Šta je uzrok sve veće nervoze u pokušaju da se nametnu promjene Izbornog zakona prije nego budu proglašeni opći izbori? Već nakon potpisivanja Mostarskog sporazuma uslijedili su lokalni izbori koji su donijeli dovoljno razloga za zabrinutost zastupnika etničkog političkog predstavljanja.
Od Mostarskog sporazuma do pregovora
HDZ je pobijedio u Mostaru samo zahvaljujući tvrdoglavom insistiranju SDA na njihovom kandidatu za gradonačelnika, umjesto stvaranja koalicije koja bi preuzela vlast u Mostaru sa gradonačelnikom iz neke druge stranke. Uz poraz SDA u većini sarajevskih općina i nekoliko većih gradova, te ponovno preuzimanje Kantona Sarajevo od strane “trojke” to su bili pokazatelji novog trenda u biračkom tijelu u Federaciji BiH. Na općem planu poraz SNSD-a u Banjoj Luci i Bijeljini doprinijeli su također nagovještaju promjena.
Novogodišnja “afera” o Djeda Mrazu, svinjetini i uličnoj rasvjeti također je eksplicitno udarala na nove vlasti, uz pohvale prethodnom gradonačelniku i ranijim kantonalnim vlastima. A onda je otpočela kampanja za izborne reforme i djelimične promjene Ustava, koja je produbila jaz između “konstitutivnosti naroda” i “građanskog uređenja” i zahvaljujući podršci iz Republike Hrvatske dobila regionalne i evropske dimenzije.
Razumijevanje za “legitimno predstavljanje”
Nakon unutrašnjih problema u ovom mandatu, koji su rezultirali izlaskom nekoliko značajnih članova rukovodstva iz stranke, SDA je nastavila podržavati stavove dogovorene sa Demokratskom frontom Željka Komšića u podršci građanskom modelu. Tu su svoj prostor u pregovorima pronašli NiP i SBB čiji su lideri Elmedin Konaković i Fahrudin Radončić izrazili razumijevanje za “potrebu Hrvata da biraju legitimnog predstavnika”. Time su, u stvari, obojica istakli kandidaturu za “legitimnog predstavnika” Bošnjaka. Ovo je važna činjenica koja nije donijela rješenje za izmjene izbornog zakona, ali je nagovijestila razvoj događaja na predstojećim izborima. Naime, realno oslabljena SDA i jaka konkurencija u utrci za bošnjačko mjesto u Predsjedništvu BiH, onemogućit će da ta stranka izdvoji dio biračkog tijela koji bi glasao za hrvatskog kandidata koji bi se suprotstavio “legitimnom” kandidatu, a za šta su dosad bili optuživani.
Obzir prema “ljevičarima”
Za neke od varijanti, koje je tokom pregovora odbijao, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je kao razlog navodio obzir prema “ljevičarima”, dajući tom terminu pomalo pežorativan prizvuk, iako se to može odnositi na SDP kao istinske baštinike ljevice, dok su ostali većinom stranke lijevog centra i centra. Naveo je, doduše, i činjenicu da te stranke imaju jednaku, ako ne i veću podršku birača od HNS (HDZ i ostalih) na izborima u Federaciji BiH. Državnički pristup koji su pokazali bojkotirajući pregovore dok se ne vrate u institucije BiH, SDP će još morati dokazivati potiskujući u drugi plan lične ambicije i sujete, te principijelno kandidiranje na sve pozicije makar to značilo da niko ne bude izabran. Iako se i danas zaklinju da će trojka, možda pojačana sa još nekom strankom, zajedno nastupiti na općim izborima, i ovi pregovori su pokazali da stranke članice imaju različit pristup izbornim i ustavnim reformama. Dok je Naša stranka izradila prijedlog izmjena Ustava i poslala ga u parlamentarnu proceduru i insistira na građanskom uređenju, NiP i Konaković imaju razumijevanja za “legitimno predstavljanje”.
Najlegitimniji i najautentičniji kandidati
Ako ne dođe do promjena Izbornog zakona, isključivo da ne bi došlo do situacije u kojoj bi bošnjački član Predsjedništva BiH ostao sam u odnosu na dogovoreni partnerski dvojac, “trojka” bi trebala predložiti bošnjačkog kandidata iz NIP-a i hrvatskog kandidata iz SDP-a, recimo dr. Slavu Kukića ili Lanu Prlić, najlegitimnije i najautentičnije hercegovačke Hrvate za koje bi glasali svi članovi SDP-a ali i drugi građani birači. Time bi se poništio svaki navod da su predstavnika Hrvata po nalogu SDA izabrali Bošnjaci, jer bi se SDA o sebi zabavila, a imala bi tako jaku konkurenciju da ne bi mogla rasipati glasove. S druge strane, SDP, Naša stranka i druge, imaju dovoljno članova i simpatizera da pobijede HDZ.
Prijedlog da se u ličnu kartu upisuje pripadnost konstitutivnom narodu je još jedan odraz panike i nemoći da se drugi politički subjekti prinude na koncept koji odgovara jednoj partiji, njegova najradikalnija varijanta. Valjda svjesni da više nema vremena za racionalne razgovore o mogućim i primjenjivim modelima, u “ratu” za trajni status quo poteže se za “teškom artiljerijom” aparthejda.
