Samo upućeni znaju da su drevni japanski ratnici samuraji nastali od stražara carskog dvora i ratnika koje su unajmili klanovi da služe kao policija. Prvobitno su se zvali saburai da bi kasnije promijenili ime u samurai. Morali su počiniti harakiri, ritualno samoubistvo, ako bi im bila povrijeđena čast.
Kakve veze imaju samuraji sa institucijom visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini? Imaju veze, ali na simboličkoj razini. Kad je stupio na dužnost visoki predstavnik Schmidt je izjavio da mu je cilj da bude posljednji kolonijalni upravitelj BiH. On će izvršiti politički harakiri ako domaće vlasti ispune svoje obaveze, a njegovo postojanje izgubi smisao. Duhoviti Bošnjaci bi rekli da je naš visoki predstavnik posebna vrsta, saburaj-samuraj. Mora se strpiti do kraja !
Prije 15 godina u Briselu, politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira su zacrtali (5+2) ciljeva i uslova koje domaće vlasti trebaju ispuniti za zatvaranje OHR. Ciljevi su: (1) Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti; (2) Prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu; (3) Potpuna provedba Konačne odluke za Brčko; (4) Fiskalna održivost (promovirana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava UIO-a i osnivanje Nacionalnog fiskalnog vijeća); i (5) Zaživljavanje vladavine prava (usvajanjem Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa). Uslovi su: (1) Potpisivanje SSP-a (Sporazum o stabilizacijii pridruživanju); i (2) Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Daytonskog mirovnog sporazuma.
Mišljenje OHR o agendi 5+2 je sljedeće: Od 5 ciljeva djelimično su ispunjeni Brčko distrikt i fiskalna održivost, a nisu ispunjeni državna imovina, vojna imovina i poštivanje vladavine prava. Od 2 uslova ispunjeno je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a nije ispunjeno poštivanje Dejtonskog sporazuma (?).
Koplja se i dalje najviše lome oko državne i vojne imovine zbog nerazumnog protivljenja RS, iako je Ustavni sud BiH svojim presudama postavio temelj za rješavanje ovog pitanja. Parlamentarna skupština BiH mora usvojiti odgovarajući zakon što naravno podrazumijeva provođenje konačnih i obavezujućih presuda Ustavnog suda BiH. Nepokretna imovina nije ptica da odleti, ostat će na teritoriji entiteta koji će je koristiti, samo što je njen titular država Bosna i Hercegovina. Uz malo truda domaćih vlasti i povoljnu ocjenu za “umjetnički dojam” koji izriče međunarodna zajednica, svi preostali ciljevi i uslovi mogli bi biti brzo zadovoljeni. Dobili smo kandidatski status za EU, put prema Briselu je trasiran. Nevolja je što nema političke volje da se posao obavi. Vrlo uprošteno objašnjenje jeste da srpska politika iz RS želi zatvaranje OHR tj. odlazak visokog predstavnika kojega smatraju nelegitimnim, jer ga nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN. To bi nesumnjivo bio važan korak da krenu u ostvarenje svoga cilja prisajedinjenja Srbiji od kojega zapravo nikada nisu ni odustali. Nekada je to bilo prikriveno, a sada je postalo otvoreno od turbosocijaldemokrate Dodika i njegove družine. Nije poznato zašto im još uvijek nije “stiglo iz vrsnice u glavu” da je to neizvedivo mirnim putem?! Probosanski politički mainstream je da institucija UN-OHR treba ostati kao vrhovni tumač i arbitar Dejtonskog sporazuma, katalizator pozitivnih promjena, te faktor stabilnosti i sigurnosti. Ni sami ne znaju dokada, što govori o nedostatku vizije. Pitanje kada i kako će postati svoji na svome ako imaju međunarodnog tutora uporno guraju pod tepih. Hrvatska politika u BiH orijentirana je da zabetonira etnički koncept tzv. legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda, te na taj način osigura povlašteni položaj kao i kontrolu političkih procesa od strane susjedne Hrvatske. Zabavili se o sebi, a ostali pri sebi. Politika ustavne, ali ružno nazvane grupacije Ostali, koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda i nacionalne manjine, može se opisati kao borba za građansku državu. Pojam građanin obuhvata apstraktnog pojedinca i uključuje seljake. Iako ne broje više od 4 odsto ukupnog stanovništva značajni su radi svoga modernog koncepta ustavne države zasnovane na pojedincu-građaninu.
Međunarodna zajednica u BiH je sve samo nije jedinstvena. Političke agende i utjecaji zavise od njihovih parcijalnih interesa. Sa ovako suprotstavljenim političkim opcijama, sa poslodavcem koji ne govori jednim glasom, nego se glasa kakofonijom, našem saburaj-samuraju tj. visokom predstavniku nije nimalo lako. Oportunista kakav jeste on najčešće sluša samo ono što mu kažu bosovi svjetske politike posredstvom američke ambasade.
Zato nam ne gine Murphyiev zakon. Sve ide naopako. Službeni Brisel i Berlin Schmidt sluša na jedno uho dok mu na drugo izlazi. Zato uporno izbjegava saslušanje na koje su ga pozvali u Evropski parlament. Ni sam ne zna kako da objasni civiliziranom svijetu svoje pravno, političko i demokratsko nasilje koje je izveo po tuđem nalogu samo par sati poslije zatvaranja birališta u BiH. Možda mu može pomoći izjava hrvatskog predsjednika Milanovića da “ima đon obraz”. Onda je sve puno lakše.
Demokratske i progresivne snage u BiH duboko frustrira činjenica da je poslije kaubojskih izmjena federalnog ustava i izbornog sustava Schmidt zabetonirao etnički koncept predstavljanja koji je nespojiv sa modernim ustavnim državama, te na taj način produbio etničke podjele. Etnokratija je pobijedila demokratiju. Zasada. Svi su ravnopravni, samo su bh. Hrvati ravnopravniji, jer njihovi glasovi vrijede višestruko od bošnjačkih. Schmidt je ovu ujdurmu dogovorio sa eksponentima hrvatske vlade, Plenkovićem i Grlić Radmanom, pa je tako opravdao odlikovanje koje je primio pored osuđenih ratnih zločinaca, i to za “promicanje hrvatskih vanjskopolitičkih interesa”.
Visoki hrvatski predstavnik je iz pravoslavne crkve u Mostaru poručio građanima: “Ljudi u BiH mogu računati na mene”. Oni koji na njega najviše računaju, osim Hrvata, jesu Fuad Kasumović i koalicija “orka”, koji ga horski prizivaju da opet izmjeni ustav da bi njih instalirao u vlast. Njima ništa ne znači ustavna država naspram njihovih fotelja. A na koga i na šta će računati velika većina Bošnjaka koji su glasali za SDA i DF? Izgleda da je njima Schmidt ispostavio račun bez pokrića. Da se nije preračunao? Oni na Schmidta neće i ne mogu računati kao što ne mogu ni na američku ni na britansku ambasadu. Ali se mogu suprotstaviti demokratskim metodama i sredstvima u rasponu od ustavnih osporavanja do mirnih protesta. Krajnje je vrijeme da politički lideri nauče da se ustav i zakoni ne smiju mijenjati siledžijski, prema nečijim političkim potrebama. Politički kompromisi su rješenja za političke probleme. A Samuraj neka sabura!
