Kako se bliže izbori sve je više onih koji pokušavaju različitim metodama predvidjeti rezultate i izborne pobjednike.
Najčešće se to čini upoređivanjem izbornih rezultata prethodnih godina i prostim sabiranjem rezultata stranaka u koalicijama, ali to pojednostavljivanje u slučaju složenog izbornog sistema kao što je naš po preciznosti je vjerodostojno koliko i gatanje u grah ili karte.
Koliko ima maloljetnih, toliko je mrtvih na biračkim spiskovima
Čak i da se nad izbornom trkom nije nadvila sjena najavljenih izmjena izbornih pravila u zadnji čas ili post festum od strane visokog predstavnika, trenutni odnosi snaga pokazuju da se radi o jednačini sa više nepoznatih. Niko naime ne može ni pretpostaviti tačan broj registriranih birača iako je Centralna izborna komisija BiH objavila da je na dan 03.05.2022. bilo 3.371.487 registriranih birača. Na taj broj treba dodati još broj građana koji će nakon tog datuma pa do izbora napuniti 18 godina i tako steći biračko pravo. Odmah je uslijedila logička i logična reakcija onih koji su to uporedili sa ukupnim brojem građana sa popisa 2013. godine – 3.531.159 stanovnika. Iako je u posljednjih devet godina svake godine u BiH bio negativan prirodni priraštaj, što je kulminiralo u dvije sezone pandemije kada je broj umrlih bio daleko veći od broja novorođenih, CIK je lakonski odgovornost prebacio na državnu administraciju koja ih servisira podacima. Sada kad su se ova dva broja skoro pa izjednačila i ispada da u BiH nema mlađih od 18 godina, jasno je da će upravo toliki broj umrlih biti na biračkim spiskovima i potencijalno glasati. To će, naravno, zavisiti od toga koliko će biti hrabrih u biračkim odborima da posegnu za ovim vidom “inžinjeringa” nakon što je visoki predstavnik pooštrio sankcije za izborne krađe. Sudeći po tome što su već izrečene prve kazne za trgovinu mjestima u biračkim odborima nije se odustalo, jer šta će kome višak članova biračkih odbora ako ne namjeravaju varati. Nema dakle načina da se pogodi koliko zaista ima birača i koliko će ih izaći na glasanje.
Izlaznost i legitimnost
Tom problemu izgleda da su posebnu pažnju posvetili u HNS-HDZ-u, jer sve je više izjava koje, osim što samouvjereno tvrde da su već izborni pobjednici (misle kao i obično samo na narod za kojeg tvrde da ga “legitimno predstavljaju”, što nije ni teško s obzirom na to da su izvan te nevladine udruge ostale samo dvije minorne stranke sa hrvatskim predznakom), pozivaju i naglašavaju da je jako važna što veća izlaznost.
Nije to samo zbog toga da bi se osigurala pobjeda Borjane Krišto za stolicu u Predsjedništvu BiH u koju ni sami ne znaju mogu li vjerovati, već i zbog toga što su svjesni da ni u kantonima sa nadmoćnom hrvatskom većinom nemaju podršku više od polovine registriranih birača, kako bi potvrdili “legitimno predstavljanje”. S obzirom na to da nije jasno koliki je stvarni broj birača, odnosno da je broj registriranih birača mnogo veći od realnog, te da je u međuvremenu veliki broj birača iselio iz zemlje i teško da će moći doći na glasanje, a da je mali broj onih koji će glasati poštom, teško je da će i ovoga puta dostići brojeve koji će to “legitimno predstavljanje” potvrditi.
Kafa sa Dodikom, glasovi za Komšića
Koliko god se predsjednik i premijer susjedne zemlje trudili da ih istovremeno preplaše i da im uliju samopouzdanje jer “razgovaraju sa visokim predstavnikom, i sa američkom diplomacijom, i sa britanskom, i sa italijanskom i sa bošnjačkim predstavnicima…” teško da mogu dokazati koliko će pozitivni biti učinci njihove diplomatske predizborne kampanje.
Prvo, još nije zvanično identificiran niko ko bi mogao biti “bošnjački predstavnik”, jer još niko to zvanično nije prihvatio, a neki su to eksplicitno odbili, pa bi to mogao biti pokušaj da se ostalim bosanskohercegovačkim strankama “baci kost” oko čega bi se mogli sukobiti. Imaju oni oko čega drugog.
