT. Svuda na svijetu je javni rtv servis jedan od simbola državnosti i javne odgovornosti za informiranje građana. Može, naravno, svako imati primjedbe na profesionalnost i kvalitetu javnog servisa, ali nema pravo ni jedan politički subjekt, zvaničnik ili predstavnik vlasti, poput Dragana Čovića, nekažnjeno pozivati da se ne poštuje zakonska obaveza. Dok postoji taksa, porez na tv prijemnik, on se mora plaćati bez obzira koliko je neko zadovoljan programom i u kojem kantonu živi. Istovremeno, ugovorni odnosi između emitera se moraju rješavati kao i svi drugi ugovori, te pravosuđe mora biti efikasnije u prinudnoj naplati. U Sindikatu BHRT tvrde da RTRS duguje više od 54 miliona po osnovu naplaćene takse.
U drugom obruču je pravosuđe, koje ne može sakriti da je pod direktnom kontrolom izvršnih vlasti, jer blagonaklono gleda na očigledno i namjerno kršenje zakona koje se mjeri milijardama maraka. Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine u novembru je bilo 100.567 blokiranih računa poslovnih subjekata. Ovaj podatak još nije probudio pravosudne institucije. Svakog mjeseca je više od 100 novih blokiranih računa. Znači li to da svi ovi subjekti posluju „nacrno“ odnosno kešom?
Treći obruč opsade građana su sindikati, koji u pravilu, djeluju uglavnom u javnim preduzećima i institucijama. Tek kad se „nakupi“, kad plaće zakasne nekoliko mjeseci, kad desetine radnika ne mogu u penziju, onda se vrši pritisak na poslodavca da izmiruje obaveze. Umjesto da se stalno kontroliraju obaveze prema radnicima koje podrazmijevaju sve dijelove bruto zarade. Ovako se dopušta poslodavcu da raspolaže velikim dijelom, skoro polovinom, bruto zarade radnika bez njihove saglasnosti, što je otuđenje ili krađa.
Zato je važna stalna borba za pravnu državu, koja je samo verbalno nisko na listi prioriteta „demokratskih vlasti“. A i pravosuđe mora postati svjesno da ga plaćaju građani, a ne politički vršitelji vlasti. Ni u organima vlasti ni u pravosuđu, radili ili ne radili, plaće i doprinosi ne kasne, a računi nisu blokirani. Zato je važno da zajedno probijamo obruče opsade i blokada.