A svaki njihov nastup u odbrani “legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda” donosi novu seriju glasova za Željka Komšića, jer ne računaju na to da prijetnje blokadama i blokade funkcioniranja institucija države zahtijevaju da se povuku potezi koji će te blokade onemogućiti ili smanjiti na najmanju moguću mjeru. Kafa sa Miloradom Dodikom efikasnija je za Komšićevu kampanju od svih bilboarda i televizijskih spotova.
Mandati će otkriti sve
Posebno je čudno očekivanje da bi visoki predstavnik Christian Schmidt mogao nakon izbora, neki tvrde i odmah 3. oktobra, nametnuti izmjene izbornih pravila.
Kad su u pitanju mnogo manje značajne stvari, poput sportskih takmičenja, prije nego započne prva utakmica ustanove se pravila igre i rješenja za svaku situaciju. Zamislite onda situaciju da visoki predstavnik sačeka da vidi konačne rezultate, a onda odluči hoće li pobijediti onaj koji je dao više ili onaj koji je primio manje golova, ovisno o tome šta je dogovorio sa hrvatskim državnim vrhom.
Bilo je ipak dovoljno vremena da se, prema nagoviještenim promjenama, prilagode i formiraju liste sa značajnijim učešćem Hrvata na listama drugih bh. stranaka.
Tek kad se podijele mandati i mjesta u domovima naroda vidjet će se za šta se ko zalagao u pregovorima o Izbornom zakonu, a šta je praktično uradio. I niko neće moći reći da nije znao.
Mjesec dana brojanja
Već decenijama ljubomorno pratimo kako u susjednim državama rezultate izbora objave već narednog dana i pitamo se zašto i kod nas to nije moguće. Vidjeli smo u posljednjem mandatu koje to stranke svojim glasovima u Parlamentarnoj skupštini BiH ne dopuštaju modernizaciju i informatizaciju, ali ni bolju kontrolu izbornog procesa.
Poštuju, naravno, i u tim zemljama žalbene rokove i druge propisane procedure, ali nigdje ta prebrojavanja ne traju tako dugo kao kod nas.
Tačno je da je ovdje izborni sistem složeniji po broju nivoa za koje se izbori provode, kao i po načinu dodjele mandata, ali nije baš toliko da bi naknadna ručna prebrojavanja i donošenja odluka morala trajati mjesec dana, do posljednjeg roka kako je propisano Izbornim zakonom.
Nakon konstituiranja skupština, one biraju delegate u domove naroda, u Federaciji BiH predsjednika i dopredsjednike Federacije, a predsjednik zatim imenuje mandatara.
“Nezaobilazna” Jelka
I dok neki plaćaju istraživanja javnog mnijenja da bi saznali kako stoje u kampanji, ali te rezultate ne saopćavaju, drugi već prema “osjećaju” odlučuju s kime hoće a s kime neće formirati vlast.
Ne treba se čuditi kad neki kažu da neće sa SDA a možda će sa HDZ-om, jer je i sam predsjednik SDA rekao kako “bi Jelka Milićević bila dobro rješenje za predsjedavajućeg Vijeća ministara”. Još samo da predsjednik HNS/HDZ-a to potvrdi i da se pohvali kako je znao da su pobjednici na izborima.
Šalu nastranu, mnogo je uvjeta koje treba zadovoljiti prilikom implementacije izbora o čemu smo svjedočili u Federaciji BiH nakon posljednjih izbora, pa je vlada ostala još četiri godine u “tehničkom” mandatu, iako bi to podrazumijevalo da može donositi samo tehničke odluke, ali ona je nastavila da se ponaša kao legitimno izabrana vlada.
Odbili primopredaju
No, događalo se i drugačije. Kada su nakon izbora 2010. godine, SDA i SDP odlučili da formiraju vlast u Federaciji BiH bez HDZ-a, predsjednica Federacije BiH Borjana Krišto (!) i pet ministara HDZ-a iz prethodnog mandata odbili su 19. marta 2011. godine predati dužnost i urede nasljednicima koje je imenovao Parlament Federacije BiH.
Nakon nekoliko dana većina ih je predala ključeve, a neke je kabinete bravar morao obijati.
Postavljalo se pitanje kako je novi predsjednik Federacije BiH Živko Budimir mogao imenovati mandatara nove vlade Nermina Nikšića kad je pečat bio zaključan kod Borjane Krišto.
Eto zašto su važni bravari.
Treba spremiti bravara za implementaciju izbora 2022.
Za svaki slučaj.
